Bilder hochladen

Mirisni tragovi jedne ruze

18.1.2010, 13:39

Ja sam vladar svoje sutnje. . a rob svojih rijeci




Hladne i slane suze kao more potekose niz moje lice.Probudio se davo u meni.Spoznah te u sebi. . Moje ime urezano na tvojoj kozi..Cigareta bacena na pod..I moje misli razbacane u vjetar...ponesi ih vjetre sto dalje i nedaj im da se vrate..Vidim ti oci..crvene od bola..sjedis kraj mene i okrecem glavu..Ne bili me zvijezde ukrale k sebi,grlis me. . i ponovo mi suzne oci..udisem i izdisem strah u prvi mah. . Izgubi mi se slika pred ocima..Osjetim tvoj pogled pun ljubavi ..i patnje na svojoj kozi!
Dim cigarete uvijam u pluca..i ponovo mi zabljesta . . pred ocima .. Mjesec me obasja posljednji put i poce lagano da svice. . Drveca plesu. . i drze zajednicki ritam . . kako bih voljela. . da sam sLijepa za neke stvari!

Satari mi kozu s leda..poljubi me,a ja cu se opirati. . iako bih to voljela. . Vjetar mi para kozu. .ljudi koji ne postoje su u mom okruzenju . . daju mi kartu srece. . ali ne zelim ih..ostavite me ovdje da me sunce grije! Zeljela bih ga dotaci i poljubiti. . Cuvati ga samo da mene grije..talasa sum mi donosi sjecanja. . kamenje se prevrce i pravi neku cudnu muziku..
Pricaju mi o sreci..ljubavi.. zanosu.
Pramen kose mi pada na Lice .. barka na sred mora..Planina iznad vode..Zvijezda sjevernjaca istina u mojim zilama tece poput otrova..i izbija na povrsinu kroz pore mog ocaja!
Brod srece mi okrece leda. . krece u neku tudu luku,i pitas me zasto?

Zato sto su moje suze tihe..zato sto nedozvoljavam nikome da vidi moj boL.Zato sto radije potonem u sebe nego ista ikome kazem. . nasmij mi se u lice i precutacu.Ja sam vladar svoje sutnje. . a rob svojih rijeci. . Pored svega nastavlja da tece..moja rijeka..sve vise spavam.. i manje zivim,manje sam svjesna da sam ziva.Ispijam posljednji gutljaj vina..u daljini se cuju tonovi gitare..napokon se osmijehujem



objavio/la mirisna ruza kategorija: Poezija | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
17.12.2009, 17:12

Ljubav i vrjeme....



Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana zivjeli ljepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Zivjeli su mirno na tom ostrvu daleko od svih svjetskih briga i dogadanja. Ali nakon mnogo vjekova primjetili su da njihovo ostrvo polako pa sve brze i izvesnije nestaje. Vrlo brzo shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju svoje stvari i krenu polako da napustaju svoje ljepo, carobno, ali tonuce ostrvo, koje im je vjekovima pruzalo srecu. Jedino Ljubav, postojana po prirodi, rjesi da ostane. Jedino je ona vjerovala i nadala se da je sve to privremeno i da ce doci bolji dani kada ce sve biti ljepo i veselo kao nekada. Medutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje ljepo ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali ... sad vise nema nacina da sa ostrva ode. Svi camci, brodovi i splavovi vec otplovili a za pravljenje novih vise vremena nema. Pocne ona da doziva upomoc.Nekako u to vrjeme put tuda nanese Bogatstvo.Ljubav se obraduje srecnoj slucajnosti i zamoli Bogatstvo:"Primi me. molim, te na svoju jahtu. Ostrvo tone. Udavicu se."Bogatstvo je pogleda ispod oka pa kaze:"Izvini, ali moj camac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mjesta jos i za tebe, Ljubavi.Ako i ti budes usla bojim se potonucemo.".I ode. Ljubav vec pocinje da hvata panika. Ostrvo je sve manje. Voda je sve blize.U panici, ljubav i dalje doziva u pomoc. Uto tuda na svom splavu naide Tuga. Ljubav se obraduje starom prijatelju:"Tugo, molim te, spasi me. Potonucu zajedno sa ovim nasim ostrvcetom. Bilo bi steta da svjet ostane bez ljubavi." "Zao mi je, Ljubavi." odgovori tuga "Toliko sam tuzna da ne mogu da te povedem sa sobom. Zelim da budem sama." i ostavi Ljubav daleko iza sebe. Na ostrvu Ljubav vec hvata ocaj.Ne vidi nacina da se spase iz nezgodne situacije u kojoj se nasla i to zato sto je vjerovala u bolje sutra.Medutim, tracak nade, ili je mozda u pitanju vjera jos uvjek, je nagoni da i dalje doziva u ponoc. Njena dozivanja privuku paznju Sujete koja je tuda slucajno prolazila."Povedi me sa sobom" - zamoli Ljubav Sujetu - "pogrjesila sam sto sam vjerovala. Sada sam ostala zaglavljena ovdje. ti si mi jedina nada." Sujeta na to odgovori: "Ne dolazi u obzir!Vidi kakva si prljava i mokra, hoces da mi pokvasis camac?! Sama si kriva!Sad snosi posljedice. Ljepo sam ti govorila da odes dok se jos moglo." i jos uvredena ode i ostavi.Ljubav sa njenom tuznom sudbinom Izgubivsi i posljednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sjela je na jedini nepotopljeni kamen sto je ostao od njihovog. nekad velikog i divnog, ostrva i cekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U to, niotkuda, pojavi se neki stranac u camcu. Stranac pride sasvim blizu i pruzi ruku ljubavi.Ona ude u camac i on je preveze na susedno ostrvo.tu je Ljubav izasla iz camca, zahvalila se i posla dalje.Tek par metara dalje shvatila je da ona ne zna ko ju je, zapravo, spasio.Okrenula se i dotrcala natrag do obale, ali camac sa strancem vec se izgubio na horizontu.Tad je Ljubav,tek, primjetila Znanje kako sjedi na obali.Prisla je i upitala:"Reci mi, Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti?" Znanje je pogleda, nasmjesi se pa joj rece:"Kako, zar ti ne znas?To je bilo Vrjeme." "Vrjeme?"-zbunjeno upita Ljubav. "Da, Vrjeme"-odgovori Znanje. "jer, jedino je Vrjeme sposobno da spozna koliko je Ljubav velika."




objavio/la mirisna ruza kategorija: Pricice | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
16.12.2009, 22:24

I Bog stvori zenu...



Kada je Bog kreirao zenu, dugo je radio.
Jako, jako dugo ...

Jednom od andela kako je bilo cudno pa pojavio se u njegovoj radionici i pitao: "Zasto se s njom Bavis tako dugo?
Bog je odgovorio: "Jesi li za sastavljanje mozda uputstva video?
Mora biti vodootporna, ne smije  biti od plastike, mora imati vise od 200 gibljivih djelova, koje je moguce zamjeniti, njeno tjelo mora besprekorno funkcionisati, cak i kad se hrani malim kolicinama hrane i pije samo dijetalno pice.
Mora imati prijatnu spoljasnjost Koja ce se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, njeznu i divnu dusu. Mora biti jaka i trpeti sve nedace, biti Stabilan dopuniti podrske i meko rame za plakanje.
Mora imati narucje u kojem mogu sjediti cak cetiri Istovremeno djeteta.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od srca raskrvavljenih koljena do slomljenog.
I za sve navedene ulog, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke "
Andeo po zastao na tren u cudu, Euo kada je koje su sve funkcije napisane u uputstvu za sastavljanje i rekao: "Samo Dvije ruke sam da pri standardnom modelu? Previse  posla To je za jedan dan, Zavrsí do sutra"
"Ne, necu," protestvovao je Bog, "Sad sam vec  tako blizu tome da zavrsim ovu kreaciju, Koja mi je prirasla srcu, da se ne zelim zaustaviti. Vec zna se sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan."
Andeo se priblizio i dotaknuo zenu pa u cudu progovori "Ali Bože, napravio si je tako MEKU"
"Zaista je meka, slosio se Bog," no napravio sam ju ja Istovremeno cvrstom. nemas pojma sta sve moze i sto sve moze postici "
"Hoce li znati i misliti?"
Pitao po andeo.
Ne samo to ", odgovorio je Bog, zna ce procenjivati i pregovarati, odlucivati i zauzimati se .."
Andeo je u tom trenutku nesto opazio, podigao ruku i dotaknuo zenino lice.
"Ajoj, mislim, da pusta. Rekao sam ti da je to previse posla za jedan dan."
izjavi pobjednosno andeo.
"Nista ne propusta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Cemu svoj jezik?"
upitao po andeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogucnost da izrazi svoje veselje, bolest, brigu razocaranje, ljubav, usamljenost, zalost i ponos."
Andeo ocaran je bio istinski: "Boze, ti si genij, na sve si mislio. Da, sto si napravio, ovisno postovanja i obozavanja vrjedno. Zena je cudo."
Zene znaju za poljubac i zagrljaj lijece slomljena srca.
Donose veselje, ljubav i nadu, saosecajne su i zive za idealne .
No, iako savrsen, Bogu se ipak potkrala greskica.
Zene, naime, zaboravljaju koliko cesto zaista vrjede ...

objavio/la mirisna ruza kategorija: Pricice | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
15.12.2009, 17:47

Ljudskom srcu uvijek nesto treba!



Tisina nad beskrajem mora i neba , gubi se u plavetnilu horizonta.
Pojavljuje se vjetar koji njezno miluje moje lice,koji odnosi jecaj i suze negdje u daljinu.
Vrijeme kao da je stalo, sjecanja ostaju. Sama sam sa svojim mislima , upirem pogled u nebo koje pocinju krasiti najljepse zvijezde, i razmisljam ..
Bilo je bolno izgubiti se u prostranstvu vlastitih suza, osjecati se kao pjena vala koji nestaje daleko na obzorju.
No, bolne trenutke cu pustiti da otplove rijekom zaborava, negdje daleko.
Daleko od mene . . .
Mozda nemam nekog za cije oci mogu reci da su boje carolije, boje ljubavi, magicne.
Ali mogu reci da sam uistinu sretna . . .
Razmisljam o samoci i dosadi, o tome koliko se ta dva pojma razlikuju. Za mene, samoca nije dosada, premda mnogima jeste.
Jucer sam provela divan dan ukrasen kisom, umotana toplom dekicom, pijuci svoj najdrazi sok. Gledala sam veoma zanimljiv film i bilo mi je jako lijepo.
No, nakon sto sam pogledala film, pocela sam razmisljati, zasto vecina ljudi misli da je samoca dosadna ?
Za mene, nije. Naprotiv, volim biti sama premda sam poprilicno komunikativna.
Smatram da nam je ponekad potrebno da budemo sami, da uzivamo u ljepoti trenutka.
Nikad nisam shvatala kako nekom samoca moze biti dosadna jer ja obozavam trenutke kada sam sama.
Ovom prilikom sam se prisjetila divne i istinite recenice koju sam jednom procitala :
„Dosada stanuje samo u dosadnom umu ."
Takoder . . .
Cesto puta bih se nalazila okruzena masom ljudi ali ipak se unatoc tome osjecam kao najusamljenija osoba na svijetu.
Jer...
Nekad se lako izgubiti medju ljudima i jednostavno biti – sam. Kad sam u drustvu ljudi u kojem moram biti zbog nekog razloga,onda sam sama. Medutim, ponekad je dovoljan samo jedan maleni smijesak
drage osobe da bi se osjecala odlicno, kao da sam u najboljem drustvu.
I, nakon toga opet dodje noc i polako postajemo svjesni cinjenice da koliko god imali osobe koje volimo i koje su uz nas, uvijek naposlijetku ostajemo sami i upravo u takvim trenucima se treba znati radovati
malim i jednostavnim stvarima.
Ali, koliko god da smo sami, ipak u svakom trenutku mozemo pomisliti da negdje ipak postoji jedna osoba koja misli na Vas...
Mozes biti najsretniji covjek na svijetu

objavio/la mirisna ruza kategorija: Poezija | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
14.12.2009, 14:44

Tvojoj znatizelji...



U mirisu jutra
Prepoznajem
Ljubav
Uranjas mi
U misli
I kad
Spremna nisam
Tvojoj
Znatizelji
Sve oprastam

Evica Kraljic

13.12.2009, 13:12

Cekanje



Cekam u sjenci jednog strog duda
Da mjesec zade I, skrivena tamom,
Po uskoj stazi sto kroz noc krivuda,
Da sides k meni ceznjivom I samom.

Cekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Vec zora svice, bljede mljecni puti,
A ja jos cekam, - I vjecno bih cek'o!

O, sta je to sto mene veze sada
Za jedan put, za jedan oblik tjela,
I sto mi dusa zatreperi cjela,
I sva nemocna izdise I pada,
Kad me se takne jedna ruka bjela!

I sav zasenjen pred cudesnim sjajem
Ljepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog casa zivot dajem,
Prilazim tebi pun poboznog straha,

Posrcem, klecam, dokle me privlace,
Ko provalija tamna I duboka,
I dok se strasnim prelivima mrace,
Tvoja dva crna neumitna oka...

Milan Rakic


12.12.2009, 16:19

Poklanjam ti toplinu...

 

 

Poklanjam ti toplinu svog' srca i pokor njene misli. Prva zraka opisat ce ti koliko te volim, druga ce oslikati pejzaz mojih snova blagim tonom koji se toci u ljubicaste boje na paleti nemira i strasti, a treca proticat' ce njezno strunama.. (Anthony de Mello)

11.12.2009, 14:43

Zena



Zena,
mlada, stara, lijepa ili ne,
zena je ... zena.
Zena je k'o maslacak
njezna i krhka,
kad puhnes u njega, nestane,
al' sjeme ostaje.
Zena je k'o pupoljak,
ako ga njegujes
ljepotu i ljubav ti daje.
Zena je mak,
mirisna i opojna
u san te baca sladak.
Zena je i kaktus;
izvana gorda i nedodirljiva,
iznutra meka i topla,
snagu ti daje.
Jednom u zivotu
pruza ti cvijet ...
zapamtis li ga
nikada drugu neces 
htjet'! 

Suzana Horvat

10.12.2009, 14:23

Zvjezdanom pucinom plovimo!



Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu
mogu se mjeriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje.
Dan je samo bijeli papir na kojem se sve biljezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Njeno tijelo to zna, sto nemirno se prevrce u postelji od kasmira, svakim novim pokretom sto dozivase san da joj dodje na oci, al ostaje dugo zatim u prostoru sto ni snom ni javom ne moze se zvati.
Njena koza to zna, sto svaki put najezena ostane pri pomisli na dodire i poljubce njegove.
Sto svaki put hladna postane kad se tijelo trgne u borbi sa samim sobom.
U borbi sa njim, koje priziva mislima svojim nejakim kroz noc da joj dode.
Al noc je jaca.
Svojom tamom sakriva puteve i staze kojim bi bosa hodala do njegovog uzdaha,
puteve i staze kojim bi trcala u njegov zagrljaj.
I ostaje tako da se bori, sa snom, mislima sto ko uskovitlan vjetar rasipaju se po pucini zvjezdanoj.
Ostaje da broji zvijeze kao dane do ponovnog susreta.
I mnogo ih je, pa brojanje prekine na pola da skrati iscekivanje.
Al san ne dolazi. Danima, mjesecima vec.
A ni njega nema. Zadugo vec...



objavio/la mirisna ruza kategorija: Poezija | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
9.12.2009, 14:42

Mozda nebo zna!



Oci mi tope se
dok vjetar sa stola pjesme mi brise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nema vise

Lice moje nebo je
i niz njega iste padaju kise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nemam vise

Kome sad usne ljubis do zore
mozda to nebo zna
hladna noc sve dok misli mi gore
da l' volim il' mrzim ja

Al' negdje jos cuvam san
i oci crne od gora vece
i ko ce sad njezno rame da mazi
niko to vise ne moze i nece

objavio/la mirisna ruza kategorija: Poezija | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post
8.12.2009, 14:41

Ogledalo



Srebrna sam i egzaktno.Nemam predrasuda.
sto god gledam smjesta progutam
takvo kakvo jest, nezamagljeno ljubavlju ili nesklonoscu.
nisam okrutno, samo istinoljubivo -
oko malenoga Boga, cetverokutno.
vecinu vremena provodim mozgajuci o suprotnom zidu.
Ruzicastom, s mrljicama,toliko vec dugo gledam u njega
da pomišljam da je dio mog srca.No on ne treperi.
lica i tama razdvajaju nas uvijek iznova.

Sada sam jezero,jedna se zena prigiba nada mnom
tragajuci u mojim daljinama za onim sto zaista jest.
potom se okrece onim lazljivcima, svijecama i mjesecu.
vidim joj leda i vjerno ih odrazavam.
nagraduje me suzama i mahanjem ruku.
mnogo joj znacim,dolazi i odlazi.
svakoga jutra bas njeno lice zamjenjuje tamu.
u meni je utopila mladu djevojku
I u meni se dan za danom stara zena
uzdize prema njoj, poput strasne ribe

objavio/la mirisna ruza kategorija: Poezija | (<%EntryCommentCount%>) Komentara | email this post