29/8/2006
Postoji li zlo?

 

 

 

 

Postoji li zlo? 

 

"Sveucilisni profesor postavio je svojim studentima pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student smjelo mu je odgovorio: Da, Bog je stvorio sve sto postoji!
Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom.
Da, profesore odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Buduci da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas odredjuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono čto kršćani vjeruju zapravo mit.


Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nesto pitati. Naravno, odgovori profesor.

Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?
Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladic je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsutnost topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsutnost svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se posluziti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobicnija zraka svjetla moze prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti je.
Kako možete znati koliko je odredjeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li to točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se dogadja kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?
Sad vec pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešce u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovjecnosti prema drugim ljudima. U zločinima i nasilju diljem svijeta. Te manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsutnost Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi, koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsutnosti topline, ili poput tame koja se dogadja kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.

Mladic se zvao Albert Einstein."

 

 

28/8/2006
BLUE PHASE - ART

 

Blue phase

 photo BLUEPHASE1W_zpsa59c07f7.jpg

   ulje 39 x 47

 

 


       ulje 28 x 38

 

 

 

objavio mystery u 05:53 | kategorija: ART
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (18) | Posalji komentar
22/8/2006
SEBICNOST

 

Da li je SEBICNOST zlo?

 

Zar iz sebicnosti ne proizilazi zlo???
Zar zbog sebicnosti ne mozemo nauditi nekome.....tako sto mu na primer necemo pomoci....?

Egoizam  nije ako ne zanemarujemo sebe, svoje potrebe.....

Naravno da je potrebno voleti sebe da bi smo mogli voleti druge. Zar egoizam ne podrazumeva ako se skoncentrisemo samo na sebe a zanemarimo potrebe drugih.???

Egoizam je prirodjen ljudima zbog nesavrsenosti ili nasledjenog greha….
i zbog toga je potrebno uciti se nesebicnosti, tj pravoj ljubavi koja je nesebicna….
Iako posedujemo potencijal ljubavi , moramo je stalno razvijati i negovati i jedino tako mozemo prevazici urodjenu sebicnost… tako se priblizavamo izvoru ljubavi….(Bogu)

Inace egoizam jeste Zlo……i uvek je propracen manjkom ili nedostatkom ljubavi…

"SEBICNI NISU SPOSOBNI DA VOLE."

Dok prava LJUBAV je :

“Ljubav je dugotrpljiva i dobra.
Ljubav nije ljubomorna, ne hvali se, ne uzvisuje  se,
ne ponasa se nepristojno, ne gleda svoju korist,
ne razdrazuje se. Ne vodi evidenciju o zlu.
Ne raduje se nepravednosti, a raduje se istini.
Sve podnosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje.”



Mala je razlika izmedju sujete i egoizma….Kao sto je sujeta bolesna…..tako je i egoizam bolestan sam po sebi…...daleko od toga da je zdrav !!!
U korenu sebicnosti je ponos
ponos kao koren sveg moguceg zla…..

Da li moguce da egoizam ne ugrozava druge??? ..To je tesko izvesti. Ne mora da direktno ili odmah ugrozava druge , ali sigurno nanosi stetu okolini…..na bilo koji nacin….i ne mora da su posledice odmah vidljive, ali su neminovne….. Egoizam uvek ide na ustrb ljubavi, tako da nedostatak ljubavi ne moze voditi nicemu dobrom…..ide ka zlu…
Tako da egoizam sigurno ugrozava druge !!!


”Egocentricnost koja nije kontrolisana definitivno vodi u bolest.”

Egoizam nije postovati i voleti sebe, vec je preduslov da bi smo postovali i voleli druge.

Pre bih rekla da je egoizam voleti samo sebe, ne obazirujuci se na druge ljude, na to kako nase odluke uticu na njih, na njihove zivote....


