ukrala te prostranstva tuge

Nema te
Odnela te nestala misao
daleko od pogleda
traganja
sakrila te
ukrala te
neka druga
prostranstva tuge
otvaras kapije druge
Nema te
I ne vracaj se.
...
...
..
ukrala te prostranstva tuge

Nema te
Odnela te nestala misao
daleko od pogleda
traganja
sakrila te
ukrala te
neka druga
prostranstva tuge
otvaras kapije druge
Nema te
I ne vracaj se.
Pre nego Sunce izgubi sjaj

Jos
uvek se secam
kako je
Sunce
nekada
bezbrizno sjalo
prividnoscu
zadrzavalo
smrtni strah
daleko od
ociju
nadanja
daleko od
stradanja
Vec sada
obnevidelo
od zloslutnih misli
i oblaka zlodela
Gledam
kako pokusava
da spasi
izgubljene duse
zalutale u bezazlenosti
koje vape
za
toplinom
njegove iskonske
svetlosti
da svoja lica
umiju
dobrotom
nezasluzene milosti
da svoja srca
izbave
iz mreze
koju pletu
svakodnevno
iskvareni umovi
oholosti
Dok gledam
kako svoje ruke
od tudje krvi
natapajuci
reke koje placu
Zelim
vec sada
izbaviti svoje srce
iz zamki
ljudi mraka
do iznad oblaka
pre nego sunce
izgubi sjaj
i mesec iskrvari
pre nego sto
Bozji gnev
stigne
na napacenu zemlju
natopljenu
neduznom krvlju
suzama srama
da izbavi
ljubav
iz
okova smrtnih
odaja tama
da unisti sve
koji su probadali
njenu
utrobu
razaravsi joj tlo
zivota
i put njenih lepota
Zelim pod okriljem
Tvog
nedoglednog svetla
sacuvati
ono preostalo
od ljubavi
na
izgazenim plocnicima
njenog
stradanja
uklesati
nadanja
Zelim sacuvati
onu
ljubav
koju Si
u meni oziveo
okupavsi je
zracima
vecnosti
pre nego
Sunce izgubi sjaj
i mesec iskrvari
pre nego sto se
sile nebeske
pokrenu
i padne
oganj osvete
da proguta svu zemlju
pre nego sto
budu unisteni
svi
koji su
pokusavali
i zeleli
da je ugase
gazivsi joj
poslednju iskru
srece
Zelim da
Gledam kako
Sunce
bezbrizno sja
dosezuci zracima
do ivica svemira
gde sve pocinje
i gde odlazi
nedoglednim stazama
vecnosti
trag moje
izgubljene
ljubavi.
...
...
...