Rusini
Ukupna populacija:	55.000 (približno)
Značajno stanovništvo u:	Slovačka:    24,201 Srbija:    15,626 Ukrajina:    10,100 Bosna i Hercegovina:    3,929 Hrvatska:    2,337
Jezik:	Rusinski, ruski, ukrajinski, slovački
Vjera:	Grkokatolici,pravoslavci
Vezane etničke grupe:	Indoevropski   Slaveni     Istočni Slaveni

Zastava Rusina

Rusini (Rusnaci, Ruteni), maleni narod iz grupe Istočnoslavenskih naroda. Ukrajina službeno Rusine smatra dijelom svoga naroda, a naziv Rusyn (Rusin) u Ukrajini smatraju starijim etnonimom (korištenim na širem prostoru Ukrajine) koji je u povijesno političkim okolnostima zadržan kod dijela naroda koji gotovo stalno nije bio povezan sa svojom maticom odnosno ukrajinskim kulturnim preporodom. Dio Rusina u svijetu, smatra sebe zasebnom etničkom grupom i ne priznaje Ukrajinu matičnom zemljom, posebno u zapadnom svijetu te iz toga proizlaze dvije struje tumačenja tko su Rusini. Rusini se sastoje od nekoliko manjih grupa. Na Karpatima su: Bojki (zapadni Karpati), Lemki u Beskidima (Poljska) i Huculi. Austro-Ugarska Monarhija, koja je dugo pod svojim okriljem držala zemlje naseljene Rusinima, kolonizirala je dio u današnju Vojvodinu i u zapadni Srijem, u okolicu Vukovara, gdje i danas žive. Stara postojbina Rusina je u Prikarpatskoj Rusiji, odnosno dijelu Ukrajine, na granici s Poljskom, Slovačkom, Mađarskom i Rumunjskom. Sjedište regije je grad Užgorod. Centri Rusina u "južnom dijelu Carstva" su Petrovci, kod Vukovara, u Hrvatskoj, te Ruski Krstur (Руски Керестур), kod Kule, u Bačkoj (Vojvodina, Srbija).

Doseljavanje u HR

Drvena crkva iz muzeja na otvorenom

Drvena crkva Rusina

Muzej na otvorenom

Narodna nošnja iz Petrovaca

Rusinska kuća

Rusinska kuća

Rusinski vez

Rusinski vez

Rusinski vez

Sokolski slet

Kod Rusina zimski ciklus običaja počinje 27. novembra, kada počinje veliki šestonedeljni post, koji traje do prvog dana Božića. Nekada su se ovog posta pridržavali svi ukućani. Jela se isključivo posna hrana, nikako ona životinjskog porekla. Od mesa se pripremala samo riba.

Vremenom se sve manje porodica pridržavalo strogog posta, a danas to čine uglavnom stariji ljudi. Kasnije se vreme posta skraćivalo na nedelju dana pre Božića, a deca su postila samo na Badnji dan.

Kapušnjiki

Najveći i najradosniji crkveni praznik kod svih hrišćana, pa i kod Rusina, je Božić. Šestonedeljni veliki post je vrsta duhovne pripreme za taj veliki praznik, piše sajt osnovne škole Jovan Jovanović Zmaj iz Đurđeva.

Priprema za praznovanje od tri dana počinje već rano ujutru na Badnji dan. Domaćica ustaje rano i prvo mesi tipično rusinsko posno jelo „kapušnjiki".

To je testo sa kiselim kupusom koje se razvije u obliku palačinke. Nekada se peklo u seljačkim pećima. Toplo se premazivalo uljem i jelo se tokom celog dana do svečane večere, s obzirom da je toga dana strogi post.

Bobaljki

Ujutru se takođe pripremao obredni kolač „bobaljki" - testo koje se pravilo u obliku ovalnih traka, isečenih u širini od otprilike 3 centimetra.

Kada se ispeklo, prelivano je vodom, šećerom i makom. I to jelo se stavljalo na svečanu večeru. Od tog testa domaćica je ostavljala jedan deo pa je od njega oblikovala ptice i tako pečeno se davalo deci za doručak.

Osuh

Domaćica je ujutru pripremala i obredni hleb koji po svom ob¬liku podseća na vladičinu kapu, a ukrašen je raznim ornamentima, od kojih svaki deo ima svoje posebno značenje. Taj hleb se nije jeo za Badnje veče već na prvi dan Božića. Umesto običnog hleba za večeru se pripremao postan hleb „osuh", koji se obavezno lomio i jeo uz ribu.

Na ,Viljiju" (Badnji dan) deca su zajedno sa odraslima kitila jelku. Ranije je jelku mogla zameniti i grančica sirka.

Vilija

Na nju su vešali suve šljive, suve smokve, jabuke, a kasnije su pravili i ukrase od krep papira.

Jelka ili božićno drvo stavljalo se u neku posudu i stajalo je ili ispred stola pod gredom i ikonom ili napred na kraj stola. Sa jedne i sa druge strane su se stavljale dve posudice u kojima je bilo mlado zeleno žito.

Molitva domaćina

Na sredini stola se pripremala podloga na koju he se kasnije staviti tepsija sa ribom. Tu je mnoštvo raznog semena kao što je žito, raž, ječam, grašak, pasulj itd. U jednoj posudi su se nalazili orasi, u drugoj med; tu je bila i činija sa voćem, suvo voće. Uoči badnje večere domaćin je unosio u kuću slamu i pri tom je čitao molitvu: „De Hristos Spasitelj mav sja naroditi, vo jaslah na slami mav zimu terpiti. Isaija prorok tak nam prorokoval, že Sina Božogo Emanuilom nazval. Se Điva, reče, už porodi sina, Boga predvičnogo Marija jedina - Hristos raždajetsja".