Svako ima sustinu koja ga cini onim sto jeste. Zbog nase nesavrsne priorde smo sebicni….naginjemo ka tome…. A sta ako je kod nekoga ta sustina toliko egoisticna, da ne kazem zla, zar ne treba takva osoba raditi na sebi, svojim osobinama da bi bila manje egoisticna, jer egoisticna osoba ne moze biti srecna niti korisna za okolinu. Zadrzati svoju sustinu po cenu nesrece i izolovanosti? To ne . Jedino ako je neko prevazisao egoizam moze i treba se izboriti da ostane takav, za takvu svoju sustinu…,znaci sve zavisi od toga kakva je necija sustina.
Sebicnost se moze prevazici ali samo odricanjem svoje egoisticne sustine, radom na sebi, svojim osobinama…….
Naravno da osoba treba da zastiti sebe, svoju licnost od drugih, ali ako time ugrozava druge da li je takva licnost dobra ? humana ? Oni koji imaju dobre osobine svojim odlukama ni ne mogu naneti zlo drugima, a sebicne osobe mogu svojim odlukama naneti zlo drugima, ali ne moraju uvek….;to je nepredvidivo….zato je sebicnost opasna. U datom trenutku kada je mozda u pitanju egzistencija neke osobe ugrozena, sebicna osoba moze zbog okupiranosti samo sobom odluciti ili prevideti potrebe te njoj bliske osobe zbog cega ona moze pretrpeti uzasan gubitak ili joj nesvesno naneti zlo….
Ili cak svesno stiteci sopstveni ego… Nekad se pitam da li je moguce nesvesno nanositi zlo drugima ….??? Ali i sama nesvesnost ne opravdavao osobu, ona je kriva za ono sto ucini svesno ili nesvesno…. Kriva je za svoju nesvest ! Kriva je za samoobmanu jer time ne ugrozava samo sebe vec i druge ….

Moze se uzasno nauditi nekome, ukoliko neko ko je sebican zatvara oci pred stvarnoscu i ne vidi potrebu da pomogne osobi ciji je zivot “njoj drage osobe” ili u opasnosti ili ugrozen… I ukoliko zbog toga se desi da ta osoba zbog uskracena pomoci nastrada …. Tj zbog zbog necije sebicnosti….  to je zlocin… Samo malo sebicnosti i gubimo voljenu osobu… ??? Ironija zar ne … A mislili smo da je ubistvo najgori zlocin …. Dok sebicnost moze ubiti indirektno… unistiti nekoga … ugrozavati neciji zivot….. Da li je to mala stvar??? Zasto se sebicnost toliko potcenjuje???

 

Tacno je da sebicni ljudi ne znaju da vole i da daju, zbog cega su i sami nesrecni, ali time unesrecuju i druge oko sebe… Ali zasto ne znaju da vole??? Zasto nisu naucili ? Zasto nisu zeleli nauciti da pruzaju ljubav ….da daju sebe...  ???

Mudrost je naci ravnotezu…..u tome da volimo sebe , da zastitimo svoju individualnost i da volimo druge i da im pomazemo….
Ali prvi korak je prevazici vlastitu egocentricnost…..


Sebicnost je nedostatak ljubavi, neznaje; ali ako to nije dobro zar nije onda zlo?
Ja ne mislim da je zlo poegruba rec za sebicnost, jer iz sebicnosti proizilazi zlo, u manjoj ili vecoj meri... Mislim da sebicni ljudi jesu krivi za svoju sebicnost, bilo ona svesna ili nesvesna, jer se svako moze suociti sa vlastitom sebicnoscu i prevazici je…  svako moze biti bolja osoba ukoliko to zeli.
Ssebicnost iskljucuje ljubav…tj uvek je na ustrb ljubavi …. dovodi do samoce…

Moze se izleciti, ublaziti makar…. jer svi mi u sebi imamo potencijal ljubavi koju trebamo negovati i uvecavati je…

Nesebicnost u smislu stavljanja interesa drugih ispred nasih ne mora da podrazumeva da se odricemo svojih…..vec samo time ne narusavamo tudje…
A naravno da nije dobro izigravati samopozrtvovanost ili previsoko misliti o sebi u smislu da smo mi ti koji smo uvek nesebicni,… jer nije lako biti nesebican u pravom smislu.
I kada je u pitanju ta osobina, svi imamo na cemu raditi, nesebicnost podrazumeva trud i ispravan motiv, iz ljubavi ……Ako cinimo samopozrtvovana dela iz sebicnih interesa, da li je to onda nesebicnost??? Znaci bitan je motiv , i oni koju su iskreni prema sebi trebali bi biti svesni svojih motiva, ali ipak mislim da je malo onih koji razmisljaju o svojim motivima ili koji su ih svesni...

