Potopicu ruke u zlatnu i bojiti te po platnu svoga uma dok ne dobijem savrsene obrise muskarca mojih potajnih zelja...
Zatim cu zaroniti do laktova u bakarnu i iscrtati ti obrve i oci, usne i ruke, duge noge i lepa stopala...
Odmah potom bez ispiranja uronicu u bronzu i dovrsiti tvoj lik, staviti akcent na stomak i ledja i tek ponegde zasenciti sivom napeti misic u trenutku zagrljaja...
Pogled cu ti iscrtati ugljem a od zvezda stresti malo prasine da bih docarala zivot koji kruzi oko zenica...
Jarko narandzastom cu ocrtati energiju u rukama i svakom pokretu koji cini se miran a ipak tako pun zivosti i odsecnosti, stavljajuci do znanja cak i slucajnim prolaznicima da napravljen je iz nekog razloga, sa nekim razlogom i zbog necijeg prisustva u mislima...
Za osmeh cu morati da ukradem najlepsu nijansu sive, onu koju koriste u slikanju bisera na neznim vratovima cuvenih grofica...
Kljucne kosti cu istaci potapanjem  svih deset prstiju u med...laganim pritiskom tela uz telo, blagim pokretom spustanja niz kicmu, uvijanjem oko struka i maznim uzdizanjem do vrata i usana, utisni se u mene...

...a onda cu te tiho zamoliti, bojom zrelih maslina, da ne budes obican, monoton i prolazan; kristalno cistom bojom morske soli, preklinjacu te da budes postojan u mojim mislila i ostavis pecat na mom telu, nevidljiv nemastovitim ocima; laganom bojom peska cu ti narediti da svojim mislima klizis mojim butinama i sapnuti ti da se ne plasis, sada cu poceti sebe da slikam u tvojim ocima...
...zazmuri...