Imala sam prilike jednom, da budem optuzenik od strane nepoznatok tuzioca cija je optuznica glasila " Pises za publiku" !Prvo sam mislila da se trebam braniti cutanjem, a onda sam glasno viknula, " Zasto ne cujem aplauz?!?!" ; i on je nestao iz mog inboxa. Nadam s da je dobro i da me cita ponekad, iako sam inspirativno posustala, jednostavno sam se prepolovila, prestala da pisem o onome shta najbolje osecam iz prostog razloga jer mi se to ne desava. Ljubav - mac sa dve ostrice... dize ili obara, ozivljava ili ubija, nemilosrdna ili milosrdna kao andjeo sa divnim belim krilima. Nema je...jednostavno je nestala. Pomislim ponekad, Dobro, mozda je promenila lik, ali ne. Ne osecam je. Oko mene samo hladan vazduh i ustajao filter iz klime, blago zujanje kompa i svi moji osmesi u tudjim recima, slovima, fontovima raznih velicina i boja. Napokon sam uspela da se izgubim u sopstvenim recima...
Objavio
Proslost u 11:26 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar
