29/11/2007
Zimska idila III







I dođe sunce.
Objavio Džo u 18:34 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
29/11/2007
Zimska idila II










Magla svuda, magla oko nas.
Objavio Džo u 18:05 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
29/11/2007
Zimska idila I






Ali, ipak, daj nam sunca.
Objavio Džo u 17:27 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
17/11/2007
Joomla day - Beograd


Koliko vas je čulo za Joomlu? Pri posećivanju nekih foruma video sam  tu reč pre nekoliko meseci, ali me nije zanimalo da vidim šta je to. Onda je Skvo počela da radi i susrela se na poslu sa Joomlom, tj. sa sajtom koji je celokupan baziran na Joomli, i sve je moguće raditi na njemu, i vesti, i galeriju slika i shoutbox i online prodavnicu i mnogo štošta što vam padne na pamet, a da ne morate da uvozite neku drugu skriptu, jer sve to imate na jednom mestu, kao gotovo rešenje. Imate čak i editor za menjanje osnovnog izgleda Joomle, tako da možete staviti svoju sličicu ili urediti neki postojeći templejt, kojih ima brdo, a takođe ima i brdo modula koje možete uvesti. Najlepše od svega je to što je ovo slobodan softver (koji se non stop razvija) i koji možete besplatno dobiti, a i ne treba vam neko posebno znanje PHP-a i SQL-a, što je za laika poput mene odlično.
    Danas smo Skvo i ja bili u Beogradu na prvom Joomla day seminaru i vratili smo se zaista puni utisaka.  Čovek koji je to sve tako lepo i uspešno organizovao je Marko Milenović. Zaista je uspeo da prikaže svu moć i lepotu ove platforme. Toliko da ću ja, kako sam im napisao na njihovom forumu u koji sam se odmah učlanio, odmah početi sa izradom svog sajta baziranog na Joomli. Joomla je reč inače poreklom iz Afrike, ako sam dobro zapamtio iz Svahili jezika, i znači sve na jednom mestu, na gomili (džumle se kaže kod nas), i zaista je tako, jer uz pomoć modula i plaginova možete čudo da napravite.  Bilo je reči o poreklu Joomle, kako je nastala iz Mambo softvera, kako je Linux i kernel zaslužen za njen razvoj, o nastanku GNU licence, instaliranju same Joomle i dizanju na server, instaliranju korisnih modula, samostalnom kreiranju templejta, optimizaciji gotovog sajta i bezbednosti ("Nikad ne možete biti dovoljno paranoični", reče Marko i ilustrova nam nekolicinu primera kako možemo biti hakovani).    Vrlo korisno i inspirativno (a i odavno nisam jeo ukusniju hranu). Čekam sledeći Joomla day za 6 meseci.
Objavio Džo u 13:52 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
16/11/2007
Mali Žuti

-Šnjof, šnjof, njuš njuš. Kakav je to miris?
-Pa, to je meeeeso. Juriiiiiš braćo, hajdemo na gozbu.
-Ali, ali, znaš koliko je ta gozba daleko, znaš da ćemo morati da izađemo iz bezbednosti prekidača, hodamo pored sudopere gde nas može ošuriti vrela voda, a možemo i pasti sa visine.
-Budalo, gozba je gozba, a i gde si video da je nekad neki žuti mrav pao sa visine, pa mi možemo da hodamo i po plafonu.
-U pravu si, brate, hajdemo, naješćemo se kao nikad, malo kao da osećam i slaninu, prava poslastica. Napred, braćo.
Trup, trup, trup.
-Stižemo, u bre, vidi koliko nas ima, nisam znao da će nas ovoliko poći. Mislio sam da nam je hleb omiljena poslastica, kad ono, i meso je to izgleda postalo.
Žgnjaf, žgnjaf, krlj, krlj.
Kakva krljačina, ima li i nešto slatko za desert?
Ček, ček, onaj ogromni čovek nas nešto popreko gleda, i...i on pruža svoju ruku sa nekim predmetom u njoj i... i ta gromada nam se sve više približ.....
-Aaaaaaaaaaaaarghhhhhhhhhhhhhhhhh.
Objavio Džo u 14:38 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
11/11/2007
Normalni i ludi

Ko je ovde lud,
ko je ovde normalan?
Normalni su ludi,
ludi su normalni,
ne postoji granica,
a ako se i ugleda
onda je tanka.
Ludaci su geniji,
geniji su ludaci.
Danas niko nije normalan
u smislu prvobitnog značenja
te reči.
Ludi su samoubice,
ludi su oni koji preživljavaju,
ludi su oni koji rade za platu,
ludi su oni što prave porodicu
sa nepoznatom osobom,
svet sam po sebi je lud.
Ludi su vladari,
ludi su oni što ratuju,
ludi su oni što preteruju,
a normalni?
Normalni su samo manje
ludi od ludih.
Objavio Džo u 13:30 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
9/11/2007
Klošar


Ovako izgleda on. Stalno nosi šajkaču i štap. Štapom ponekad brlja po kontejneru kad ga sretnem. Uglavnom sedi na istom mestu , ispred prodavnice, na samom pragu, u jednom istom polažaju, zagledan u istu tačku ispred sebe, sa flašom piva u ruci. Ko zna gde su mu misli, ko zna gde mu je dom i da li ga ima, možda je neka rupa, šahta, ili daščara. Kad ga vidim, pomislim na one američke klošare, koji spavaju pored kontejnera u starim, masnim i izanđalim kaputima, dok ljudi preskaču preko njih, ili dok stoje pored bureta u kome gori vatra i greju se. Gledao sam jednom emisiju o beskuićnicima u Beogradu i katakombama gde su živeli, rupama punim kartona. Da li čovek mora da poludi da bi došao do tog stanja ili ga jednostavno beda natera, tako da mu to postane način života, da se hrani po kontenterima i da spava napolju? Ne znam koliko je naše društvo humano što se njih tiče, možda imaju neku pomoć, ali verujem da nije velika. Da li je moguće da nigde nikog nemaju, nijednog rođaka, ko bi vodio brigu o njima? I  ko će zaplakati kad umre? Niko. Koga je briga. Nikog. Kome je stalo? Nikome.
Objavio Džo u 10:45 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
3/11/2007
Arizona


Zovnuli su mene na pivo.

Bar je bio pun svakakvih tipova,

neki motoristi su igrali bilijar.

Dim cigareta je cepao pluća,

seo sam za šank i naručio tekilu.

Lagano sam cugao i gledao naokolo.

Snimao sam grupu kamiondžija

koji su galamili,

kad pored mene sede Meksikanka

crne kose i vrelih usana.

„Buenos nothches, Señor“, kaza ona,

dok mi je zamagljeni pogled

ostao na njenim grudima.

Znao sam da ovdašnji

nisu ljubazni prema došljacima,

ali sam prihvatio izazov,

uzeo Meksikanku za ruku

I zalelujao se sa njom po podijumu.

Kad smo se vratili za šank,

normalno je izbila tuča

Iimorao sam da razbijam flaše

o njihove glave

da bih se probio do vrata.

Vukao sam je za sobom,

jedva smo upali u kola,

odvezli smo se u pustinju,

stali pored ogromnog kaktusa,

gledali zvezde i ljubili se.

Objavio Džo u 10:27 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
1/11/2007
Biti isti, biti poseban…

Sa nekolicinom sam pričao o toj temi. I dobio sam mišljenje sa kojim se apsolutno ne slažem. Reč je bila o slušanju muzike. Devojka je doslovno rekla da je „slušala pank kad je bila mala“. Htela je da kaže da je to bilo u Osnovnoj ili Srednjoj školi, pa se sad osvestila i ne sluša to, čak se i stidi. Ne stidim se toga da, sa 31 godinu, kažem da slušam i punk i rock i metal, jer za mene to nije bila faza koju su oni „prerasli“ i smatraju da je, kad dobiješ više godina nedolično da slušaš takvu vrstu muzike, i da je vreme da se pređe na „nove hitove“ ili na ono što sluša većina. Nikad nisam želeo da se stapam u masu, već sam slušao ono što mi odgovara, što mi leži, bez obzira na trendove. Ili, da li bih trebao da počnem da nosim odelo, jer većina ozbiljnih ljudi nosi odela? Nosiću ga, ali ako mi se to sviđa. Gubljenje ličnog identiteta i obraćanje pažnje na to „šta će ljudi da kažu“ je zahvatilo dosta ljudi. Svi postaju uniformisani, nose ono što je utrendu, slušaju ono što je u trendu, na kraju će početi svi da liče jedni na druge i imaće svog „vođu“ na kog će moći da se ugledaju. Copy – paste. Iskopira se lepo DNK, evo ti tvog klona, pa se igraj. Plagijati i plagijati plagijata, svuda, gde god se okreneš. Odeš na neki sajt, a na svakom drugom piše „powered by Joomla“, jer ko bi se mučio da kreira vlastito rešenje, kad već postoji gotovo, i samo se malčice nalicka spolja, da baš ne izgleda kako komšijino. I ode kreativnost. I ode želja za stvaranjem nečeg novog. Sve će se pretvoriti u jednu veliku nijansu sive, a ja bih voleo da vidim boje.

Objavio Džo u 13:38 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar