Nego da skrenem malo sa moje teme... Ukoliko je neko i uvideo temu – tranzicione godine kako podneti tridesete, kada su dvadesete bile traumatične...
Nisam gnevan, nisam besan, nikog ne mrzim, poneke i volim, sve u svemu gotivim ljude, život, cveće, drveće, bla bla blaaaa....
Nekoliko puta sam pokrenuo svoj blog. Hm, svaki put sam ga pokrenuo iz čistog egzibicionizma, da pokažem sebe na nenki način, da se moje reči (prenete ovim putem) vide, o smaram smaram, upravo gubim nekog ko ovo čita, postaću zanimljiviji, ČITAJ DALJE -------------------------->
Kako ono kažu, rodio sam se kao mala beba, ja sam plakao, a svi oko mene su se smejali. Plakanje je preraslo u urlanje i to je trajalo neke tri godine... O da, bio sam bebac za ne poželeti, no nećemo ni o tome, eto mene na Blogoyu, a dobrodošlice nema :(
Danas prenosim svoje misli na temu NASTAJANJA, o da – našeg nastajanja. Naime, uvek je seksa bilo. Da ga nije bilo ne bi bilo ni nas. U današnje vreme samo je lakše izgovoriti tu reč seks, seks, seks!...i niko vas neće saliti na lomači, odseći deo udova ili bilo šta slično. Ni svešteno lice vas neće osuditi (bar ne grubo kao nekada)... i eto to se radi. Pokušao sam da istražim kada je zabeležen prvi seksualni odnos, ali ne radi razmnožavanja već zbog uživanja, i tu sam naišao na sukob Boga i Darvina. A eto, darvin je ima osvoju priču koja se nije dopala Bogu, a Bog mu je podario 73 godine života (a mogao je da ga cmekne još u dvadesetim, ne, on ga je pustio da širi svoju teoriju). Da li je Bog bio demokratski nastrojen? Liberalno – ne, ne bih rekao... Ali nadovezujem ose sada na temu o slobodi mišljenja i slobodi govora.
Podržavam slobodu mišljenja. Razmišljanje...to je nešto što vam niko ne može zabraniti a ni ukinuti zakonom, bar dok ne uvedu čipove koje će nam ugraživati u glave. Sloboda govora – e to već ne podržavam. Naime, ničim izazvana samouverenost kod svakog pojedinca od toliko milijardi ljudi na ovoj planeti dovečće nas do prave apokalipse. Svi mislim oda smo dovoljno kopetentn da to svoje cenjeno mišljenje iskažemo, da ga branimo, svi imaju tamo neki STAV. A šta je stav zapravo? Da li je to ono nešto čega se slepo držimo i time komplikujemo sebi život, ili to postoji da bi znali čemu da kažemo DA, a čemu NE? Ako smo po Darvinu nastali od maaalog malog jednoćelijskog organizma, pa evoluirali u majmuna, pa posle u ovo što smo sada, odakle na taj razum. Da li nam je upravo razm dat da ne bi uspeli nikako da provalimo ono večito pitanje - smisao života i razlog postojanja. O da, smisao života je individualna stvar, svako ga treba naći u svom životu. No dobro, ostavimo Darvina i vratimo se na priču da nas je Bog proterao iz raja i poslao na zemlju, dao nam je razum da bi sami vladali sobom i svojim životom - da li nas je time kaznio ili nam učinio uslugu?
Vratio bih se na pitanje stava - i slobode govora. Zašto se više niko ne seća one stare – da je lepo iskazivati svoje mišljenje, ali treba paziti na vreme i mesto, što me nadovezuje na to da je iskrenost velika vrlina, ali opet mislim da oni koji se busaju iskrenošću da su najčešće neiskreni. Hmmm u stvari sad dolazim na moje konačno pitanje i zaključak ovog pisanija: zašto danas niko ne ćuti (nije kriva država, problem je u pojedincu) ^_^
