Mirisni tragovi jedne ruze

Tisina nad beskrajem mora i neba , gubi se u plavetnilu horizonta.
Pojavljuje se vjetar koji njezno miluje moje lice,koji odnosi jecaj i suze negdje u daljinu.
Vrijeme kao da je stalo, sjecanja ostaju. Sama sam sa svojim mislima , upirem pogled u nebo koje pocinju krasiti najljepse zvijezde, i razmisljam ..
Bilo je bolno izgubiti se u prostranstvu vlastitih suza, osjecati se kao pjena vala koji nestaje daleko na obzorju.
No, bolne trenutke cu pustiti da otplove rijekom zaborava, negdje daleko.
Daleko od mene . . .
Mozda nemam nekog za cije oci mogu reci da su boje carolije, boje ljubavi, magicne.
Ali mogu reci da sam uistinu sretna . . .
Razmisljam o samoci i dosadi, o tome koliko se ta dva pojma razlikuju. Za mene, samoca nije dosada, premda mnogima jeste.
Jucer sam provela divan dan ukrasen kisom, umotana toplom dekicom, pijuci svoj najdrazi sok. Gledala sam veoma zanimljiv film i bilo mi je jako lijepo.
No, nakon sto sam pogledala film, pocela sam razmisljati, zasto vecina ljudi misli da je samoca dosadna ?
Za mene, nije. Naprotiv, volim biti sama premda sam poprilicno komunikativna.
Smatram da nam je ponekad potrebno da budemo sami, da uzivamo u ljepoti trenutka.
Nikad nisam shvatala kako nekom samoca moze biti dosadna jer ja obozavam trenutke kada sam sama.
Ovom prilikom sam se prisjetila divne i istinite recenice koju sam jednom procitala :
„Dosada stanuje samo u dosadnom umu ."
Takoder . . .
Cesto puta bih se nalazila okruzena masom ljudi ali ipak se unatoc tome osjecam kao najusamljenija osoba na svijetu.
Jer...
Nekad se lako izgubiti medju ljudima i jednostavno biti – sam. Kad sam u drustvu ljudi u kojem moram biti zbog nekog razloga,onda sam sama. Medutim, ponekad je dovoljan samo jedan maleni smijesak
drage osobe da bi se osjecala odlicno, kao da sam u najboljem drustvu.
I, nakon toga opet dodje noc i polako postajemo svjesni cinjenice da koliko god imali osobe koje volimo i koje su uz nas, uvijek naposlijetku ostajemo sami i upravo u takvim trenucima se treba znati radovati
malim i jednostavnim stvarima.
Ali, koliko god da smo sami, ipak u svakom trenutku mozemo pomisliti da negdje ipak postoji jedna osoba koja misli na Vas... Mozes biti najsretniji covjek na svijetu

Oci mi tope se
dok vjetar sa stola pjesme mi brise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nema vise

Lice moje nebo je
i niz njega iste padaju kise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nemam vise

Kome sad usne ljubis do zore
mozda to nebo zna
hladna noc sve dok misli mi gore
da l' volim il' mrzim ja

Al' negdje jos cuvam san
i oci crne od gora vece
i ko ce sad njezno rame da mazi
niko to vise ne moze i nece

Srebrna sam i egzaktno.Nemam predrasuda.
sto god gledam smjesta progutam
takvo kakvo jest, nezamagljeno ljubavlju ili nesklonoscu.
nisam okrutno, samo istinoljubivo -
oko malenoga Boga, cetverokutno.
vecinu vremena provodim mozgajuci o suprotnom zidu.
Ruzicastom, s mrljicama,toliko vec dugo gledam u njega
da pomišljam da je dio mog srca.No on ne treperi.
lica i tama razdvajaju nas uvijek iznova.

Sada sam jezero,jedna se zena prigiba nada mnom
tragajuci u mojim daljinama za onim sto zaista jest.
potom se okrece onim lazljivcima, svijecama i mjesecu.
vidim joj leda i vjerno ih odrazavam.
nagraduje me suzama i mahanjem ruku.
mnogo joj znacim,dolazi i odlazi.
svakoga jutra bas njeno lice zamjenjuje tamu.
u meni je utopila mladu djevojku
I u meni se dan za danom stara zena
uzdize prema njoj, poput strasne ribe