Sve tvoje lazi
Istina
okupana
mramorom
orosena
pepelom
odnela
je
sve
tvoje
lazi
na stub
srama
i
ostala
Je
sama.
....
...
...
...
Sve tvoje lazi
Istina
okupana
mramorom
orosena
pepelom
odnela
je
sve
tvoje
lazi
na stub
srama
i
ostala
Je
sama.
....
...
...
...

Vera ili tradicija
Gde je vera?
Koliko danas ljudi slavi uskrs???
Koliko je njih koji tvrde da su hriscani?
A koliko njih zapravo veruje u uskrsenje Isusa Hrista???
Koliko njih uopste veruje da Bog postoji, prvenstveno??? Da je on Stvoritelj svega??? Jer ako je Stvoritelj svega zasto bi mu bilo nemoguce da ponovo stvori tj uskrsne coveka?
Uskrsenje je temeljna hriscanska nauka… ako ne vereujemo da je moguce uskrsenje, onda nasa vera nema nikakvog smisla, to onda ni nije vera …
Jer ako Hrist nije umro ni vaskrsao onda nista… nas zivot je stvarno nista… nema nikakvu svrhu …
Hrist nam je svojim uskrsenjem otkupivsi nas od greha i smrti otvorio vrata vecnog zivota…
U tome je vera… Verovati u vecni zivot koji nam je podaren…
Verovati u otkupnu zrtvu Isusa Hrista na osnovu koje imamo oprostenje greha i time otkup od smrti…
A tradicija? Sta je tradicija I kakve veze ima sa verom… U staro doba Bog je zakonom bio prepisao neke obicaje… Dolaskom Hrista zakon je ukinut…
Hrist je doneo zakon ljubavi zasnovan na nacelima…
A obicaj koji se danas vezuje za uskrsenje – farbanje jaja… i drugi…
zna se da je taj obicaj paganskog porekla... kao vecina danasnjih obicaja i da nema veze sa Isusom Hristom.
Kad se uvukao u hriscnastvo i koje je njegovo izvorno znacenje???
Od kada ga hriscani slave iako je paganskog porekla... i zasto???
Koja je pravo znacenje i poreklo tog paganskog obicaja ???
Tacno nije jedini obicaj koji nema veze sa Biblijom ali treba znati poreklo obicaja i ne izmisljati kako je povezan sa Hristom ako nije.
Svako ko je citao Bibliju zna da Hristov zakon nema obredni karakter vec da je zasnovan na hriscanskim nacelima…
a kako Bog gleda na to sto se danas slave paganski obicaji, sta mislite???
Kako je u staro doba gledao na obozavanje drugih bogova ili idola???
sta je Isus rekao ? Zar nije rekao cuvajte se idolopoklonstva?
I vecina rituala i obicaja ima magijski znacaj – tj nije nista drugo nego uplitanje sa demonima.
kako Bog gleda na prakrikovanje obicaja koji imaju magijski tj demonski karakter?
Evo nesto o tome….
Farbanje jaja - paganski obicaj
Da li znate da obojena jaja, u misticnim obredima starog Vavilona, imaju odredenu ulogu, baš kao i u današnjem vaskršnjem slavlju? Eto još jednog paganskog obicaja! Edvard Dejvis, u svojoj knjizi "Mitologija i obredi britanskih Druida" piše da su stari Druidi svuda nosili jaja sa sobom, pošto je to sveta amajlija njihovog idolopoklonickog reda. Jaja su svetinja kod mnogih drevnih civilizacija i sastavni deo religijskih ceremonija starih Egipcana i naroda sa Bliskog istoka. Džejms Bronvik piše:
"Jaja su se kacila u egipatske hramove. Bunsen skrece pažnju na svetovno jaje, simbol bujnog života koji izvire iz usta velikog boga egipatske zemlje.
Venus Ištar izlegla se iz misticnog vavilonskog jajeta koje je palo sa neba u reku Eufrat. Ofarbana jaja predstavljala su sveti uskršnji prinos u Egiptu. Isti obicaj održao se do današnjeg dana u Kini i Evropi. Uskrs ili prolece slavio se u cast preporoda neba i zemlje" ("Egipatska verovanja i savremena misao", str. 211-212).
Zašto ljudi, koji za sebe veruju da su hrišcani, farbaju jaja na Uskrs? Da li to cine pod pretpostavkom da Biblija nalaže ili zapoveda takav bezbožni obicaj? U Novom Zavetu nema ni spomena o farbanju jaja za Uskrs! Izvesno je da Hristos nije uveo takav obicaj. Apostoli i prvi hrišcani nisu cinili išta što bi nalicilo na takvu praksu. Zašto onda upražnjavati takav obicaj u današnje vreme? Zašto slediti paganizam, dok istovremeno pokušavate sebe da ubedite da ste hrišcanin, kada je vec sam Bog nazvao takve obicaje "gadovima"!?
Paganska boginja Ištar
Na engleskom se Uskrs kaže "Easter". Ljudi ciji je to maternji jezik su navedeni da misle kako ta rec znaci "vaskrsenje Hristovo"! Vec 1600 godina ceo svet uci kako je Isus ustao iz mrtvih u nedelju ujutru. To je samo jedna od bajki na koje apostol Pavle upozorava citaoce Novog Zaveta. Isus nije vaskrsao u nedelju! "Easter" je malcice izmenjena engleska verzija za ime stare asirsko - vavilonske boginje Ištar koja potice iz drevne teutonske mitologije, u kojoj je poznata kao "Ostern". Fenicani su je zvali Astarte, a u srpskom prevodu Starog Zaveta ova paganska boginja se spominje pod imenom "Astarota". Astarota (Ištar) je mitološka supruga boga sunca - Vala. Svevišnji Bog je u Bibliji (Starom Zavetu) proglasio kult boga Vala za najodvratniji paganski idolopoklonicki obicaj! "Webster Dictionary", najpopularniji leksikon na engleskom jeziku, jasno otkriva da pojam "Easter" ima pagansko poreklo.
Haldejska pozadina Uskrsa
Aleksandar Hislop u knjizi "Dva Vavilona" kaže: "Uskrsu na samom njegovom celu piše haldejsko poreklo. Uskrs ("Easter") je glavom i bradom Astarota, a to je jedna od titula boginje Beltis, carice nebeske..." (str. 103).
Drevni narodi su nadevali razlicita imena istim paganskim božanstvima. Fenicani su tu boginju zvali Astarota. Ista se pojavljuje pod imenom "Ištar" na spomenicima iz stare asirske prestonice Ninive koje je otkrio Lajard prilikom arheoloških iskopavanja (Ostin Lajard, "Niniva i Vavilon", tom II, str. 629). Bog Val (spomenut u Starom Zavetu), poznat je i po imenu "Moloh". Vecni Bog je osudio cara Solomuna zbog prinošenja žrtava Molohu i drugim paganskim bogovima (Prva Knjiga o carevima 11:1-11, narocito 7. stih gde je Moloh nazvan "gadom"). Zbog toga je Solomunovom sinu bilo oduzeto izraelsko carstvo.
Val - olicenje sunca - je glavno božanstvo u drevnom haldejskom idolopoklonickom sistemu obožavanja sunca, a Astarota je njegova pratilja, to jest žena. Hislop piše: "Festival poznat kao Uskrs, o kome piše 'Istorija Crkve', u trecem i cetvrtom veku prilicno se razlikovao od ovog koji danas slave rimska i protestantske i ostale crkve. U to vreme ovaj praznik nije bio poznat po imenu koje bi ukazivalo na boginju Ištar ili vaskrsnuce boga sunca, vec su ga zvali - Pasha! Mnogi koji ispovedahu hrišcansku religiju svetkovali su Pashu od najranije pojave hrišcanstva. U pocetku, Pasha se slavila kada i jevrejski Pesah - dan kada je raspet Hristos
The Encyclopedia Britanica komentarise:” U novom zavetu nigde se ne ukazuje na to da se slavio Uskrs, a isto tako ni u zapisima apostolshih Otaca. Posvecivanje odredjenih vremenskih razdoblja je ideja koja uopste nije postojala u mislima prvih hriscana” (1910, sv VIII str. 828)
The Catolic Encyclopedia nam kaze: “uskrs ima svoje poreklo u velikom broju paganskih obicaja kojimase slavio povratak proleca.Jaje je simbol klijanja zivota u rano prolece.. .Zec je paganski simbol I uvek je bio znak plodnosti” (1913 sv V str 227)
Istorijska pozadina Uskrsa
Kao i u slucaju Bozica, postoje obicaji vezani za Uskrs koje ne nalazimo u Bibliji (npr. uskrsnja jaja, zecevi itd.). Ti obicaji takodje poticu iz paganstva. Obeležavanje Uskrsa zapravo je pocelo davno pre rodjenja, smrti i vaskrsenja Isusa Hrista! Obicaji vezani za Uskrs poticu od prolecnih paganskih svetkovina u vezi kulta plodnosti. Mnogi paganski narodi verovali su da bozanstvo plodnosti umire svake zime i ponovo se radja na prolece. Uporedo sa tim je umiralo i ponovo se radjalo sunce kao simbol zivota.
Drugi narodi su Tamuza i Istar nazivali Val i Astarota, Adonis i Afrodita, Atis i Sibela, Oziris i Isis, Saturn i Venera, itd. Astarota je nazivana još i "carica nebeska". Paganski narodi su na prolece održavali svetkovine u cast Astarote. Kao simboli plodnosti na tim svetkovinama korisæena su jaja i zecevi, a takodje su obilovale orgijama. Bog je na više mesta u Bibliji osudio perverzne svetkovine odrzavane u èast Vala i Astarote.
Pošto su paganski narodi vec odrzavali svetkovine u cast smrti i vaskrsenja svog božanstva, prilikom formalnog primanja hrisæanstva mnogi od njih su zadržali svoje paganske obicaje koje su sada primenjivali na smrt i vaskrsenje Isusa Hrista. Npr. engleski naziv za Uskrs, "Easter", najverovatnije potice od keltskog oblika imena Istar - "Eostre". Postoje mnoge slicnosti izmedju nekadašnjih paganskih obicaja i današnjih obicaja u vezi Uskrsa. Uoci prolecne ravnodnevice, paganski narodi su pocinjali post, kao što i hrišcani danas poste 40 dana pre Uskrsa. Neki pagani bi isekli drvo, odneli ga u hram, obesili na njega figuru mladog boga i pevali žalosne pesme zbog njegove smrti. Hriscani danas pevaju zalosne pesme na Veliki petak.
Zatim bi figura mladog boga bila skinuta sa drveta i sahranjena u sumrak. Njegovi postovaoci su pevali zalosne pesme oko groba do dugo u noc, a pred zoru su palili veliku vatru. Tako i neki hriscani danas pale vatre na Uskrs. Zatim bi pagani otkopali figuru svog boga i proslavljali njegovo vaskrsenje, a svestenik je tom prilikom dodirivao njihove usne balsamom. Izgleda da su neki od obicaja u vezi Uskrsa preneti direktno iz paganstva, sa idejom da se pagani pridobiju za hrisæanstvo. I danas se u južnoj Italiji, Grckoj i na Siciliji Uskrs obelezava na nacin slican nekadašnjim svetkovinama u cast boga Adonisa.
Nigde u Bibliji nije zapisano da su rani hriscani obelezavali Hristovo vaskrsenje svetkujuci Uskrs na ovakve nacine. Umesto toga, oni su obeležavali Hristovu smrt na nacin koji je sam Hristos uspostavio, koristeci simbole beskvasnog hleba i bezalkoholnog vina na obredu svete vecere (Matej 26:26-28, 1. Korincanima 11:23-26). Uspomena na Hristovu smrt i vaskrsenje je takodje i obred krstenja uronjavanjem (Rimljanima 6:3-5). Mnogi hriscani održavali su svetu veceru i na jevrejski praznik Pashe, naravno bez prinošenja žrtava, znajuci da je Hristos nase pravo Pashalno Jagnje (1. Korincanima 5:7).
Kao deo pokusaja da se pagani pridobiju za hriscanstvo, prolecne paganske svetkovine u cast vaskrsenja bozanstva plodnosti postepeno su spojene sa jevrejskom Pashom i tako je svetkovanje Pashe pretvoreno u svetkovanje Uskrsa. Vremenom, pod uticajem antisemitizma, hriscani su razdvojili datum obeležavanja Uskrsa od datuma jevrejske Pashe. Iz istih razloga mnogi hriscani napustili su svetkovanje subote, koju je rana Crkva držala kao dan odmora, i umesto toga poceli su da svetkuju nedelju. Neke hriscanske vodje iz drugog veka smatrali su da svako moze slobodno da izabere vreme i nacin služenja Bogu. Zelju hriscana da se razlikuju od Jevreja povecala su i progonstva nakon jevrejskih ustanaka protiv Rimljana 64.-70. i 132.-135. godine.
Treba primetiti da obredi opisani u Bibliji, hriscanski obred svete vecere i jevrejska Pasha, obeležavaju Hristovu smrt, dok Uskrs stavlja naglasak na Hristovo vaskrsenje. Meðutim, nigde u Bibliji ne postoji nalog da se nekim posebnim praznikom obelezava Hristovo vaskrsenje! Umesto toga, sam Hristos i apostol Pavle pozvali su verne da obelezavaju Hristovu smrt. Time se, naravno, ne umanjuje veliki znacaj Njegovog vaskrsenja. Ali Božja ljubav prema gresnicima pokazala se pre svega kroz Hristovu smrt, i Biblija stavlja naglasak na taj dogadjaj. Mnogi detalji u vezi Njegove smrti unapred su opisani u Starom zavetu. Hristovom smrcu zadovoljena je najveca potreba covecanstva - potreba za Spasiteljem.
Odluka Jehove Boga da svog jedinog Sina posalje da strada i umre za gresnike, rizikujuci da Ga zauvek izgubi, još je vrednija divljenja nego moc koju je Stvoritelj pokazao nad smrcu. Hristova smrt je garancija spasenja vernih, jer je njome placena cena za naše grehe. U Otkrivenje 20:5 je opisano prvo vaskrsenje, tj vaskrsenje onih koji imaju nebesku nadu i koji ce vladati sa Hristom na nebu; njihov broj je ogranicen 144000 prema Otkrivenju 14:1; dok ostali imaju nadu vaskrsenja na zemlji u buducnosti…U Bibbliji imamo takodje vaskrsenja koji su se odigrala pre Hristovog vaskrsenja (Matej 27:52, Jovan 11:43-44, Luka 7:14-15, 8:52-55, 2. Carevima 13:21). Za Hristovo vaskrsenje Biblija jednostavno kaže: "Nije ni bilo moguce da Ga sveze smrti zadrze." (Dela 2:24)
Premeštanjem naglaska praznika sa smrti na vaskrsenje, rani hriscani priblizili su se paganima a razdvojili se od Jevreja. Medjutim, postepeno su izgubili iz vida glavni cilj Hristove zrtve: placanje cene za greh i omogucavanje pobede nad grehom. U uskrsnjim porukama, i uopste u danasnjem tradicionalnom hriscanstvu, vrlo retko se pominje potreba za promenom zivota, napustanje greha, opravdanje kroz veru u zasluge Isusa Hrista i slicne biblijske istine. Hristovo vaskrsenje je divan i ogroman dokaz Božje moci nad smrcu. Ali, jedini nacin da mi budemo vaskrsnuti za život je da se pokajemo za grehe i, zahvaljujuci Hristovoj smrti, budemo pomireni sa Bogom!
Kao simboli Uskrsa cesto se koriste jaja i zecevi. U tradicionalnoj narodnoj religiji jaje je bilo simbol plodnosti, cistote i ponovnog rodjenja. Koristilo se u nekim magijskim obredima sa zeljom da obezbedi lepo vreme, rast vegetacije, da stiti od nesrece, za gledanje u buducnost itd. Da bi pridobila pagane, Crkva se nije protivila koriscenju jaja u uskrsnjim obicajima vec je iskoristila slicnost simbolike jajeta sa Hristovim vaskrsenjem. U nekim narodima na Uskrs je popularna sunka, pošto su paganski narodi svinju smatrali simbolom srece?!? Zecevi su bili simbol plodnosti u drevnom Egiptu, zbog svoje velike moci razmnožavanja. Medjutim, Bog je obecao da ce blagosloviti svoj narod plodnoscu ako Mu budu poslusni (npr. 5. Mojsijeva 7:12-14), dakle On nije tražio nikakve simbole vec samo poslusnost iz ljubavi. Koriscenjem paganskih simbola pri bogosluženju slavi se stvorenje umesto Stvoritelja (Rimljanima
Ocigledno je da slavljenje Uskrsa, datum tog praznika i mnogi obicaji vezani sa njim nemaju nikakve veze sa biblijskim hrisccanstvom, vec poticu iz paganstva!
Zazto je sve ovo bitno za nas danas, koji se vise ne secamo paganske pozadine tih praznika? Formalno proglasavanje nekog obicaja za hriscanski ne cini ga zaista hriscanskim. Prilagodjavanje Bozjih svetkovina onima u cast paganskih bozanstava, i izmisljanje obicaja da bi se zamenili oni koje je Bog dao, je prestup prve i druge od Deset Bozjih zapovesti.
Kako se dogodilo da u hriscanstvo udje toliko paganskih obicaja? Same hriscanske vodje su ohrabrivale preinacavanje paganskih obicaja u hriscanske da bi se praznovernim obracenicima iz paganstva olaksao prelazak u novu veru! Tako su "obracenici" zadrzali svoje stare obicaje i samo im promenili imena. Nasi preci primili su hrisæanstvo a da nisu stekli nikakva sustinska znanja o Isusu Hristu i religiji koju je On utemeljio! Ideja je bila da se paganski obicaji postepeno potiskuju, ali dogodilo se obrnuto. Stavise, tzv. hriscani su obeležavali zimske svetkovine na isti nacin kao pagani - uz gozbe, pijancenje, pa cak i nemoralno ponasanje.
Bog nikada nije dozvolio ljudima da Ga slave na nacin i u vreme koje oni sami smatraju ispravnim! U Bibliji je jasno receno: nemojte služiti Bogu na nacin kako to cine pagani. Nemojte se uciti putevima neznabozaca (5. Mojsijeva 12:4-8.28-32, Jeremija 10:2).
Gospod Isus Hristos je sluzbu zasnovanu na ljudskim tradicijama oznacio kao licemernu i neprihvatljivu za Boga (Matej 15,7-9, Marko 7,6-9). Apostol Pavle je zapovedao novoobracenim vernicima da potpuno ostave svoje nekadašnje obicaje, a ne da zadrže neke od njih. (2. Korincanima
Bog želi da Mu sluzimo "duhom i istinom" (Jovan 4,23-24) i da zivimo po Njegovom primeru (1. Jovanova 2,6-7, 1. Korincanima 11,1-2). On ne zeli da mi, a posebno nasa deca, imamo pogresnu predstavu o Njemu. Bog ne želi da religija bude skup obicaja, obreda i gozbi! Drzimo se onoga što je zapisano u Bibliji i slavimo živog Boga u svojim srcima svakoga dana!
(http://biblija.info/dodaci/bozic.htm)
1.Korincanima 15:12-26
o uskrsenju (prevod Lujo Bakotic)
12 “A ako se Hrist propoveda da je
ustao iz mrtvih,kako to da neki medju vama
govore da nema uskrsenja mrtvih?
13 Ako zaista nema uskrsenja mrtvih,
ni Hrist nije ustao.
14 A ako Hrist nije ustao, nase propovedanje je
sigurno uzaludno, i nasa vera je uzaludna.
15 Osim toga, pokazujemo se ko lazni svedoci za Boga,
jer smo svedocili protiv Boga da je uskrsnuo Hrista,
koga nije uskrsnuo ako mrtvi zaista ne treba da ustanu.
16 Jer ako mrtvi ne treba da ustanu,
ni Hrist nije ustao.
17 Nadalje, ako Hrist nije ustao, vasa vera je
beskorisna; jos ste u svojim gresima.
18 Onda su i oni koji su zaspali
smrtnim snom u Hristu,propali.
19 Ako se samo u ovom zivotu uzdamo u Hrista,
od svih ljudi samo najvise za zaljenje.
21 jer buduci da je smrt posredstvom coveka, i
uskrsenje mrtvih je posredstvom coveka.
22 Jer kao sto u Adamu svi umiru,
tako ce u Hristu svi oziveti.
26 Kao poslednji neprijatelj bice unistena smrt.”
...
...
...
Prijateljstvo i izdaja

Sta reci o prijateljstvu sto jos nije napisano……
Toliko spominjana rec, tako dragocena, a toliko jeftino se prodaje ….
Za jednu pogresno izgovorenu rec, za jedan postupak sumnje ili za jednu neispunjenu egoisticnu zelju...
Svako bi rekao da je to nemoguce, pa ipak se stalno desava… stalno iznova… dokazujuci beznacajnost reci prijatelj.
Kako je moguce da neko ko je do juce bio prijatelj odjednom zabode noz u vase srce hladnim recima izdaje, bez imalo grize savesti, svaljujuci krivucu na vas, na osnovu egoisticnog vama neshvatljivog rezonovanja, stiteci svoje sebicno ja…
Da, tu dolazimo do glavnog neprijatelja, do sebicnosti, odakle pocinje da sve korozira i nagriza prijateljstvo, do kraja, dok ga ne unisti… Izgleda da neki ne mogu prevazici sopstvenu sebicnost pa zato zrtvuju vase prijateljstvo…. Jer sebicnost je njihova, kako da se odreknu sebe, lakse je da se odreknu vas, zar ne? A i tako se bolje osecaju, to prija njihovom bolesnom egu, lakse je nerazumno postupati ugadjajuci egu nego razumno ici i sacuvati prijateljstvo…
Ponos ih nagoni da ugadjauci egu i svom srcu, donesu sebi trenutno olaksanje , ne razmisljajuci da time mogu izgubiti nesto sto im je nekad znacilo ili trebalo… A ljubav… hm… ne znam dal su ikad o njoj i razmisljali osim sto su u ljubavi prema sebi odlucili da odbace vas… kao da je nemoguce da se ljubav podeli i uzvrati, kao da jedno mora iskljuciti drugo…. Tu dolazimo i do iskljucivosti tih osoba… zbog cega im i prijateljstvo najbolje ni ne ide…
Da li znaju da se prijateljstvo cuva, da li im je ikad neko to rekao?
Da, tako je,… svi mi gresimo… I najveca greska nekih jeste upravo ta sto nekoga volimo mnogo vise nego sto to i zasluzuje… Ali najcesce se to otkriva na najbolnije nacine…
Greska moja je najveca upravo ta, sto sam je iskreno volela i zelela sam joj pomoci… I tacno je da to zasluzuje osudu… I sama sebe osudjejujem za to sto sam pokusala pomoci nekome ko nije zeleo moju pomoc….., ko ne voli i ne ceni sebe dovoljno, ko ne voli ni ne ceni mene, samo me je u datom trenutku iskoristila, jer joj je tada moja pomoc koristila za njenu sebicnu svrhu… Pokusala sam joj otvoriti oci ukazjujuci joj na zlo i nauciti je da izadje iz mraka… Zelela sam joj pomoci da se suoci sa istinom…. misleci da je zeli znati… kako sam mogla znati da ona to ne zeli, da samo zeli da pobegne …. Da zeli da nedje samo trenutno olaksanje… Ako je zelela istinu sto se ljutila na mene kad sam joj zelela pomoci da je vidi? A rekla je da je zeli. Zasto me je lagala da je ono sto ona nije….. Sto nije samo priznala vlastitu slabost bega od istine, ali tada se ne bi mogla ljutiti na mene nego bi se ljutila na sebe, a ona to nije zelela..Zelela je istinu, ali da bi iskoristila samo one delice koje njoj odgovaraju…. Ocigledno da nije bila spremna suociti se sa celom istinom… Ocigledno da je na pogresan nacin naucila da izgradi samopostovanje… umesto na istini, izgradila ga je na ponosu i aroganciji.
Al nazalost…Ona nije prevarila mene, prevarila je sebe i sama ce snositi posledice sopstvene prevare, njena arogancija i oholost ce je doci glave…. I tada necu biti srecna kao sto nisam ni sada jer znam da tako nece dobro proci… Izabrala je put propadanja i tesko ce joj biti… Meni je tesko sto sam morala biti udeo u celoj toj igri izmedju egocentricnosti i prijateljstva i izlazim iz te igre… noj ostavljam sopstvenu egocentricnost… nek uziva u njoj i nek svoju hladnocu daje nekome drugome…. Ja zadrzavam prijateljstvo i borim se za njega ali bez nje…
Za mene je prijateljstvo nesto najdragocenije sto postoji…. Nema nista lepse nego iskreno razmeniti misli sa osobom koja vas voli i koju volite zbog toga sto to jeste, bez ikakvih predrasuda ili sumnje…. Kad joj verujete i kad ona vama bezuslovno veruje …. Kad mozete svaku vasu misao slobodno reci ne bojeci se da ce vas pogresno shvatiti…. Kada mozete reci njadublje tajne i pomisli svog srca a da znate da to ona nece nikada zloupotrebiti… da ce sacuvati za sebe…. I kada ce vam sve njene misli biti uzvracene na isti nacin…
Kada ce u vas imati poverenja kao i vi u nju… bez imalo sumnje u iskrenost vasih osecanja,,, jer sumnja je opasna i moze nagristi poverenje… i ohladneti ljubav..
Prijatelj vam je onaj ko vas razume i vidi onakvim kavim jeste… a ne kroz sopstvenu prizmu koja moze izobliciti tu sliku… Potrebna je bezuslovna ljubav za pravo prijateljstvo, kao i poverenje u coveka, I spremnost da dajemo ne ocekujuci nista za uzvrat, a kao rezultat toga Bog ce nam uvek dati ono sto nama treba… , tako cemo uvek imati prijatelje i ljude koji nas zele razumeti koji nas mogu razumeti i koji nam zele pomoci… i kojima cemo moci pomoci… koji ce nam to dozvoliti i zbog kojih cemo biti ispunjenog srca i duse…
Puno puta se desi da neka na izgled prijateljstva to i nisu, kada se desi neka nepovolujna situacija za nas ili neke promene okolnosti… To moze izbaciti na povrsinu istinu o tome da li nam je neko stvarno prijatelj ili ne… Jer pravi prijatelj se pokazuje u nevolji… kao sto Biblija kaze u Poslovicama
Cesto se desava da neko ima puno prijatelja dok ima novac ili dok je na nekom polozaju, a kad se to promeni mnogi ostaju bez prijatelja… To je zalosno, ali je tako cesta pojava…. Malo njih ce vam ostati prijatelj ako se ozbiljno razbolite ili ostanete bez posla ili ako vam neko umre… To su situacije kojih se ljudi plase, kao da su prelazne… Jer ih suocavaju sa istinom o zivotu od koga beze i od odgovornosti koju zele izbeci…Jer mnogi zele ucestvovati u vasem zivotu bez ikakve odgovornosti, dok im odgovara da su sa vama…
Vecina njih koji su do juce se sa vama smejali i delili srecu, sa kojima ste uz kafu pricali o svemu… se razbezi, jer ne zeli pomoci… zar ne? Koji bi drugi razlog bio?
