Trebala sam da se nadjem sinoc sa njim, ali nisam.
Nije mi zao.
Znam da nisam propustila nista spektakularno.
Znam da mi ne bi kazao nista novo, nista sto vec cula nisam, nista sto bi me ostavilo bez texta i isprovociralo refleks da mu pomazim lice.
Znam da me ne bi ucinio Zenom vise nego sto vec jesam.
Znam da mi ne bi pricao istine za kojim zudim i ne bi me ucinio posebnom, makar na kratko.
Znam da ne bi ucinio nikakvu neocekivanu ludost, ne bi me frapirao nekom besmislenom salom tipa Zakljucacu te na terasu i uzivati u tvojim molbama da te pustim unutra - a onda se nasmesiti, otvoriti terasu i reci znacajno Sad znas kako je meni kad te molim da me pustis unutra...
... a ja bih se istopila pred tom izjavom znajuci da mislis na moje srce.
Smesno je sto se dogadjaji sa istom tematikom nadovezuju kad god im se ne nadam.
Samo par dana pre toga sam trebala da se vidim sa drugim jednim Njim.
Ali ni to mi nije zao.
Zasto bih zalila sto se nisam videla sa nekim ko posle dugomesecnog prekida kontakta prvo pocne da prica o krizi u zemlji? O manjoj plati. O vise posla.
Mislim, hajde da se razumemo, ja ne pricam dvosmisleno i ne koristim simboliku kao pokrice za istinu - ja zelim emociju! Zelim grcenje u stomaku i pomeranje pod nogama!
Nemam ja vise godina za topla dahtanja nad mojim butinama ili za impresioniranje dominacijom baziranoj na materijalnim stvarima.
Nemam vise tolerancije za Nisam uspeo u zivotu ali sam i dalje dobar covek.
Nemam vise respekta prema nikome ko ga zasluzio nije!
Nemam zivaca za sujete i predrasude, za naplakivanja i besomucne pokusaje vracanja vremena unazad.
Nisam pristalica silikona i fejsliftinga, drzim se onoga da nam Bog daje i Bog uzima - sve po zasluzi.
Oni koji ne veruju da su sami sebi Bog, neka pale svecu svaki put kad im iskoci nova bora a ne znaju da je prihvate kao trag vremena.
Osecam se dobro i ne zelim da mi neko krnji to osecanje.
Pozitivno disem i ne zelim da delim vazduh sa negativnim ljudima punim sazaljenja za sebe i sve ono sto im , u vecini slucajeva, DRZAVA nije omogucila. Ejjjj, drzava!
Da sam ja cekala na drzavu da mi nesto omoguci do sad bih imala 30 kila viska i znojne zlezde bi mi radile prekovremeno, pusila bih krdzu i pila rakiju sa pijace koja se prodaje u plasticnim flasicama od koka kole.
Ali ja sam izabrala da Ne pusim, da ne pijem, cak i kofein ne konzumiram, gazirano samo u retkim prilikama kad me zeludac lepo zamoli i objasni da je neophodno. Ja sam izabrala da radim svakog radnog dana na 40+ ili 40 - i odmaram vikendom ili putujem. Ja sam izabrala da imam bore i da im se divim kao anatomskom cudu svake veceri kad se umijem pred spavanje, ja sam izabrala da u 37 godina naporno treniram jer znam da me Napor odrzava...
Ne bih umela da se svedem na banalne jednostavnosti tipa Ustani, Skuvaj kafu, Zapali cigaretu, Pozovi nekog da razmenis nezadovoljstvo oko trenutne meteoroloske situacije u zemlji i svetu, Idi do prodavnice u kucnoj varijanti, skuvaj rucak, lezi odmori, ustani i skuvaj kafu, zapali cigaretu, okreni nekoga da konstatujes nemogucu vrucinu, procitaj stare novine, odgledaj grand sou ili nindza ratnike, budi previse lenja da se tusiras pred spavanje i lezi da spavas...sama i nezadovoljna....
Pf...
Ma ne pije to vodu, brate.
Udahni i igraj.
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
