28/12/2006
LEPTIR

 

 

 

Leptir zivota

 

Jednog dana, pojavio se

maleni otvor na cauri.

Covek je sedeo i gledao

kako se leptir nekoliko sati

muci, da biizvukao svoje

slabasno telo kroz taj maleni

otvor.

 

Onda je leptir prestao da se

pomera.

 

Cinilo se da ne moze dalje.

 

Zato je covek

odlucio pomoci leptiru: uzeo je

makaze i rasekao cauru.

 

Leptir je sa lakocom izasao.

 

Ali je imao krhko telo i

smezurana krila.

 

Covek je nastavio posmatrati

leptira, ocekujuci da ce svakog

trenutka krila otvoriti, povecati

i rasiriti, kako bi podrzala

leptirovo telo i osnazila ga.

 

Medjutim nista se nije dogodilo!

Leptir je ceo svoj zivot proveo

puzeci okolo sa slabasnim telom

i nerazvijenim krilima.

Nikada nije poleteo.

 

Covek uprkos svojoj ljubaznosti

i dobrim namerama, nije razumeo

da je poteskoce kroz koje je

leptir morao proci, izlazeci iz caure,

osmislio Bog, kako bi krv iz tela

leptira potekla u krila i kad se

oslobodi caure da bude spreman da leti.

 

 

Ponekad su poteskoce upravo ono

sto nam treba u zivotu…

 

Kad bi nas Bog oslobodio od svih

prepreka, osakatio bi nas.

Nikada ne bi postali onoliko

snazni koliko mozemo biti.

Nikada ne bi mogli leteti.

 

Trazio sam SNAGU

I Bog mi je dao poteskoce

koje su me osnazile.

 

Trazio sam MUDROST…

I Bog mi je dao probleme

koje je trebalo resiti.

 

Trazio sam BOGATSTVO…

I Bog mi je dao mozak i telo

da mogu raditi.

 

Trazio sam HRABROST…

I Bog mi je dao prepreke

koje je trebalo savladati.

 

Trazio sam LJUBAV

I Bog mi je dao ljude

kojima je trebalo pomoci.

 

Trazio sam USLUGE…

I Bog mi je dao prilike.

 

“Nisam dobio nista od onoga

sto sam trazio…

Ali dobio sam sve sto mi

je trebalo.”

 

Zivi zivot bez straha i suoci se sa

preprekama i znaj da ih sve mozes

savladati.

 

 

 

 

 

 

 

23/12/2006
Zasto su ljudi ZLI?

 

 

 

              Zasto su ljudi zli?

Verovatno smo se svi mi suocili sa cinjenicom da ljudi mogu biti zli… da mogu postati zli… da nam mogu naneti zlo… Onda se pitamo zasto su neki  takvi, zasto ne cene dobro, zasto nalaze zadovoljstvo u zlu… dok se drugi trude biti covecni i dobri iskreni …. Sta je ono sto neke tera da potanu takvi ili da zele biti takvi???? I Sta je to  sto ih cini zlima? 


Zna se da postoje UNIVERZALNO DOBRO I ZLO... samo je sada drugi problem sto ljudi usled svoje urodjene nesavrsenosti i sklonosti naginjanja ka zlu ne vide jasno tu granicu ili ne zele da je vide i to sto se nase shvatanje tih pojmova razlikuje, time se ne menja sustina...
I nije bitno sta je za nekoga dobro ili zlo, vec treba razmisljati o tome ... ako zeli biti covek, i analizirati svoje postipke, htenja, motive.... i ukoliko poznaje sustinu osobina po kojima se moze definisati zlo i ukljuci i svoju savest , sposoban je znati sta je zlo a sta dobro, mozda ne 100% objektivno, ali moze uspeti u tome. Ali to je u slucaju samo ako zeli biti DOBAR iakosu mu bitne prave vrednosti, onda ce se truditi da zna da definise zlo... da ne bi presao na stranu zla....
Mislim da oni kojima je to relativno i koji se ne trude da shvate sustinu zla i dobra, da se tako samo izgovaraju za ono sto jesu, tj za svoja (zla) dela.... ili im je tako samo lakse jer se onda ne osecaju odgovorno… Jer ako neko neku stvar ne definise kao zlu....(subjektivno), to mu moze sluziti kao opravdanje da cini zlo, pod izgovorom da nije to zlo.....
Ljudi su skloni racionalizaciji, tj da za lose postupke traze dobro smisljene argumente i da tako obmanjujuci svoj um obmanjuju i druge, ali to je sve prvenstveno na njihovu stetu....... Skloni su da LAZU SEBE, a samim tim tako lazu I sve oko sebe… Ali odgovorni su za tu svoju samoobmanu…
Dobro je razmisljati o tome sta je dobro, sta je zlo... ukljuciti i svoju savest koja nam svedoci o tome kakvi smo.... i onda mozemo iskontrolisati svoje postupke, tako cemo bolje poznavati sebe i druge ljude... i moci ce mo da ne budemo zli... ukoliko to zelimo...... Znaci dovoljno je nekada samo ukljuciti svoju savest… kazem svoju, ne tudju…

