ponekad isceprkamo pomalo sebe ispod ljusture
17.12.2009
pitanje
Zasto se prisecati necega sto je davno bilo... zasto tragati za necim tako cistim, obicnim, za lepotom koje sada nema.... gubimo se u banalnostima svakodnevice tragajuci za onim lepim u nama... da li smo zaboravili da postoje drhtaji, dodiri, neznosti, nespretnosti.... zasto svaki put ne bi bilo kao prvi put...... zasto se davati strastima samo radi strasti.... da li ce neko prepoznati titraj u dusi..... da li ce nekada biti ponovo kao prvi put..........
Objavio nihilisticna u 08:26 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
14.12.2009
prvi put

Seća se, davno je to bilo. Pa, eto, čitave dve decenije. Dugo je mislila da će to što se događa prvi put u životu pamtiti i da će biti specijalna prilika, sa još specijalnijom osobom. Ipak, stvari se ne događaju uvek onako kako mi želimo. Ponekad se otmu kontroli, pa se neke stvari dese, ili pak misliš da su se desile....

Enigma ostaje. Sa kolegom sa fakulteta bio joj je prvi pokušaj. Nikada joj nije bilo jasno da li je to zaista prvi put. Bili su vršnjaci, znatiželjni, nabijeni nekom neobičnom energijom, nespretni.

Nežno su se mazili i pokušavali da izvedu taj značajan čin. Osetila je čari dodira i ušla u svet erotike i svega što je tek upoznala...... Uvek mu je bila zahvalna za nežnost i pažnju, ali je činilo joj se, sačuvala nevinost, za nekog još specijalnijeg.

Objavio nihilisticna u 12:19 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
30.6.2009
ceznja
ceznem za njim vec citava dva dana...........
rece da je voleo da me vidi ali nije bilo prilike..........
volela sam da ga vidim bar pred san.........
da mu poljubim oci i kazem koliko ceznem da budem njegova.............
da disemo skupa............
da me samo prigrli............
da mi spusti poljubac na rame.............
nista vise...............
Objavio nihilisticna u 10:26 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
29.6.2009
na pomolu
dosao je sasvim slucajno.... nisam ga ocekivala.... igrali smo se recima.... tek docnije rekao je da me pamti iz nekih ranijih prica, gde nisam bila svesna da me posmatra, upija ocima......
obostrana zelja bila je presudna....
zelela sam ga bez ikakvih ocekivanja.... prosto sam ga zelela.....njegov dodir, prisustvo, reci........... nisam ni sanjala da ce biti i neverovatan ljubavnik....
tokom noci osluskivala sam ga dok ga hvata san.... topila se dok mi je u polu snu mazio prste, nezno me pokrivao sto sobom sto frotirom.......
tada sam shvatila, izmedju uzdaha koliko mi je potrebno da neko samnom dise.... da posle divnog zadovoljstva koje pruzimo jedno drugom disemo zajedno.......... da sanjarim budna kako je on moj,,,,, ja njegova.............
da mi kao citavog ovog dana nedostaje... da nosim njegov jutrosnji osmeh kad se slucajno sretosmo ...... da verujem da me voli kao sto ja zelim da volim njega.....
Objavio nihilisticna u 12:16 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
14.1.2009
obrni okreni
kao god, samoca ne gine... ponovo se vratis u sebe i svoje pusto okruzenje... cini se prija, ponekad.... ali......
Objavio nihilisticna u 23:52 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
13.1.2009
dugo

....dugo se nisu videli... ceznjom ga je prizvala... prvo u snove, potom u svoj zagrljaj.... znala je da nema buducnosti... nema smisla..... njegove oci topile su njene ograde...... nanovo je zelela da pripada..... poljupcima je skidao i poslednje skrhane parcice njenog bica.... odbacivala ih je pozudom... davala se.... bezuslovno..... u trenu, shvatila je koliko joj bas to nedostaje.... on u njenom bicu..... ona u njegovim ocima.... neprekidni treptaj snova u izmaglici... koji traju... dugo....

Objavio nihilisticna u 23:39 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
13.1.2009
svakodnevica
dugo sam se dvoumila oko izgleda posta....
samoca je izgleda najbolji dizajn.... jer samoca je u meni.... oko mene... svuda.... dodirujem je na svakom koraku...... tako ohola da me boli pri svakom dodiru.... maskarom okvirujem suzne oci.... probudio me takav osecaj miline koji mi je ispunio svaki damar... kao blagoslov... za tugu.... za patnju.....za samocu
Objavio nihilisticna u 23:18 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar