Dozvoli mi…
Dozvoli mi
da ti pridjem
Dok iza spustene zavese
cekas
da zavrsim
sa otpocetom
ulogom zivota
Dozvoli mi da pogledom
obrisem setu
u tvojim
ocima
Dozvoli mi da osmehom
izmamim
tvoj osmeh
Kao sto ti umes
izmamiti moj
Dozvoli mi da otopim
tvoj stit cutnje
Dozvoli mi da neprimetno usetam
u tvoj san
Dozvoli mi da te volim
Bas onako kako ti volis mene da gledas
Krisom.
Iza zavese…
Zivota
Dozvoli mi…
Moze li ko
razumeti
moj zivot
kada ga sama
ne razumem
Sme li se ko usuditi
hodnicima vecnosti
da me
pronadje
Smem li odvezati oci
i
krenuti ka svetlu
tvoje duse
Ka tebi
Ka sebi…
Smes li me milovati
iskrama tvoga
pogleda
Dok mi mrsis
kosu
vetrom zudnje
Zasto je jos uvek
tako mracno i hladno
na distanci
mogucih
htenja
Ko je zaledio
Sunce
Moje srece
Dok ceznjivo
gledas
iiniju mog obrisa
dok iscezava
u daljini
Moze li toplina
tvog osmeha
otopiti
ledene okove
koji me drze
u samoci
u odajama zaborava
Mogu li izaci
u zivot
tvoje skrivene
dusevnosti
Nakon hiljada
neprospavanih
noci
Hoces li moci
probuditi me
iz kosmarnog sna
u kojem
nestajes
uvek iznova
Izadji i povedi me
na svetlo
Tvog pogleda
rastopi me usnama
da ponovo
osecam
Odvedi me
u odaje
razumevanja
tvoga srca
mozda cu tamo
pronaci
ono sto mi pripada
od iskona…
Tisina srca
Tisina
spokojstvo
kao predivna muzika
koja se razleze
horizontom
zarobljava misli
miluje mi ruke
kojima zadrzavam svaki ton
koji dira moje srce
dubina
neizrecenih misli
bistrih kao kapi
nedolazeceg
talasa
podsecajuci me
da je snaga u njima
i u snazi
da se odrzi njhova
putanja
tu iza horizonta
gde me cekaju
vrata vecnosti
okupana sjajem zalutalog
zraka Sunca
obasjana svetlom tvoje mudrosti
cekam u tisini…
Nedostajanja…
Nedostajanja
Otvaraju bolna neizlecena mesta
pregazene ljubavi
Jednog divnog stvorenja
Iscezle topline
pogleda
Pripadanja
nadanja
I srece
Koja je prekinuta
Jednim zrakom zalutalog
Sunca
U jednom trenu
Koja ne ume da se vrati
Nedostajanja
kao prazanina
koja se siri i ne nestaje
Kao dah koji se zaledi
na staklu
srca
I ne prestaje
da boli
Nedostajanja kao nistavilo
koje obavija
I gusi
I pritiska
da krvari
Ono sto bilo je
deo mene
Da krvave obrise ostavlja
za sobom
Kao pecat
nezaborava...
Nedostajanja
kao zedj
pogleda
ostavljen izvan opsega
dodira….
Nedostajanja…
Nedostajanja me bude I vode u san….
Za novi dan
Iznad nedostajanja
gde ponovo zivi nada…
Meka kao lan
I stvarna kao san
moje srece
Koja zeli da se vrati…