Zlo se mnogo podcenjuje, na primer sama sebicnost je zlo... i to se podcenjuje..... ali ljudi zbog svoje sebicnosti mnogo zla nanose drugima, svojoj okolini koja ispasta zbog njihove sebicnosti, a necu o tome koliko je to i stetno po njih...., samo posledice ne dolaze odmah pa ljudi misle da ih nece ni biti... koja zabluda…

A drustvene norme nisu objektivne o tome ni necu...Jer moze nesto biti opste drustveno prihvatljivo , a zna se da je zlo...
Jedino su moralna merila ispravna....zna se da je ubiti zlo, a sada sto neko ubija u ratu ili iz nekog drugog razloga to ga ne opravdava niti menja cinjenicu da je to zlo.....
Kao na primer i abortus... zna se da je i to ubistvo, pa ipak vas nece osuditi drustvo zbog toga....Nece vas niko osuditi sto ste sebicni... sto svojom sebicnoscu unistavate nekoga ko zavisi od vas.....To se ne vidi pa ni nije zlo.... ali analizom se moze utvrditi da nesto jeste zlo.... tu su dela koja svedoce, kao i motivi ....
I ne mozemo se izgovarati da nemamo savest, to sto je neko ne ukljucije to je drugi problem..... sama savest nam mnogo govori i u dubini duse mozemo znati da je nesto zlo.... Ona moze prosuditi, moze nas osuditi, ukoliko se osvrcemo na njen osecaj... ali moze i otupeti jer je gazimo i ne uzimamo u obzir....ali mi smo sami krivi za to ukoliko je ignorisemo i imacemo posledice.....uvek su neizbezne posledice svakog zla.....
Zato je mudro malo razmisljati o sebi i svojim osobinama, motivima, i uzimati u obzir i svoju savest ...... ukoliko ne zelimo da budemo zli tj da postanemo zli......


#Duhovno su bolesni... zato su zli...

"od svetlosti mrak prave od mraka svetlost"

#sustina zla je u zlostavljanju svesnog bica, bica koje je kadro da oseti bol, a bol je vazan. Svest zlo odmah poima, emocije zlo odmah osete, ono nikad nije apstraktno i uvek mora biti shvaceno u odnosu na patnje pojedinca... Niko od nas nema zivot u kome ga zlo ne pogadja, niko od nas nema ni zivot u kome ne nanosi zlo. U svakom od nas kriju se osecanja koja ako se ne razvijaju kako valja, mogu da proizvedu mucitelja, ubicu, otmicara, sadistu. Covek retko priznaje da je zao, retko priznaje cak i to da cini zlo i jedna od velikih opasnosti po covecanstvo je nasa teznja da zlo prebacujemo na druge. Bilo bi lako da negde tamo postoje rdjavi ljudi, bilo bi dovoljno da ih izdvojimo i unistimo. Ali linija koja deli dobro i zlo preseca srce svakog ljudskog bica. Da li uzrok zla potice iz nase animalne prirode ili zbog vaspitanja ili zbog slobode izbora...nije bitno. Bitno je da je zlo zadavanje bola, fizickog ili psihickog svesnom bicu
.............................................................

