
Bledo, malo lice, hrpica života
Pod mekotom jastuka sve slabije diše
Telašce se bekorisno opire i steže
Zalud, tvoja mama ne želi te više
Belo guščije perje
Kroz jastučnicu kliznu
Odluta na mirnu
Otvorenu šaku
Majka seda umorno
Zapali cigaru
Nad lešom što je
Nekad
Nosila u stomaku
I kao i prethodni put
Doći će bezbrojni ljudi
Koji će plakati, žaliti
i bebu i majku njenu
suprug, siv i slomljen
jecajem tešiće ženu
Svako će pružati pažnju
Svako će pomoć da nudi
A ona plakati i biti srećna
Neko vreme...
