Klošar


Ovako izgleda on. Stalno nosi šajkaču i štap. Štapom ponekad brlja po kontejneru kad ga sretnem. Uglavnom sedi na istom mestu , ispred prodavnice, na samom pragu, u jednom istom polažaju, zagledan u istu tačku ispred sebe, sa flašom piva u ruci. Ko zna gde su mu misli, ko zna gde mu je dom i da li ga ima, možda je neka rupa, šahta, ili daščara. Kad ga vidim, pomislim na one američke klošare, koji spavaju pored kontejnera u starim, masnim i izanđalim kaputima, dok ljudi preskaču preko njih, ili dok stoje pored bureta u kome gori vatra i greju se. Gledao sam jednom emisiju o beskuićnicima u Beogradu i katakombama gde su živeli, rupama punim kartona. Da li čovek mora da poludi da bi došao do tog stanja ili ga jednostavno beda natera, tako da mu to postane način života, da se hrani po kontenterima i da spava napolju? Ne znam koliko je naše društvo humano što se njih tiče, možda imaju neku pomoć, ali verujem da nije velika. Da li je moguće da nigde nikog nemaju, nijednog rođaka, ko bi vodio brigu o njima? I ko će zaplakati kad umre? Niko. Koga je briga. Nikog. Kome je stalo? Nikome.
Komentari:
Mene si dotakao pricom... mislim da su takve sudbine jedna od retkih stvari koje mogu da mi nateraju suze na oci... i pozelim da imam i da mogu da pomognem...
Poslao
Lilith
u 03:41, 10/11/2007 | Link | |
Gledala sam reportazu
o dve jednostavne zene sa Tibeta,
koje su prvi i verovatno poslednji put
videle Englesku.
Bilo je zaista inetersantno videti
njihove reakcije i cuti komentare.
Za njih, naravno boravak na drugoj planeti.
I najvise ih je zapanjilo to sto su
mislile da su u Engleskoj, (Evropi rekose) svi bogati.
(i jesu svakako, materijalno, u odnosu na njih)
A kad su videle beskucnike i ulicare to im je ostavilo
najshokantniji dojam.
Snimili su takode njihov povratak u selo u kome zive
i diskusiju sa celim selom, koji apsolutno nisu mogli da veruju da negde postoji neko ko je sam, ko nema krov nad glavom i nigde nista...
Sa naseg stanovista vecina misli da su oni najsiromasniji. A opet, oni su ti koji ne znaju za beskucnike...
o dve jednostavne zene sa Tibeta,
koje su prvi i verovatno poslednji put
videle Englesku.
Bilo je zaista inetersantno videti
njihove reakcije i cuti komentare.
Za njih, naravno boravak na drugoj planeti.
I najvise ih je zapanjilo to sto su
mislile da su u Engleskoj, (Evropi rekose) svi bogati.
(i jesu svakako, materijalno, u odnosu na njih)
A kad su videle beskucnike i ulicare to im je ostavilo
najshokantniji dojam.
Snimili su takode njihov povratak u selo u kome zive
i diskusiju sa celim selom, koji apsolutno nisu mogli da veruju da negde postoji neko ko je sam, ko nema krov nad glavom i nigde nista...
Sa naseg stanovista vecina misli da su oni najsiromasniji. A opet, oni su ti koji ne znaju za beskucnike...
баксуз, још ако је јурио по рововима четрдесетих још већи баксуз... :'(
Poslao
CheSparrow
u 11:52, 10/11/2007 | Link | |
Če, ne verujem da je toliko mator.