#Nisu Zli ljudi takvi zbog nas nego zbog sebe! Za njih je karakteristicno da u svojoj narcisoidnosti veruju da im nista ne fali i da su primer ljudske psiholoske savrsenosti a i okolina ih najcesce tako vidi - kao savrseno zdrave i uravnotezene ljude. Iz toga se namece zakljucak da su ljudi koji pate i koji to priznaju bolesni i da ih treba leciti a da zli ljudi koji negiraju patnju koja je u stvari bolna spoznaja sopstvene gresnosti, neadekvatnosti i nesavrsenosti, da oni nisu bolesni i da ih ne treba leciti. Oni koji u potpunosti dozive depresiju, sumnju ili ocaj mogu biti neuporedivo zdraviji od onih koji su uglavnom sigurni, samouvereni i samozadovoljni. Negiranje patnje ili nesposobnost da se ona oseti u stvari bolje definise bolest nego njeno prihvatanje. Zli ljudi ne pate ali prouzrokoju patnju ljudi koji zive pod njihovom dominacijom. Oni su u vlasti svoje narcisoidnosti koja ih stalno tera da se lazno predstavljaju kao dobri i zdravi ljudi i prestravljeni su od mogucnosti da budu raskrinkani pred svetom i pred sobom. Da li treba osobu smatrati zdravom samo na osnovu toga sto sama ne pati ni od kakvih tegoba, bez obzira koliko patnje i tegoba stvara ljudima oko sebe? Ako posmatras bolest kao nesto sto te je snaslo, kao okolnost nad kojom nemas nikakvu kontrolu, kao sudbinu ili prokletstvo u cijem stvaranju ne ucestvujes dolazis do zakljucka da je svako ko je bolestan samim tim i zrtva. Je li dete koje istrci na ulicu iako mu je receno da to ne uradi zrtva ako ga udari auto.
Ili covek koji dozivi saobracajnu nesrecu a jurio je daleko iznad dozvoljene brzine. Da li su ljudi koji pate od glavobolja zato sto ne vole svoj posao zrtve. Ili zena koja dobije napad astme jer se oseca zapostavljenom. Da li je alkoholizam bolest iako mu se ljudi sami predaju... Svi ovi ljudi su sopstvene zrtve odgovorne za svoje stanje a mi ih ipak smatramo bolesnim. Tako je i sa zlom - ono je stvar licnog izbora. Treba priznati da zli ljudi postoje da bi prestali da nasedamo na njihovu maskaradu normalnosti i pretvaranja i moramo pokusati da ih lecimo ili da ih lokalizujemo jer u borbi izmedju dobra i zla lezi smisao zivota. Sta reci za majku koja je svakodnevnim omalovazavanjem svoje dete navela da izvrsi samoubistvo ili muza koji maltretira svoju zenu, ili poslodavca koji maltretira zaposlene... ako bi se zlo prepoznalo i ako bi se zli ljudi smatrali bolesnim i lecili mozda bi spasili mnoge zivote a mnogi ljudi ne bi zavrsili u zatvoru zato sto su se sami borili protiv zla jos vecim zlom. Zli ljudi se nikad ne pitaju kako se osecaju njihove zrtve - ni Hitler se nije nista vise pitao kako su se osecali Jevreji dok su ih gurali u gasne komore. Iako takvi ljudi u nama bude zelju da ih unistimo pre nego lecimo, da ih mrzimo pre nego sazaljevamo zlo treba da bude proglaseno za bolest i treba da postane predmet istrazivanja a pocetna postavka u lecenju zlih ljudi mora biti ljubav. Zlo se ne moze pobediti unistenjem jer tako i sami postajemo zli...ili kako kazu stari ljudi - ako "vesticu" nazoves vesticom ne moze ti nauditi .

#Kad udjes dublje u analiziranje zasto su ljudi zli, dodjes do zakljucka da je to zato sto ne veruju u Boga.
Ako ne veruju u Boga, i vecni zivot, onda sve sto im ostaje je materijalna stvarnost, ono sto mogu da vide, osete, onjuse,cuju,... I ucinice sve da bi sto duze ziveli, da zastite svoj dragoceni zivot, i da osete sto manje bola, a sto vise zadovoljstva. I nece se ustezati od bilo cega da to postignu, jer ko ce ih kazniti. To pocinje polako sa malim stvarima, i zato se zli ljudi uvek skrivaju svoj sustinu u "senci", tako ih mozes prepoznati. Na kraju im samo smrt moze uskratiti muke i patnju, onoga cega su postali.

#Zato sto je lakse biti zao nego dobar.Izabrati laksi put,to je to.Zlo je odlika slabih,a cini mi se da ih ima sve vise.
Nema tu neke relativnosti kao sto su mnogi ovde pomenuli.Ne moze dobro i zlo biti relativno.Svako od nas zna sta je dobro a sta lose.To je usadjeno u nama.To je ono sto se zove moral,i kao sto rekoh ima ga sve manje.
Mi smo ono sto odlucimo da budemo,dobri ili zli.
NIjedan covek nije potpuno zao i potpuno dobar.Mi smo malo andjeli,malo demoni.Samo zavisi hoces li ici tezim ili laksim putem.
Ja verujem u Boga,i verujem u dobro,ali isto tako znam da i zlo postoji.Negde sam procitao,video ili cuo:"Da bio zlo preovladalo,dovoljno je da dobar covek samo ne uradi ista." Zato se treba boriti protiv zla,uvek,i onda kad ostali kazu da si lud.Ti znas kao i oni sta je dobro a sta lose.

#Zao je svaki čovek koji ima plan ili želju kako da se drugi ponašaju!!!!........Bez obzira koliko mu se plemenite činile namere koje ima....Jer da se ljuti na sebe ima pravo , a kad očekuje i ljuti se na druge , nastaje zlo....To zlo može da udje u dušu i oboji je crno , a može samo da demorališe i izmeni čoveka samog i odvoji ga od sebe i svojih pravih želja i ispunjenja.

Naravno da dobro i zlo nisu relativne kategorije.....samo ih ljudi relativizuju da bi opravdali sebe.....I tacno je da svako u dubini duse zna sta je dobro, a sta zlo.....svako ima savest...koja iako nije savrsena moze biti unutrasnje moralno merilo.....
I jedino ako se borimo protiv zla...dolazimo do dobra.... pasivnost je sama po sebi zlo...

Da li postoje zli ljudi? Da li ste upoznali zlog coveka???

Tacno je da zlo nije osobina , ali ljudi zbog nasledjene nesavrsenosti, tj sklonosti svog srca ka zlu i pod uticajem onoga ko je zao (Sotone) mogu postati zli….moze zlo prevladati i njihovo srce tj. unutrasnja licnost postati takva….ukoliko se ne bore i ne trude u suprotnom pravcu.

Tako da mogu postojati zli ljudi, i POSTOJE, kod kojih je zlo prevladalo u vecoj ili manjoj meri; i bez obzira na to u kojoj meri je kod njih zlo prevladalo oni su zbog toga zli…..

Zar sva zla koja su pocinili ljudi nisu dokaz postojanja zlih ljudi…..Ko cini zlo?????
To sto neki cine zlo pod uticajem nekoga ili necega ne opravdava ih i nemoguce je da svi koji cine zlo su ludi ili nesvesni…
Mislim da postoje itekako ljudi koji svesno cine zlo, jer je njihova sustina zla, jer je kod njih prevladalo zlo….A i da nesvesno cine zlo, zbog svoje zle sustine oni su zli.....

Takodje ako se neko bori protiv zla u sebi ,zlih uticaja, moze ga prevladati u toj meri da ono ne dominira njegovom licnoscu…..


Ljudi mogu i pod uticajem zla ( Satane ) ciniti zlo (jer on jeste zao i nagoni ljude da cine zlo), ALI TO IH NIKAKO NE OPRAVDAVA ZA NJIHOVA ZLA DELA, ZA CINJENJE ZLA.
Svaki covek ima mogucnost da IZABERE da li ce CINITI zlo ili dobro.

Postoje zli ljudi, bez obzira da li su pod necijim uticajem… to ih ne opravdava…
Kad kod coveka prevlada zlo on je zao, samo sto je nekada tesko odrediti ko je lud a ko zao, jer nismo sposobni da zavirimo u tudje srce. Postoje ljudi koji ma je zao, sigurno, ali oni ce se zbog toga truditi da ne cine vise zlo, zar ne?
Kao sto postoje oni koji cine dobra dela iz pogresnih motiva da bi ispali dobri, a ko zna sta im je u srcu, tako postoje neki koji cine neka zla dela, sto ih automatski ne karakterise kao zle ljude..... ukoliko njihova sustina nije zla.... ukoliko se pokaju... ukoliko se trude da se ispravljaju i da ne cine vise zlo, ukoliko su svesni da su ucinili zlo… onda ce se i truditi da ga vise  i ne cine…
Da li je nekome zao, pokazatelj je stanje srca, ali zla dela su pokazatelj naginjanja ka zlu...

Ne mislim da je ni jedna grupa ljudi automatski zla ili luda, vec svaki pojedinac je prica za sebe....ljudi su komplikovana bica..... nije jednostavno odrediti…
Takodje oni koju su zavedeni pa cine zlo… samim tim sto cim cine zlo nisu bas dobri??? Zla dela njihova svedoce o njima, bez obzira koliko su zavedeni…. Krvii su za samoobmanu…
Da li je neko zao, pokazatelj je stanje srca, ali zla dela su pokazatelj prisustva zla...

Mozda neki koji cine zlo se mogu opravati pripisujujuci sve to  ludilu ili trenutnoj neuracunljivosti.... ali to sve ne moze proci kod Boga … on zna nasa dela, motive i moze citati scrce i znati nameru … pred njim je sve golo i otkriveno i ne moze proci bez kazne….ukoliko se ustraje u zlu… naravno da Bog prasta ako postoji temelj za to…
Takodje osveta je oblik zla… samo Bog ima pravo na to… a nase je da to cekamo na njega…
Cinjenje zla ne moze proci  olako, jer "sto posejes to ces poznjeti", svima poznat princip i deluje prema zakonu uzroka i posledice.... neizbezan je..

Ne mora neko da bude 100% zao da bi bio zao, vec sam rekla.....
KAD PREVLADA ZLO KOD NEKOGA, U NJEGOVOM SRCU, U NJEGOVOJ NUTRINI, ON JE TADA ZAO COVEK, nije valjda dobar??????
Zlo je sve sto nije dobro, ako idemo suprotnom logikom....
I takodje covek se moze menjati....svoj stav srca, moze postati dobar ili zao ………….
....................
..............

