koracima zarobljenim

kamenom sa praga

i hodam, hodam

a stazi kao da

nema kraja

i gledam cvece

gledam travu

gledam nebo

ukopam se u zemlju

sto me dade

kao seme

i cutim, cutim

tako sam sigurna

tako sam vodoravna

Beo kao plahta

Rukom mi pokazes

ivancice na kantaru

i ja znam da moram

napred

ovaj put s kamenjem

u levom dzepu

ti kazes bacicu ga

tamo, u svom Jerusalimu

ja se bunim

pa te kudim

jer u njemu je voda

tvoje reke

tvog izvora

tvoje obale.