Ali vi niste mozda ni zeleli njihovu pomoc tada. Mozda vam je bio potreban samo neko da ne budete sami… mozda samo razgovor ili neka rec utehe … Nekad je malo njihove pomoci, puno vama…. Ali toga nema… nema, jer su se razbezali, plaseci se da ce morati nesto da vam daju…
Ali zar prijateljstvo i nije davanje? Zar je moguce imati prijatelja bez ikakve odogovrnosti prema njemu ?
Ali nema veze… sve sto ste dali je ljubav, jer je imate… a oni nista nemaju i zato ne daju… I ne zavidite im nego ih sazaljevajte, jer nemaju sta dati jer ne umeju dati, jer ne znaju sta je to ljubav, jer su mrtvi …
Mrtvi su za mene i za Boga…
Trazim zive ljude… Jer sam ziva i jer zelim da sa nekim podelim ljubav.
A vi?
Naravno uvek ima nekoga, uvek iznova nailazim na ljude koji imaju ljubav u sebi, koji je zele i koji su spremni dati makar delic nje… I to me uvek obraduje iznova… Ali njih ne bi ni nasla da sam ostala u laznim prijateljstvima…
Njih treba okoncati, jer ona samo njima koriste, njihovim sebicnim namerama… a vas samo iscrpljuju i nanose vam uvek iznova rane i bol, a vi ih isceljujete misleci kako ih vise nece biti… kakva zabluda… Zar su iz ljubavi vam mogli naneti tako teske rane ? Zar su se zbog ljubavi i iz samopozrtvavanosti razbezali kada je izgledalo da vam treba pomoc?
Zar su vas iz ljubavi ostavili same u bolovima i patnji opravdavajuci se time kako oni nisu dorasli tom zadatku? A ko je na to pretplacen? Zar ne ume svako pruziti delic onoga sto moze pomoci vasoj dusi… Osim ako nisu ljudi.
Ne treba gubiti vreme na ljude koji vam uzimaju delice duse i njima se hrane jer su prazni a i vama ne ne zele nista dati pravdajuci se kako ne umeju a u stvari ni nemogu dati, jer nemaju dusu…
Nadjite one koji ce vam dati i kojima mozete dati, koji ce biti zahvalni sto im dajete… (to vam ne moraju reci to se oseti) ; koji nece jeftino prodati sve sto ste im dali… koji vas nece prezreti ako im zelite pomoci ukazujuci im na greske…
I koji nece pobeci kada svi pobegnu… koji vas nece ostaviti potpuno samima… I koji ce vas videti onakvima kakvi jeste, koji ce vas voleti i koje cete voleti bezuslovno…. Bez ucene i interesa…. I laznih namera…
Jer prijatelj je onaj koji ne laska, koji vam govori istinu ma kako vam se ona svidela… Prijatelj ce vam reci ako vidi da gresite, ako vidi da ne vidite da gresite… A vase je da li cete ga poslusati ili ne. Zar ce vas prijatelj pustiti da na njegove oci propadate? Zar se laskanjem i nezameranjem gradi prijateljstvo? Zar zelite da vam golicaju usi ili zelite da vas neko iskreno voli?
Jer pred Bogom je sve golo i otkriveno i on ce sigruno blagosloviti vas trud u tome sto zelite nekome biti prijetelj, iskren prijatelj, sto se ne plasite da ulazete sebe i svoje emocije za dobrobit tudje duse….
Iako nece u vasem zivotu biti mnogo pravih prijateljstava, prva prijateljstva su moguca i trajace vecno… Ljudi vas mogu razocarati, al uvek ce biti i onih koji vas mozda nece razocarati ili koji ce u svojoj poniznosti srca shvatiti greske i da su vas povredili i koji su spremni da se menjaju kad uvide da grese; koji ce moci oprastati na tom putu prijateljstva koji je put ljubavi i samopozrtvovanosti…
Jedino prijateljstvo sa Bogom je nesto sto nas ne moze razocarati…. i sto je takodje vredno truda.. ali to je sada sasvim druga prica……
Ovo je bila prica o jednom obicnom prijateljstvu koje zbog prevrtljivosti ljudske duse is prikrajka u mraku vreba da vas izda i da vam uvek iznova nanosi boli na putu vaseg duhovnog razvoja…
igra duse

Nestajem
Razlazem se u bespucima
Vazduhom nemira
lebdim
nad oblacima
zloslutnih previranja
Budim se u javi
snovidjenja
Sanjam
rukama pruzenim
dodirom sapata
budjena
odnesenim pogledima
ostavljena
prazna
prostranstva
duse na
zidu
natopljenom
secanjem
igre duse
pogleda
zakovanog mislima
koji
egzistira nocima
budi me u kosmarima
podseca na snove
zarobljene
odnesene proslim
htenjima
zaturene negde u kutu
proslosti
koji
cekaju i sanjaju
sami za sebe
postoje bez tebe
sami
zbog sebe
zbog mene
zive u iluziji
snova
na javi
uvek iznova
Otimajuci ceznju
cepajuci proslost
kidajuci lepotu
iskonske ljubavi
koja odoleva duhovima
aveti
U budnim snovima
traje
ta igra dusa
isprepletanih krvlju patnje
nedostupnih dimenzija
nadanja
bez stradanja
uvek i zauvek
postoji
zbog tebe
zbog mene…
Nestajem
Razlezem se u bespucima
ukusom prevare
koja lebdi nad
tvojom dusom
zloslutnih previranja
budim se
i skupljam
rasprsene
parcice iluzornosti
obecanih snova
istrosenih stihova
sastavljam probodene
oblake mitova
i nastavljam
da sanjam
osecajuci ukus
vecnosti
na svojim usnama
Nastavljam
igru bez tebe
u ljubavi novih bespuca
ukradenih nepreglednih
prostranstava
duse
koja postoje zbog mene
bez tebe
uvek i zauvek
pronadji me.
...
...
...
zrake izgubljenog sunca...

Zamisljam
da nisam ovde
Razmisljam o nestalim
ranama
dolazak
izgubljenog Sunca
Koje je
Nakon mnogo
lutanja
Naslo utociste
u tajnim odajama
moje svetlosti
Koje oduvek
Cuvam za tebe.
...
...
...
ukrala te prostranstva tuge

Nema te
Odnela te nestala misao
daleko od pogleda
traganja
sakrila te
ukrala te
neka druga
prostranstva tuge
otvaras kapije druge
Nema te
I ne vracaj se.
Pre nego Sunce izgubi sjaj

Jos
uvek se secam
kako je
Sunce
nekada
bezbrizno sjalo
prividnoscu
zadrzavalo
smrtni strah
daleko od
ociju
nadanja
daleko od
stradanja
Vec sada
obnevidelo
od zloslutnih misli
i oblaka zlodela
Gledam
kako pokusava
da spasi
izgubljene duse
zalutale u bezazlenosti
koje vape
za
toplinom
njegove iskonske
svetlosti
da svoja lica
umiju
dobrotom
nezasluzene milosti
da svoja srca
izbave
iz mreze
koju pletu
svakodnevno
iskvareni umovi
oholosti
Dok gledam
kako svoje ruke
od tudje krvi
natapajuci
reke koje placu
Zelim
vec sada
izbaviti svoje srce
iz zamki
ljudi mraka
do iznad oblaka
pre nego sunce
izgubi sjaj
i mesec iskrvari
pre nego sto
Bozji gnev
stigne
na napacenu zemlju
natopljenu
neduznom krvlju
suzama srama
da izbavi
ljubav
iz
okova smrtnih
odaja tama
da unisti sve
koji su probadali
njenu
utrobu
razaravsi joj tlo
zivota
i put njenih lepota
Zelim pod okriljem
Tvog
nedoglednog svetla
sacuvati
ono preostalo
od ljubavi
na
izgazenim plocnicima
njenog
stradanja
uklesati
nadanja
Zelim sacuvati
onu
ljubav
koju Si
u meni oziveo
okupavsi je
zracima
vecnosti
pre nego
Sunce izgubi sjaj
i mesec iskrvari
pre nego sto se
sile nebeske
pokrenu
i padne
oganj osvete
da proguta svu zemlju
pre nego sto
budu unisteni
svi
koji su
pokusavali
i zeleli
da je ugase
gazivsi joj
poslednju iskru
srece
Zelim da
Gledam kako
Sunce
bezbrizno sja
dosezuci zracima
do ivica svemira
gde sve pocinje
i gde odlazi
nedoglednim stazama
vecnosti
trag moje
izgubljene
ljubavi.
...
...
...