Svako je sam odgovoran za svoj zivot, za to da li jeste sebican ili nije ili zeli biti ili ne..…Takodje niko ne mora da trpi tudju sebicnost, jer nismo mi ti koji ce mo raditi da ispravljamo druge ( osim ako to neko ne zeli ili nam dozvol**** ili ako je u pitanju prijateljski odnos, imamo pravo na to, makar da pokusamo…); vec sebe, ukoliko to zelimo… Odgovorni smo za sebe, naravno i svako ce odgovarati zbog sopstvenih postupaka….Ali ako nasa sebicnost narusava tudju individualnost, bicemo odgovorni zbog toga….


 

10/8/2006
U STA VERUJES ...

 

U STA VERUJES, OSTVARUJE SE

 

 

Mislim da jeste tako.......

Mislim da nas Bog podupire u svemu sto verujemo, ali takodje mislim da posto nas voli, da nas i poucava i pokrece da razmisljamo onako kako ranije nismo mozda razmisljali, da ispravlja nase stavove kako bi se sto vise priblizili njemu, ukoliko mi to stvarno zelimo. Ukoliko zelimo da sto bolje upoznamo Boga on ce nam otvoriti srce i um u toj meri da mozemo da ga spoznamo.....u kojoj smo spremni da ga spoznamo.

Tacno je da svojim razmisljanjem, stavovima, osecajima, recima i delima kreiramo vlastitu stvarnost. Jer sve funkcionise po duhovnim principima koje je postavio Bog i koje ne mozemo zaobici.

Postoje okolnosti na koje mozemo i na koje ne mozemo da uticemo, ali opet one ne treba da nas ometaju u onome sto zelimo da postignemo….U stvari, zavisi mnogo od toga sta nam je bitno u zivotu i sta zelimo da postignemo.

Ono cemu STREMIMO mozemo ostvariti uz pomoc onoga KOME stremimo. Uz pomoc vodjstva koje dobijamo od Boga i koje mozemo prepoznati i od naseg truda i sposobnosti da sledimo to vodjstvo, mozemo ostvariti ono cemu tezimo i postici cilj… kome se nadamo…
Na okolnosti mozemo da uticemo svojim htenjem i ona mogu da prouzrokuju da dobijemo ocekivano i zeljeno vodjstvo...

Bitno je cemu stremimo.... Ako stremimo da upoznamo pravu LJUBAV, pronaci cemo Boga . Ako zelimo ISTINU, spoznacemo ga…. A Bog je ljubav, tj izvor prave ljubavi.... i istine…

Ako ne stremimo ka ljubavi , svetlu, dobru, ne mozemo ocekivati da cemo upoznati onoga koji je izvor svega toga i da ga mozemo sami svojim intelektom spoznati.

Bog se ne spoznje intelektom vec duhom koji nam on daje da bi smo ga mogli spoznati i to ako ga trazimo na pravi nacin, od srca.... On je taj koji nam otkriva tajne…. dubine duhovnog sveta…koji nas  vodi i poucava na razne nacine... preko dogadjaja ….preko ljudi… na najrazlicitije nacine nam moze otkriti stvari…..

Odavno nam  je otkrio istinu preko bozje reci – Biblije …… samo sto  je ona ostala  nedokuciva i pokrivena za ljude, jer su svoja srca obavili mrakom pa je tako ne mogu videti ni razumeti…

Ukoliko ocistimo svoje srce i otklonimo sve tragove tame sa njega……On ce uciniti da istina bude nama dostupna i razumljiva… , da je vidimo i osetimo .

Ako stvarno zelimo ISTINU…..prepoznacemo je kada nam je on bude otkrio i to na nama poseban i svojstven nacin…tako da cemo jednostavno  ZNATI.  Bicemo sigurni da je to On nama otkrio i da nas On zove…

Zove nas da zakoracimo na duhovan put …. put vecnosti….. ljubavi…i  savrsenstva…. Put svetla…. ka nedostupnom   svetlu u kome on prebiva …

 

 

6/8/2006
Terence Trent D'Arby - ART

 

Terence Trent D'Arby


Terence photo TERENCEWww_zpsc08ab3c4.jpg

   Crtez

 (jedan od mojih prvih crteza nacrtanih olovkom...)

 

 

     

 

 

objavio mystery u 06:59 | kategorija: ART
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (17) | Posalji komentar
3/8/2006
SUNCOKRETI - ART

 

 SUNCOKRETI

 


 

 

   slikano uljem

objavio mystery u 09:24 | kategorija: ART
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Posalji komentar
1/8/2006
RECE BEZUMNIK ...

Rece bezumnik u srcu svome:

“Nema Boga!”

 

 

Rece bezumnik u srcu svome:

“Nema Boga!”

Nevaljali su, gadna su dela njihova,

Nikog nema da dobro cini.

Pogleda Jehova s neba na sinove covecje,

Da vidi ima li koji razuman

koji Boga trazi.

Svi su zastranili, svi se pokvarili,

nikog nema da dobro cini,

nema nijednog….

( Psalam 14:1 )

 

 

 

Dictionary of the Bible Dr James Hastings kaze: “Nije se dogodilo da jedan pisac starog zaveta dokazuje ili da prigovara postojanju Boga. To nije u skladu sa duhom drevnog sveta u globalu, da porice postojanje Boga ili da koristi neke argumente da to dokaze.

Verovanje je bilo  nesto prirodno ljudskom umu i uobicajeno za sve ljude. To naravno ne znaci da su u to vreme svi bili bas predani Bogu… Daleko od toga Psalam 14:1  i  53:1 pominju BEZUMNIKA koji kaze u svom srcu da nema Boga ili prevod King James kaze “budala” za takvu osobu.

Kakava je osoba covek koji porice Boga? On nije intelektualna neznalica vec vec hebrejska rec za bezumnika naval  ukazuje na moralnu manjkavost ili nedostatak. Taj nedostatak nije slabost neka vec moralna i religiozna neosetljivost i nedostatak osecanja i percepcije. 

U nekim slucajevima neverovenje je namerno odbijanje nekoga da se suoci sa istinom kao sto kaze psalmista:

 


“Zli u nadmenosti svojoj ne trazi Boga.”

Sve su zamisli njegove: “Nema Boga”

( Psalam 10:4 )

 

 

Takva osoba koja odbija da otvorenog uma trazi bozje dokaze  nikada nece doci do istine. Sama dela stvaranja svedoce o postojanju Boga, svuda oko nas su dokazi kao i u nama … tako da ne postoji izgovor za negiranje ili neverovanje…

Mnogi odbacuju mogucnost postojanja Stvoritelja jer ne zele u to da veruju…Neki smatraju da bi se priznanavanje autoriteta jednog  Stvoritelja sukobilo sa njihovom slobodom ili nacinom zivota koji vode.

Kod takve osobe postoji sebicna zelja da veruje u ono sto zeli.

Misli takve osobe su takve da stalno razmislja  kako da uzdigne sebe i onda odbija da prizna Boga. Znaci ponos i sebicnost mogu biti prepreka da neko prizna postojanje Boga. Ponos deluje tako da zaslepljuje coveka u odnosu na istinu, a ponosna osoba je  i  sebicna, tako da je i to sprecava da spozna ili da zeli da spozna nekoga ko je iznad nje i kome ce morati nesto dati ili kome se mora podloziti... Sigurno je da kada neko uzima pojam Boga, da pri tome podrazumeva nesto sto je inteligentno i dobro i puno ljubavi.... A oni koji ne zele svetlo, dobrotu i ljubav nece ni ici ka izvoru svetlosti dobrote i ljubavi... vec ce pokusati da ga negiraju ili ugase u svemu u cemu ga vide... Ali ko zeli istinu, ko zeli spoznati istinu, ko zeli ljubav, ko ceni dobrotu, neminovno ce krenuti u potragu za Bogom, ili kada dobije informacije vezane za njega , proverice ih, razmortice ih,  izucice ih...

Potreban je otvoreni um i intelektualno postenje (“spremnost da se pazljivo proveri da je ono u sta veruje istina i  da pokloni dovoljno paznje drugim dostupnim dokazima”) da bi se saznala istina,a takodje i ponizan stav srca, scrce ocisceno od oholosti i ponosa, srce koje je prijemcivo i dobro, srce koje zeli dobrotu i ljubav, koje je spremno da tu ljubav razvija i deli u vecnosti…