Ljubav i vrjeme....
Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana zivjeli ljepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Zivjeli su mirno na tom ostrvu daleko od svih svjetskih briga i dogadanja. Ali nakon mnogo vjekova primjetili su da njihovo ostrvo polako pa sve brze i izvesnije nestaje. Vrlo brzo shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju svoje stvari i krenu polako da napustaju svoje ljepo, carobno, ali tonuce ostrvo, koje im je vjekovima pruzalo srecu. Jedino Ljubav, postojana po prirodi, rjesi da ostane. Jedino je ona vjerovala i nadala se da je sve to privremeno i da ce doci bolji dani kada ce sve biti ljepo i veselo kao nekada. Medutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje ljepo ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali ... sad vise nema nacina da sa ostrva ode. Svi camci, brodovi i splavovi vec otplovili a za pravljenje novih vise vremena nema. Pocne ona da doziva upomoc.Nekako u to vrjeme put tuda nanese Bogatstvo.Ljubav se obraduje srecnoj slucajnosti i zamoli Bogatstvo:"Primi me. molim, te na svoju jahtu. Ostrvo tone. Udavicu se."Bogatstvo je pogleda ispod oka pa kaze:"Izvini, ali moj camac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mjesta jos i za tebe, Ljubavi.Ako i ti budes usla bojim se potonucemo.".I ode. Ljubav vec pocinje da hvata panika. Ostrvo je sve manje. Voda je sve blize.U panici, ljubav i dalje doziva u pomoc. Uto tuda na svom splavu naide Tuga. Ljubav se obraduje starom prijatelju:"Tugo, molim te, spasi me. Potonucu zajedno sa ovim nasim ostrvcetom. Bilo bi steta da svjet ostane bez ljubavi." "Zao mi je, Ljubavi." odgovori tuga "Toliko sam tuzna da ne mogu da te povedem sa sobom. Zelim da budem sama." i ostavi Ljubav daleko iza sebe. Na ostrvu Ljubav vec hvata ocaj.Ne vidi nacina da se spase iz nezgodne situacije u kojoj se nasla i to zato sto je vjerovala u bolje sutra.Medutim, tracak nade, ili je mozda u pitanju vjera jos uvjek, je nagoni da i dalje doziva u ponoc. Njena dozivanja privuku paznju Sujete koja je tuda slucajno prolazila."Povedi me sa sobom" - zamoli Ljubav Sujetu - "pogrjesila sam sto sam vjerovala. Sada sam ostala zaglavljena ovdje. ti si mi jedina nada." Sujeta na to odgovori: "Ne dolazi u obzir!Vidi kakva si prljava i mokra, hoces da mi pokvasis camac?! Sama si kriva!Sad snosi posljedice. Ljepo sam ti govorila da odes dok se jos moglo." i jos uvredena ode i ostavi.Ljubav sa njenom tuznom sudbinom Izgubivsi i posljednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sjela je na jedini nepotopljeni kamen sto je ostao od njihovog. nekad velikog i divnog, ostrva i cekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U to, niotkuda, pojavi se neki stranac u camcu. Stranac pride sasvim blizu i pruzi ruku ljubavi.Ona ude u camac i on je preveze na susedno ostrvo.tu je Ljubav izasla iz camca, zahvalila se i posla dalje.Tek par metara dalje shvatila je da ona ne zna ko ju je, zapravo, spasio.Okrenula se i dotrcala natrag do obale, ali camac sa strancem vec se izgubio na horizontu.Tad je Ljubav,tek, primjetila Znanje kako sjedi na obali.Prisla je i upitala:"Reci mi, Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti?" Znanje je pogleda, nasmjesi se pa joj rece:"Kako, zar ti ne znas?To je bilo Vrjeme." "Vrjeme?"-zbunjeno upita Ljubav. "Da, Vrjeme"-odgovori Znanje. "jer, jedino je Vrjeme sposobno da spozna koliko je Ljubav velika."