 

 

 

14/12/2006
napokon...

mi proradio komp...

pozz svima

 

 

 

 

 

27/11/2006
NEZNANJE...

 

NEZNANJE

 

 

Mnogo zla proizilazi iz neznanja… bas na podrucju duhovnosti neznanje moze puno naskoditi i drugima i nama samima…… Mislim na spoznajnu i iskustvenu duhovnost……

Mada mnogi misle da ce biti manje odgovorni ili da nisu odgovorni za ono sto ne znaju pa tako stite svoju svest… sto je naravno pogresno a i lose po njih … a i takve osobe su opasne po okolinu… mogu vam naneti zlo…

A ako stitimo svoju svest ne mozemo duhovno napredovati, ne mozemo dostici nivo ljubavi, sto je takodje oblik greha… Greh je greh, bilo nameran ili nenameran…  odgovorni smo…

Nije moguce biti mudar bez spoznanja… a mudrost je nesto sto nas moze zastititi u zivotu i dati nam pravi zivot ne samo sad vec i u buducnosti…
Zato je bolje i mudrije sakupljati znanje…… jer stalan proces saznavanja istine, deo po deo… vodi do mudrosti … do prave mudrosti… Mislim na Bozansku mudrost koja je superiornija od ljudske… jer nam orkriva pravi smisao i tacnu granicu izmedju dobra i  zla… od cega nam zavisi zivot… vecni zivot…

I potrebno je suociti se sa cinjenicama koje  nam mogu biti otkrivene ukoliko to zelimo … Ukoliko se zelimo suociti sa istinom… Ukoliko je se ne pasimo… Ukoliko je VOLIMO…  

Jer suocili se ili ne, istina je tu … egzistira nezavisno od toga zelimo li je videti… Ukoliko je ne zelimo videti bicemo slepi, iako nam je  na dohvat ruke…

Sve je na nama… Zelimo li je otkriti i shvatiti je… Ako je shvatimo lako cemo se nositi sa njom… i uzivacemo u velicanstvu njene misterije…  Ako je ne razumemo, bice za nas pretnja i bezacemo od nje bojeci se onoga sto ona nosi… ostajuci sopstvenom voljom u tami i strahu, zavaravajuci se nerealnim fantazijama, ucenjiujuci Boga za srecu na koju svi mi imamo pravo… Da, imamo  pravo na srecu, ali zaboravljamo da je mi sami moramo stvoriti… najpre u sebi … i na nacin na koji nam Bog omogucava dajuci nam vodjstvo…

Opiranjem tom vodjstvu, ostajemo u mraku ovog sveta… u  sopstvenim zabludama… koje nas drze u zacaranom krugu neznanja…

 

Tako da…

 

neznanje je greh

neznanje je zlo.

 

 

 

 

20/11/2006
DOBROTA

 

DOBROTA - da li se ceni ?

 

 

Dobrota je pozitivna osobina, odsustvo zla ili pokvarenosti i izrazava se u delovanju korisnih i dobrih dela prema drugima…
Dobrota ukljucuje milosrdje i istinu…
Dobrota je izraz LJUBAVI…
Mudrost i pravednost su prozete dobrotom ali dobrota ide iznad pravednosti…
Dobrota ima snagu da pokrene coveka da radi ono sto je dobro i korisno za druge…

Dobar covek je pravedan, nepristrasan, iskren i moralno ispravan ali je takodje i topao, osecajan, ima razumevanja, saosecajan je ….On STVARNO brine za ljude.
On trazi nacine i prilike da ispolji ljubaznost i dobrotu i obzirnost i to voljno i zarko pomazuci onima koji su u stvarnoj potrebi. Dobrota je u suprotnosti sa striktnim drzanjem pravila ili stavova koje moze uciniti coveka tvrdim i bezosecajnim….
Dobrota je iznad pravde u tom smislu sto ljudi mogu postovati neciju ispravnosti i diviti se necijoj principijalnosti, ali oni nece biti pokrenuti da se zrtvuju za njega….

Dobar covek je aktivno zainteresovan za druge, radi nesebicno za druge ne ocekujuci nagradu ili specijalan tretman…
Njegovo nesebicno davanje SEBE privlaci SRCA drugih i ono cini da ce te osobe zeleti da ucine nesto za tu osobu….
“Imajte naviku da dajete i ljudi ce vam davati …..”

Mislim da je normalno dobiti nesto ako nesto cinimo …..nije to sebicno ..... Sebicno je ako pre nego sto ucinimo nesto imamo osmisljen plan i nameru da time nesto postignemo u svoju korist da kasnije to iskoristimo za protivuslugu ili za neki nacin precutne ucene..... to je sebicno...... da naplatimo svoje usluge ocekujuci ne samo zahvalnost ..... Zahvalni osmeh..... to je tako prirodno ..... nije to korist ......
Mi imamo svi ego ..... ali ne znaci time da moramo biti egoisticni .... mi ga mozemo svesno kontrolisati... I ukoliko ne nanosimo stetu drugima onda to ni nije sebicno..... Mislim da prava sebicnost mora naneti stetu .... pre ili kasnije....

Dobrota ukljucuje i ISPRAVNE MOTIVE ...... znaci ispravna dela iz ispravnih motiva......
Nije dobrota ako se dobrim delima pokriva losa namera .....

DOBROTA NE OCEKUJE NISTA ZA UZVRAT .... NE OCEKUJE DA BUDE CENJENA.... SAMA JE SEBI CILJ….
(MADA JE TESKO DA MOZE PROCI NEZAPAZENA I DA JE NEKO NECE IPAK CENITI ... HOCE ONAJ KOJI JE PREPOZNA I SHVATI KAO TAKVU....)

 

 

 

 

18/11/2006
MUDROST

 

 

 

                         

                     MUDROST

se zasniva na zdravom prosudjivanju i bazirana je na SPOZNANJU i RAZUMEVANJU.
Mudrost se definise kao sposobnost da se uspesno primeni znanje i razumevanje da bi se resili problemi, izbegle opasnosti i dostigli odredjeni ciljevi .
Mudrost sadrzi u sebi SIRINU ZNANJA i DUBINU RAZUMEVANJA, koje joj daju zdravo i jasno prosudjivanje.
Razumevanje, koje obuhvata i ostroumnost daje snagu mudrosti, koje doprinosi razboritosti i predvidjanju stvari.
Bozanska mudrost je uvek povezana sa poniznoscu, a nikad sa arogantnim ponosom i oholoscu.
Tako da ako je neko ponosan i misli da je mudar, ne moze biti mudar zato sto je ponosan.

MUDROST Je povezana i ne moze da egzistira nezavisno od LJUBAVI...
takodje PRAVA MUDROST JE PONIZNA.

Nemoguce je biti MUDAR I PONOSAN.

 
PONIZNOST je vise od lepog manira, poniznost ukljucuje isptavan stav srca.
Poniznost je odsustvo arogancije i stetnog ponosa.
Kao unutrasnja osobina srca, manifestuje se u karakternim crtama kao sto su blagost, strpljivost i razumnost; a razumnost ukljucuje popustljivost i prilagodljivost – suprotno od krutosti i nerazumnosti.

Poniznost se odlikuje NESEBICNOSCU i osnova je MUDROSTI.
Dakle istinska mudrost ne moze postojati odvojeno od poniznosti.


 

 

Mudri kralj Solomon je rekao:

" Ne budi suvise pravedan, ni suvise mudar; zasto bi sebe upropastio?

Ne budi suvise zao, ni lud: zasto bi umro pre vremena ? “ 

(Propovednik 7:16,17)

“ Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovom, da ne budes i ti kao on .”
“ Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovom, da ne misli da je mudar ”. 

(Poslovice 26:4,5)

Ovo su moji omiljeni biblijski citati... sami govore dovoljno za sebe 
 

 

 

 

 

 

13/11/2006
(NE)LJUBAZNOST

 

 

 

(NE)LJUBAZNOST

prava ljubaznost je vise od puke uctivosti, ona podrazumeva svesnost, iskrenost i otvorenost, a iskrenost je cesto bolna.
Takodje prava ljubaznost je povezana sa ljubavlju.

Neljubaznost ima korene u narcisoidnosti i karakterisana je nesvescu.
Narcizam je osnovni preduslov neljubaznosti. Mozemo ga posmatrati kao poremecaj u razmisljanju. Tacnije, narcisi ne razmisljaju jasno o drugim ljudima – ako o njima uopste razmisljaju. Kako je njihovo razmisljanje o drugima ozbiljno osteceno, tako je i svest narcisa na slican nacin poremecena…

Naravno potreban je napor ispoljavati ljubaznost u ovako neljubaznom svetu.
Ljudi nisu navikli cak da na ljubaznost odgovore ljubaznoscu. Sve je to zbog pomanjkanja ljubavi prema ljudima kao i svesnosti i razmisljanju o drugim bicima.

Prava ljubaznost nema samo izgled uctivosti vec ukljucuje i promisljeno konfrotiranje da bi se zastitili visi principi.
Prava ljubaznost zahteva iskrenost i otvorenost, i mislim da je malo onih koji su spremni na to. Takodje potrebno je biti posvecen istini i spreman suociti se sa istinom.…
Moze se definisati kao svesno motivisano organizaciono ponasanje koje je eticko.

Dok neljubaznost uglavnom proizilazi iz nesvesti i ima korene u narcizmu.

Prava ljubaznost se definise kao svesno motivisano organizaciono ponasanje koje je eticki potcinjeno Visoj sili.; tacnije, eticko potcinjavanje Visoj sili (Bogu).

Bog je svetlo, ljubav i istina. Bilo ko ko je duboko posvecen ljubavi, svetlosti i istini bice zaista ljubazan.
Sto smo svesniji svojih poziva, utoliko smo sposobniji da svesno saradjujemo sa Bogom u njegovim planovima za nas…

Ljubaznost je u dubokoj vezi sa obzirnoscu, svesnoscu i moralom.
Mi mozemo da izaberemo da postanemo svesniji i ljubazniji, jer posedujemo slobodnu volju…
Temelj ljubaznosti – svesnost sebe i drugih…
Duhovna moc je uvek ljubazna.
Neljubaznost se moze opisati kao pogresna upotreba moci.

Pozvani smo na pravu ljubaznost a ne na prividnu finocu.
Istina moze zaboleti, ali na duge staze ona je uvek isceljujuca.
Ljubaznost zahteva otvorenost, iskrenost prema sebi i iskrenost prema drugima.
“…jer nema nista skriveno sto se nece otkriti, niti tajno sto se nece doznati.”


" Mi vidimo ljude i stvari oko sebe ne onakve kakvi su, vec kakvi smo mi."


u PORODICI

Postoji problem idolatrije porodice. Zbog toga je Isus neprestano objasnjavao da je nas primarni poziv, poziv prema Bogu, a ne prema porodici i da je vazniji od lojalnosti prema porodici. To je morao da ponavlja zato sto se borio protiv idolatrije porodice.

Jedan od razloga idolatrije porodice je zastarelo shvatanje ljubaznosti kao vrste uctivosti bez konflikta.
Prava ljubaznost je u iskrenosti i otvorenosti, u izazovu porodici i njenim nerazumnim normama. Ispravna je stvar suprostaviti se drugima, kada osecamo da je to u saglasnosti sa visim principima. Izbeci ovakvu vrstu ljubaznosti, zbog laznog mira u kuci, je kukavicka odluka i izdaja visih principa.

Drugi razlog idolatrije porodice je zloupotreba moci autoriteta. Mnogi roditelji u svom narcizmu, prelaze normalne granice, i pocinju da da veruju i da se ponasaju kao da su zaista bogovi. U nekom smislu, deci njihovi roditelji i predstavljaju neku vrstu bozanstva.

Treci razlog idolatrije porodice je Bozja zapovest o postovanju roditelja. Deca prirodno zele da postuju svoje roditelje. Problem nastaje kada njihovi roditelji nisu dostojni postovanja.
U nameri da, zbog takvog formalnog shvatanja ljubaznosti, podnose represivno roditeljsko ponasanje, mnoga deca su morala da izgrade auto-destruktivne mehanizme unutrasnje kontrole i samozavaravanja. Takvi mehanizmi proizvode teske neuroze.

Cetvrti razlog je taj sto su porodice, kao i sve ostale organizacije, sistemi. Sistemi odbijaju promenu.
Prekrsite porodicnu tradiciju i nema sumnje da ce sistem uzvratiti. Poremetili ste ravnotezu stvari i porodicne norme ce mozda morati da se menjaju.

 

 

 


 

 

6/11/2006
PREDRASUDE

 

PREDRASUDE

 

 

Predrasude nas sprecavaju da vidimo stvari i ljude onakve kakve jesu, zamagljuju istinu...To je zato sto smo skloni da gledamo kroz sebe ...
Treba se osloboditi toga, izaci iz sebe, svojih predodzba, iskustva i etiketa...
Niko nije imun na neku vrstu predrasuda zbog iskustva koje ima, vaspitanja itd...
Bitno je biti svetan toga i raditi na tome, biti otvorenog uma za nove stvari, nove ljude...

U nasem drustvu preovladavaju nacionalne i religiozne predrasude...  a zatim i sve druge...

 

Predrasude pocivaju na NEZNANJU...
ili iskustvu...
Predrasude prema ljudima naravno postoje jer ljude vidimo onakvima kakvi smo mi..

Kao sto predrasude proizilaze iz neznanja, tako iz predrasuda prizilazi mrznja.

" Neke ljude mrzimo zato sto ih ne poznajemo, a ne zelimo da ih upoznamo zato sto ih mrzimo."

Ipak, kao sto se mogu razviti, predrasude se mogu i ukloniti...

"
Predrasude su vrsta emocionalnog obrazovanja koje se stice rano u zivotu, uslovljavajuci reakcije koje je tesko u potpunosti otkloniti, cak i kod odraslih ljudi koji su svesni koliko grese.
”Emocionalno, predrasude se stvaraju u detinjstvu, dok uverenja koja ih opravdavaju nastaju kasnije”.

“Kasnije u zivotu vi mozda zelite da se oslobodite predrasuda, ali je mnogo lakse promeniti intelektualna uverenja nego duboko usadjena osecanja."

Na primer mnogi “juznjaci” su priznali da iako vise nemaju predrasuda prema crncima, ipak imaju osecanje gadjenja kada se sa njima rukuju.
Osecanja su deo zaostavstine koju smo prihvatili kao deca u svojim porodicama.

Predrasude se tesko mogu iskoreniti, ali moze se promeniti stav prema njima.
Predrasude se sporo menjaju, ako se uopste menjaju.
"

 

 

 

 

4/11/2006
SLOBODA

 

SLOBODA

 


 

Platonova misao: "Od slobodnog coveka ne moze se napraviti rob, jer je slobodan covek slobodan cak i u zatvoru. "

Sloboda se ne nalazi u spoljasnjim okolnostima. Sloboda se nalazi u srcu.
Sloboda je u svesnosti, u spoznaji i prihvatanju istine.
Sloboda je stanje duha.
Naravno, ne moze covek biti slobodan u apsolutnom smislu, ali moze biti duhovno slobodan; slobodan od robovanja ljudima, slobodan od predrasuda, slobodan od uslovljavanja, slobodan od straha...

Jedina prava sloboda je DUHOVNA sloboda.


 

Jos nesto o SLOBODI ..........

Malo ko je sposoban da bude SLOBODAN, tj mozda i jeste sposoban ali
NE ZELI, jer sloboda, prava SLOBODA nosi sa sobom i ODGOVORNOST , naravno odgovornost i prema sebi i sopstvenom zivotu i prema drugima….

Ali ljudi beze od odgovornosti jer im se cini da je tako lakse...a to je samo privid, a bezeci od odgovornosti u stvari beze od sebe... od onoga sta su... zapravo.

Jer ne zele da se suoce sa sobom, da rade na sebi, da ulazu trud da se menjaju, jer je to jedini nacin da se duhovno covek uzdigne i da napreduje....

 

Jer sve tece, sve se manja... pa smo i mi primorani da se menjamo ukoliko zelimo da budemo slobodni….
Ako povredjujemo druge, mi nismo zapravo slobodni… Uvek smo robovi onoga sto cinimo… ako je to zlo, onda zla… ako je to dobro onda dobra…, s tim sto tada prestajemo biti robovi jer dobro ne zahteva da mu robujemo, ono nas oslobadja….
Trebamo se okrenuti sebi… suociti se sa istinom o sebi i stalno korigovati svoje slabosti i ono sto je lose kod nas… tako sticemo slobodu….Tako mozemo sa slobodom nastupati…..

A najveca slabost koju moramo prevazici je vlastita sujeta i egoizam... koje su povezane i kojima mi robujemo...

 

Treba razmisljati na nacin da sve sto imamo je dar od Boga i treba to ceniti …. I jedino smo slobodni ukoliko CENIMO ono sto imamo i ne smatramo to samo po sebi normalnim….. da li se ikada zapitamo da li smo uopste dostojni onoga sto imamo??? Da li se trudimo da budemo dostojni toga…. i da time pokazemo cenjenje i zahvalnost za ono sto smo nezasluzeneno dobili …. Jer iz cenjenja i zahvalnosti proizilazi ljubav….

 

Ukoliko ne umemo da cenimo, mi nismo slobodni….. ukoliko ne volimo nismo slobodni….
A ponos kao sujeta je onaj deo nas koji je destruktivan, koji ne ceni, koji trazi lose u svemu, koji sumnja i koji je nezahvalan, koji uvek zeli vise….
Svest o tome je prvi korak da ga prevazidjemo ….. Jer u svesnosti je ljubav…. u posvecenosti istini….

 

U nesvesnosti se radja zlo… postajemo robovi svojih zabluda…. svog neznanja… svojih predrasuda …. svojih slabosti…

Ali prava sloboda je moguca ipak ali moramo biti spremni da budemo SVESNI svega, da se suocimo sa ISTINOM i da budemo hrabri da je izaberemo, i da se trudimo da je budemo dostojni…. i da ostanemo dostojni….
Posvecenost istini po svaku cenu je duhovni put ljubavi…..
A Sloboda znaci biti na nivou ljubavi….
Pa nek svako razmisli koliko je stvarno slobodan…

 

 

 

 

 

3/11/2006
NAPOKON FOTOGRAFIJE

sa koncerta DURAN DURAN

U Beogradu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- the end -

 

   ovo je samo delic atmosfere sa

 Beogradskog koncerta...

 

  jos neke fotografije za vreme njihovog  boravka

 u Beogradu...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

objavio mystery u 20:15 | kategorija: MUSIC
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Posalji komentar