
Do ponoci svoja
Od ponoci Tvoja
Do prvog zraka svetlosti...
Onda me ostavi
Da mirno pocivam
u tvojoj proslosti...

Do ponoci svoja
Od ponoci Tvoja
Do prvog zraka svetlosti...
Onda me ostavi
Da mirno pocivam
u tvojoj proslosti...

Vruce je. Ne izlazim satima iz klimatizovanih prostorija i onda dozivim sok kada izadjem. Jutros je bio vlazan vazduh, bas onakav kakav je u Texasu od sredine aprila pa sve do kraja avgusta. Izadjes iz stana i mokar si, samo curi sa tebe. U osam jutros je vec bilo 27 stepeni. Index zracenja ukazuje na opasnost - niko ne objavljuje vanredno stanje, ali deca na bazenima dobijaju opekotine posle dva sata ( i to niko ne objavljuje). Lose je sunce - talog Chicco mleka, zastitni faktor +50! Pomaze, ne gori koza - preporucujem. Komp mi je u hodniku, milion stepeni, ali neka, ionako sam retko sada ovde - od ponedeljka bicu jos manje. Dovoljno je procitati drage ljude, napisati par reci, proveriti postu i to je to. Uspela sam da slomim chinch na lapu - to mislim da nikome nije poslo za rukom, a previse sam lenja da ga odnesem da naprave to. Taj chinch nema da se kupi ovde, sto i nije tako lose - definitivno ga ne nosim na jezero. Imacu pametnijih stvari da radim tamo - sport, sport i samo sport - revitalizacija duha i tela kroz sportske aktivnosti. Bavim se mislju da organizujem kamp za decu, mada mi je kasno pala ta ideja na pamet. Mozda dogodine ili tamo krajem avgusta. Tesko je bilo prelomiti da krenem da radim aktivno kao trener - sada ce valjda sve biti lakse. Vazno je imati cilj - ja ga napokon imam.
Elem, krenuh o vrucini, pa skrenuh sa teme. Bas mi se pise onako kojesta, bez nekog posebnog koncepta i fantaziranja. Smejem se sa decom danas dok smo goreli na suncu i kupali se u znoju. Objasnjavala sam im sta je autosugestija i onda sam ih naterala da pokusaju da zamisle da su u bazenu punom kockica leda. Svuda oko bazena je sneg, jezi im se koza, tresu se od hladnoce. Lagano krece i da pada sneg, a oni moraju da preplivaju taj bazen nekoliko puta. Kockice leda im lede krv u zilama, ne tope se jer je previse hladno. Kosa, obrve, trepavice - sve je zaledjeno i usne su modre od hladnoce. Vilica im se nekontrolisano trese zbog neverovatno niske temperature.
"Je l` vam sad malo hladnije?" - pitam da vidim efekat.
" Teta Andrea, ako nastavite tako ja cu se upiskiti od zime!" - kaze klinac kome curi znoj sa cela.
Shvatili su sta je autosugestija sto je vrlo vazno u tenisu. Sami ste na terenu, morate sami sebe da dizete sa dna, da se bodrite, morate sami sa sobom da se borite - a taj protivnik je najopasniji.
Permalink | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar