Napisala bih par rijeci o jednoj divnoj knjizi, koja me je odusevila. Nije mi namjera da ovim tekstom ocijenjujem njenu umjetnicku ili literarnu vrijednost, ili bilo,kakvu drugu vaznu knjizevniu kategoriju.
Ona je za mene izuzetna zbog svoje  teme. Knjiga se zove "Hiljadu cudesnih sunaca " Kalada Hoseinija,
jednog afganistanskog autora. Do citanja ove kjige ja nisam znala da se tako zivi u danasnjem Afganistanu.
Znaci, ime te drzave se svakodnevno spominje u svim vijestima, na svim medijima, ali da je tamo takvo
ludilo, to mi je tek ovaj covjek docarao i prikazao. On pise o djevojcicama od 14 i 15 godina, koje su se udale za covjeka koji je preko 30 godina stariji od njih. Jedna od njih, starija, Marijam, nosi teski pecat
na sebi da je arami , kopile, i ona je toliko nesretna u zivotu, ali toliko,da vi to ne mozete ni zamisliti! Ni
drugoj djevojcici zivot nije lak. Cist kosmar! A Hoseini to tako lijepo i nemilosrdno docarava da je na momente jako tesko citati ovu knjigu ( ja sam plakala, a to stvarno ne znam kad mi se zadnji put desilo).
Talibani, gradjanski rat, glad, bijeda, siiti, suniti, zene pod burkama , glad, strah, granate , sirotista,
bigamija... ali, vjerujte mi da je vrijedi procitati, svaka ova rijec je drama, ali je sve u knjizi izuzetno. Pisac
ima fantastican osjecaj za pricu, a uz to nimalo vas ne stedi,  on to skoro dokumentarno dobro radi, vi ste sa njima, vi u tome ucestvujete ali im ne mozete pomoci. Vi zivite u svom sigurnom svijetu gdje ne udaju
djevojcice ... Zao mi je tog naroda, daleko smo geografski od njih, od svojih problema ne vidimo njihovu
veliku  nesrecu i katastrofu, a o milionima malih , licnih tragedija da i ne govorim... o ugovorenim
 brakovima djevojcica, o tome ne mogu ni da mislim... a ima toga ...strasno ... kud ide ovaj svijet?