- Blog Lavirint -
17.7.2008
Citam naslovnicu i ne moram da kliknem na link da bih znala ciji je text. Mala ima prepoznatljiv stil i pametne reci, jos od proslog blog servisa je redovno citam, jako retko komentrisem. Ne trazi ona reci utehe ma koliko joj se ocaj ponekad, provlacio izmedju redova. Ne trazi ni paznju, jednostavno pise ono sto tog trenutka oseti da klizi prema prstima i ja to postujem. Takve blogere ja citam. Sve ostalo je skart. Neko moze pisati erotiku, ali ako citalac ne oseti strast, ako ne oseti jezu koja prozima kicmu ili stomak  kako se grci - dzaba mu sva raznovrsnost ovog sveta. Erotiku moze pisati onaj ko je oseca i onaj ko je rado upraznjva. Neko pokusava pisati romanticne textove o ljubavi ili bolnom rastanku; samo par je uspelo da me gane do suza. Tacno se prepozna tekst pisan za publiku i text pisan za svoju dusu. Kao ovaj recimo ( KeZz:D).
Imala sam prilike jednom, da  budem optuzenik od strane nepoznatok  tuzioca cija je optuznica glasila " Pises za publiku" !Prvo sam mislila da se trebam braniti cutanjem, a onda sam glasno viknula, " Zasto ne cujem aplauz?!?!" ; i on je nestao iz mog inboxa. Nadam s da je dobro i da me cita ponekad, iako sam inspirativno posustala, jednostavno sam se prepolovila, prestala da pisem o onome shta najbolje osecam iz prostog razloga jer mi se to ne desava. Ljubav - mac sa dve ostrice... dize ili obara, ozivljava ili ubija, nemilosrdna ili milosrdna kao andjeo sa divnim belim krilima. Nema je...jednostavno je nestala. Pomislim ponekad, Dobro, mozda je promenila lik, ali ne. Ne osecam je. Oko mene samo hladan vazduh i ustajao filter iz klime, blago zujanje kompa i svi moji osmesi u tudjim recima, slovima, fontovima raznih velicina i boja. Napokon sam uspela da se izgubim u sopstvenim recima...
Objavio Proslost u 11:26 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar