Dozvolih coveku jednom
da odaziva se kada izgovorim ime tvoje.
Kriva sam!
Uobrazih da i vrelina njegove krvi
grejati moze vecno.
Kriva sam!
Poredih ruke coveka obicnog
sa savrsenstvom tvoh narucja.
Oprosti povrsnoj iluziji deteta odraslog!
Postidjeno
vracam se u polja tvojih suncokreta.
Objavio
Sanjar u 10:34 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
