
Haleluja! Bog postoji! Kako to? Pa eto, hrišćani misle da ne možemo dokazati njegovo nepostojanje, a „osećaj“ im govori da su u pravu, znači - ima boga! Eureka! Šta su dela Da Vinčija i Tesle spram ove uzvišene logike! Haleluja!
Šteta samo što je već dokazano da boga o kome toliko dugo slušamo - naprosto nema. Jer ako postoji, nije onakav kakvim ga smatraju vernici. A kakav je onda, po onome što svi možemo promisliti,videti, a naši aparati i izmeriti?
Pa,u pitanju je vrlo zanimljiv bog, ili naprotiv, strašno dosadan, pošto se krije od svih- prijatelja, neprijatelja, obožavaoca, mrzitelja, ravnodušnih. Kao neki selebriti u konstantnom strahu od paparaca, bog stavlja masku nevidljivosti, neshvatljivosti, nedelanja, nematerijalnosti, neznanosti i nevršenja bilo kakvog primetnog i dokazanog uticaja. Što će reći, poprilično ga definiše sve ono što se u vezi s njim nigde i nikada ne primećuje.A ponešto od toga - kao ljubav prema ljudima - svejedno mu uporno pripisuju. I molim, molim, molim lepo, manimo se jednom zauvek apokrifnih priča o bibliji, čudima, isceljenjima i tako tim tricama, one dokazuju samo to da ljudi lažu. Ipak je ovo 21. vek, i svako ko je bar malo zahvalan za struju, modernu medicinu, antibiotike i druge UŽASNO BITNE STVARI koje nam hrišćanstvo NIJE DALO, mogao bi imati pristojnosti da ne propagira nebuloze mračnih vremena. Jer, dragi vernici, ipak vi zbog Lajmske bolesti idete kod doktora a ne duhovnika. I takođe lepo molim, tvrdnja kako vi „bez sumnje osećate da boga ima“ ne vredi više od tvrdnje kako „ja bez sumnje osećam da ću ovaj put dobiti na lotou“. Naše emocije su kao šarene mrlje koje ti pokaže psiholog: vidimo u njima što nam srce traži.
I gde je onda bog? U crkvi? Kako, a svi oni norveški metalci što spališe na desetine hramova, zašto ih veliki, najveći, svemoćni bog nije sprečio da mu sjebu gajbu? Da nije u srcu čovekovom? I Hitlerovom, Staljinovom, Ivana Groznog, Džeka Trboseka - ili bilo kog nevernika? U materiji? Tamo su bezbrojne čestice, iste one zbog kojih je crkva spalila Đordana Bruna jer je tvrdio da postoje. Umetnosti? Avaj! - ta to je samo slika slike, projekcija želja i snova, tvorevina ljudska. Pa gde je onda?
Nigde, nigde i NIGDE. Crkva je ubijala i proganjala za neslaganje sa tvrdnjama da je nebo tavanica sa koje vise svetla, da su zemlja i čovek centar sveta, da se ništa ne sastoji od atoma i da je sve nastalo pre šest milenijuma. Na ovakvim tvrdnjama temelji se predstava o hrišćanskom bogu – tvrdnjama što bivaju razotkrivene kao najtupavije, najžalosnije sranje odgovorno za neiskazanu patnju i zlo tokom previše vekova. Religija je lažov milion puta uhvaćen u obmani, ali vrlo slabo time zbunjen i ni najmanje zaustavljen.
Ako neko uverenje opovrgnete na mnogo, mnogo načina, ono pada kao žuti list ( mada vrlo sporo ), svejedno koliko ljudi ga se i dalje drži. Falsifikovane pare vrede samo onome ko misli da su prave. Čim naiđu na test autentičnosti - bolje da ih nemaš.
Ukoliko bi sada neki vernik ispoljavao onaj stepen, dubinu i kvalitet bogomoljačkog žara kao pre par vekova ( bolje i više ), u najmanju ruku bio bi smatran čudakom. Verovatno bi dospeo u mardelj za izvršavanje volje božje. Avram? Robija za pokušaj ubistva rođenog sina. Žena kao sluškinja? Sud za zlostavljanje, možda i teško ubistvo supruge, seksualno uznemiravanje. Priča o krvavoj, mučeničkoj žrtvi radi spiranja greha? Izvolite, o saosećajni vernici, duhovnici, askete, vladike, patrijarsi, igumani,kardinali, izvolite se politi benzinom i spaliti, ili drugačije slediti Isusov primer. Da vidimo koliko vas će, ako preživi, biti protiv svoje volje zaključano u dilkarnici. Ma makar samo propovedajte naokolo isto što je navodno i on - eto vas svejedno tamo.
Vi vernici sve manje i manje verujete. Vaš religiozni žar postaje mlak, razvodnjen, politički korektan, pod jakim uticajem modernog i racionalnog. Vaša sopstvena fantazija pred vama samima gubi dubinu, širinu i uverljivost. Toliko je lažna, toliko joj - ne kao štaka, već kao električna invalidska kolica - treba podvig vere u ono što očigledno nije istina. I upravo zato što očigledno nije.
Ne, vernici, nemamo mi ateisti zadatak dokazivanja kako vaš bog ne postoji. Niti vi imate zadatak dokazivanja njegovog postojanja. Nikako: svi smo mi kolektivno dokazali da ga nema, i to odavno. Bezbroj, bezbroj puta.
Uzmimo samo prethodnih dve hiljade godina - bez sumnje najbolje, najhumanije, najzlatnije doba čovečanstva, tokom kojeg smo dostigli, pod vođstvom hrišćanske crkve, apsolutni maksimum čovekoljublja, pravde, jednakosti, sreće... šta, ne baš? Ma, tome su krivi svi oni mudžosi i ostali jebači koza te ateisti i drugi satanisti - oni neće da sarađuju pa kvare raj na zemlji! No dobro, nisu oni svuda, negde ima pravih, bogobojažljivih ljudi od duha, istine, pravičnosti, tamo se živi u ljubavi sa svima... a? Šta, kakav Hirošima, ko je taj lik? I ko ti je taj Holokaust, nikad ču... aaa, aaa, ono sa logorima i to, eee pa braćala, to sa nama veze nema, mi smo ti, ono, skroz u hipi fazonu, razumeš, kao... Šta, misliš - holokaust je sproveden U IME BOGA? Sereš! Sereš? Ne? Ah, pa... A je l' ti Jevreji veruju u našeg boga, mislim, je l' su nabavili apgrejd i apdejt na onu njihovu staru knjižurinu...? Jer ako nisu, onda... pa, onda ih zato bog nije spasao, je l' tako?
Ali to onda nije bog koji voli ljude, već pre nekakav užasni nebeski birokrata koji će ti baciti dušu na đubre jer nisi platio neku dronjavu taksu.
Dakle, bilans dva soma godina hrišćanskog menjanja sveta: teško sranje. Čovečanstvo u govnima više nego ikad. Kako je to moguće? Zar je religija omanula u stvaranju moralnog okvira za naše življenje? A zbog čega su ljudi uopšte mislili da religija treba da određuje išta zaista bitno u ljudskom životu - naročito u životima nevernika? Zašto ne astrologija, ili frenologija?
Ima li boljeg dokaza da hrišćanski bog ne postoji od samog toka istorije? Ako ima ( dabome da ima ), istorija je dovoljno jasna. Bog nesposoban ili nevoljan da ljude, koji su njegova kreacija, odvrati od degeneracije , uništenja, fatalnih grešaka i bezbrojnih spoljnih opasnosti, prosto nije ni za šta.
Ili je ništa.
