Slike iz egipatskih grobova svjedoče o postojanju faraonskih "pekara". Dizani kruh nametnuo se kao hrana u cijelom Egiptu. Bio je sveta hrana i predstavljao je žrtvu Bogovima. Te su peći imale oblik stošca i punile su se odozgo, a zagrijavale ostacima palminog lišća i slamom. Kruh se pekao između zidova tih kupolastih peći, koje se danas nazivaju "Abrahamove peći". Ubrzo se ta vještina spravljanja kruha proširila po cijelom Meditaranu, a zatim i Evropom, a da bi bila uz male promjene  u uptrebi do prošlog stoljeća. Obiteljske peći po selima funkcionirale su do prvog svjedskog rata. Naši su djedovi bili svjedoci svega što je imalo veze s tradicionalnom peći; svadbe, blagdani, obiteljska okupljanja... sve se to ugasilo s dolaskom prijevoznih sredstava. Ponekad je peć bila ugrađena izravno u prostoriju u kojoj se kuhalo i blagovalo, a ostatak peći u koju se ložila vatra bio je uključen u dodatak priljubljen uz kuću. Te male građevine dio su naših pejsaža, ali često su nezapažene. Drugdje je peć bila izgrađena u nekoj kućici u sklopu većeg domaćinstva. Te se peći mogu lako prepoznati po zaobljenom svodu i dimnjaku na zabatu. Po selima ih još uvijek ima mnogo i njihova je raznolikost iznenađujuća. Došao je trenutak da pokažem kroz fotografije kako je nastajala moja krušna peć. 

Sljedila je potraga za dobrim graditeljima peći. Dogovor je pao, vrijeme razmišljanja je prošlo i usljedio je posao.

Morao se žrtvovat dio zida koji je bio namjenjen za nešto drugo, no...

Sve se odvija jako sporo, ali se nazire kraj

Ljepotica je gotova, gradila ju dva majstora dva dana. Sad dolazi ono najgorje, sušenje od dva mjeseca? Da, sav ugrađen šamot mora se posušiti da ne bi od visokih temperatura popucalo.

No, ja sam ju sušila mjesec dana i onda sam krenula sa niskim temperaturama. Kako je sagrađena u vikendici gdje se ne grije često, a bila je zima, zato se preporuča taj period sušenja.

U nastavku će sljediti recepti s fotografijama.