Svi smo mi ljudi, ali nije svako Čovek
25/11/2007


Ja sam srecna osoba. Upoznajem divne ljude, dobre ljude, lepe ljude, posebne ljude. S vremena na vreme uleti poneko ko samo ljudski oblik ima, ali  to je stvarno jako, jako retko. Ja privlacim ljude sa slicnom energijom i sklanjam se od onih koji je nemaju ili je u minusu.

Juce sam upoznala Čoveka koga virtuelno znam puno godina; sa raznih chatova, foruma i blogova. Čoveka koga obozavam od prvog slova i iskrenosti kojom je izgradio svoj imidz koji redovno update-uje. Čoveka koji ne zna da slaze.Iskrenog coveka sa velikim Č. Čoveka sa kojim sam i potvrdila istu talasnu duzinu dok ispijali smo kafu, ovog puta ne iza monitora vec tete-a-tete. Čoveka divnog i posebnog, sa srcem velicine kosmosa i dusom divnog andjela - koji ponekad presvuce se u djavolceta, cisto da razbije monotoniju. Čoveka koji pleni cak i virtuelno, svojom snagom i harizmom.

Odavno sam imala tu zelju i napokon mi se ispunila. Jedno divno virtuelno prijateljstvo, pretocilo se u real i ja nemam nikakvih sumnji da ce ikada biti prekinuto.

Ovim zelim i javno da kazem tom Čoveku, da moze na mene da računa kad god i za sta god - i zahvalim, na svoj brizi i svim osmesima.

Volim te Čoveče, prijatelju moj :)

Objavio/la Proslost u 19:55 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar