Silno se ja nesto rastuzih nad sudbinom zena u tamo nekim dalekim zemljama i cudnim kulturama, a onda, shvatih , pa nije ni nama lako, zenama u ovo nazovi modeno doba. Moj zivot lici na pokretnu traku, dobro organizovani haos od obaveza i planova.  Da bi sve funkcionisalo, moram da dam svaki dan 100 %
sebe. Znaci, odlazak na posao,  pa poslije toga slijede druge uloge  majka, zena,  domacica, drustveni zivot,
malo mi je 24 sata. A hobiji? Tesko... Koliko dugo nisam nista napisala ? Citam svega nekoliko stranica
dnevno ( iako oko mene skoro da niko i ne cita nista sem dnevne stampe, ja sa knjigama im licim na
neku u najmanju ruku cudnu zenu)...Moram da stignem sve, jer i ja mislim da tako treba, iako ja ne znam ko je postavio te parametre. Zasto savrsensvo u svemu, zasto svaki dan pun stresa, zasto sve se mora drzati pod kontrolom, ja to sve radim ali ja ne znam zasto? Mozda problem nije globalni ( ha, ha ha ) nego licni?!
Mozda ja nisam svjesna svojih kompleksa i demona.?!   (nastavicu sutra, zurim dalje...)

Ja sam i dalje nastavila da istrazujem i bavim se ovom temom, dakle, o brakovima maloljetnica (lakse mi je to reci nego djevojcica) . Cinjenice su strasne . 51 milion maloljetnica iz naljepseg zivotnog doba ,djetinjstva, na neki, uglavnom  cudan nacin, ulazi u brak. Cudan, nama . Tamo se to zove uglavnom tradicija. Najcesce se sve to ugovara, djevojcice sa tim nemaju nikakve veze. Njihovo misljenje nikog ne interesuje. One mogu biti i kupljene ili prodate, otete... Ono sto je za mene najstrasnije u svemu tome,
ako to i pokusamo prihvatiti kao tradiciju, jesu ipak njihove godine, Sa tim ne mogu nikako da se pomirim,
mislim, morala sam bar ovako da se pobunim protiv toga. Da li mi vjerujete da sam nasla podatak da su
cak jednu djevojcicu od 8 ( osam ) godina udali za covjeka od 55 godina. Ona je zapravo bila,  u pravom smislu te rijeci, njemu prodata za otprilike neki iznos u protivvrijednosti od 400 eura, dvanaest ovaca i dvije
krave???Njenih osam godina...A to je njgova dvogodisnja zarada. Pune su afganistanske bolnice djevojcica
od 12 godina, koje su vec postale majke. Ja to nista nisam znala prije citanja ove knjige. I mislila sam da je
to dno, ali izgleda da nije. Nalazim u sebi, uz svu ogorcenost ovim podacima i jedan mali osjecaj nekakve
nazovimo je i krivice, da u stvari nemam pravo da to samo osudjujem. Sta ako je to stvarno dio tradicije, i
njihove kulture i istorije,
mozda oni tako zive vijekovima a ja to tek sad otkrila, pa odmah poludila. Mozda su individualno  srecniji
od nas, jednostavni u svom siromastvu , opusteni i neoptereceni nasim frustacijama. U stvari ja ih ne
osudjujem, meni je samo zao tih djevojcica i njihovih godina...

Napisala bih par rijeci o jednoj divnoj knjizi, koja me je odusevila. Nije mi namjera da ovim tekstom ocijenjujem njenu umjetnicku ili literarnu vrijednost, ili bilo,kakvu drugu vaznu knjizevniu kategoriju.
Ona je za mene izuzetna zbog svoje  teme. Knjiga se zove "Hiljadu cudesnih sunaca " Kalada Hoseinija,
jednog afganistanskog autora. Do citanja ove kjige ja nisam znala da se tako zivi u danasnjem Afganistanu.
Znaci, ime te drzave se svakodnevno spominje u svim vijestima, na svim medijima, ali da je tamo takvo
ludilo, to mi je tek ovaj covjek docarao i prikazao. On pise o djevojcicama od 14 i 15 godina, koje su se udale za covjeka koji je preko 30 godina stariji od njih. Jedna od njih, starija, Marijam, nosi teski pecat
na sebi da je arami , kopile, i ona je toliko nesretna u zivotu, ali toliko,da vi to ne mozete ni zamisliti! Ni
drugoj djevojcici zivot nije lak. Cist kosmar! A Hoseini to tako lijepo i nemilosrdno docarava da je na momente jako tesko citati ovu knjigu ( ja sam plakala, a to stvarno ne znam kad mi se zadnji put desilo).
Talibani, gradjanski rat, glad, bijeda, siiti, suniti, zene pod burkama , glad, strah, granate , sirotista,
bigamija... ali, vjerujte mi da je vrijedi procitati, svaka ova rijec je drama, ali je sve u knjizi izuzetno. Pisac
ima fantastican osjecaj za pricu, a uz to nimalo vas ne stedi,  on to skoro dokumentarno dobro radi, vi ste sa njima, vi u tome ucestvujete ali im ne mozete pomoci. Vi zivite u svom sigurnom svijetu gdje ne udaju
djevojcice ... Zao mi je tog naroda, daleko smo geografski od njih, od svojih problema ne vidimo njihovu
veliku  nesrecu i katastrofu, a o milionima malih , licnih tragedija da i ne govorim... o ugovorenim
 brakovima djevojcica, o tome ne mogu ni da mislim... a ima toga ...strasno ... kud ide ovaj svijet?

1. Hiljadu čudesnih sunaca, Haled Hoseini - 160
2. Tajna, Ronda Bern - 148
2. Lovac na zmajeve, Haled Hoseini - 148
4. Kad padne noć, Haruki Murakami - 98
5. Grad u zrcalu, Mirko Kovač - 91
6. Zapis duše, Ljiljana Habjanović-Đurović - 81
7. Moja omiljena supruga, Toni Parsons - 61
8. New York, Beograd, Dušan Miklja - 59
9. Avanture nevaljale devojčice, Mario Vargas Ljosa - 58
10. Dobar muž iz Zebrine ulice, Aleksandar Mekol Smit - 53
11. Ruski prozor, Dragan Velikić - 50
12. Senka vetra, Karlos Ruis Safon - 47
13. Mango, Ljubica Arsić - 46
14. Knjiga za svaku devojčicu, Violeta Babić - 45
15. Leto pre sumraka, Doris Lesing - 42
16. Seks i grad, Kendas Bušnel - 37
17. Lutajući Bokelj, Nikola Malović - 35
18. Lečenje Šopenhauerom, Irvin Jalom - 34
19. Južno od granice, zapadno od sunca, Haruki Murakami - 32
20. Igra anđela, Ljiljana Habjanović-Đurović - 31