27/12/2006
Smehota

Na ovo sam naišao surfujući, pa rekoh da podelim malo humora s vama.
Objavio Džo u 23:08 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
26/12/2006
Deda Mraze, otpiši mi dugove!





    "Deda Mraze, Deda Mraze, ne skreći sa staze... ". Neki dan sam čuo tu pesmicu i setio se davnog vremena kad sam tu istu pesmicu slušao sa singl ploče 45. Uživao bih u puštanju ploče, dok bi pažljivim pokretom spuštao iglu. Opet. I ponovo. Bezbrižno detinjstvo. ne misliš ni o čemu do o igranju.Sad mislim samo na račune. Šta platiti prvo, šta ostaviti za posle. Prestao sam da plaćam tv pretplatu. Mislim da je debilno da plaćam i to i kablovsku , na kojoj imam 50 kanala, a Nacionalnu televiziju retko i gledam. Prete da će me tužiti svaki dan na tv-u. I to oni koji su se borili protiv tv pretplate. Neka dođu i isključe mi RTS. Ne treba mi. Mogu bez njega. Ne zanima me dnevnik, ne zanima me sport. Hoću da gledam šta ja hoću, a ne ono što mi nametnu.
Zato bih zamolio Deda Mraza da, ako je u mogućnosti, mi otpiše sve dugove. Zar je u redu da otplaćujem grejanje 3 godine? U lepoj našoj zemlji gde "će svi živeti bolje". A ko su to svi-političari možda?
Objavio Džo u 23:40 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
23/12/2006
Zašto sneg posmatram kroz prozor
  
     Kao klinac sam obožavao zimu. Jedva sam čekao sneg, pa sam bez duše trčao po sanke i na prvu stazu da se pravi liga, i to da se dobro utaba, da zaledi po mogućstvu. Najviše smo se voleli sankati ulicom što je išla ka bolnici, koja nije bila mnogo strma, ali je bila dovoljno duga i mi bismo se zatrčavali i bacali potrbuške na sanke  i tako se vozili sve do magistrale. Usput bismo se i grudvali i vukli jedni druge, kad bi napravli tzv "bob", odnosno kad bi se nekoliko nas povezalo u kolonu.

    Druga staza je bila strmija, samim tim i opasnija jer bi se nekom neveštom moglo desiti da završi na nečijem krovu ili u  ogradi, a i moralo se dosta peti uzbrdo, do same šume. To nas nije sprečavalo da se penjemo po nekoliko puta, sve čekajući onaj adrenalinski priliv kad ti suze poteku od vetra dok "pičiš" kao raketa i skačeš na jendeku na dnu staze leteći po nekoliko metara.
    Skijati nisam nikad naučio zahvaljujući ćaletu koji me je učio na silu, i tome što sam tad žešće pao i više nisam hteo stati na skije, ali sam zato sličugao na sličugama pravljenim od gajbe vrlo vešto. Apsurd, živeo sam na planini, a nisam naučio skijati, kao kad neko na moru ko živi ne bi znao da pliva. Kad sam se setio da bi to bilo zgodno raditi, došla su krizna vremena, i nije se imalo ni za leb, a kamoli za opremu za skijanje. Ali, naučiću i to jednog dana, siguran sam. Kad nešto rešim, onda će tako i biti.
    Kad su izlasci zamenili sankanje, na sneg sam počeo gledati sasvim drugim očima, kao na smetnju i nešto negativno i loše. Najviše sam tad voleo da ga gledam kroz prozor, a bio mi je i lep kad sam se vraćao noću kući oko 3 ili 4 sata ujutru. Samo ja i sneg. Bljuzgavicu nisam podnosio. Ni dan danas je ne volim. Niti se radujem zimi, jer nisam još naučio da skijam, a moram da se natrontam da mi ne bude hladno. Ja sam letnje dete, moja je odeća majica i šorc. Zato i dalje sneg posmatram kroz prozor.
   
Objavio Džo u 01:08 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
16/12/2006
Noć pada na grad
Noćne ptice izlaze da uzmu malo svežeg vazduha,  jer su malopre ustale.Smeta im sunce, kao i uvek i jedva čekaju da zađe. Neće dugo čekati. Noću grad ima poseban šmek, noću je sve drugačije.I ne možete se lako snaći, jer stvari koje ste po danu pronalazili čak i vezanih očiju, kao da nisu tu."Noći su ovde čudne dileme" ili "noći su ovde nepoznate priče", kazao bi Džoni. Noć koja se rađa iz magle je uhvaćena na tren, zauvek zarobljena. Da me vesseli svojim izgledom. Da me opije kad god pogledam na nju. Da udahnem njen miris po stoti put.












Objavio Džo u 16:57 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
11/12/2006
Ravno Do Dna


 
stopedeset ruža i djelic tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni
ugašenih pogleda
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
loše prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svodjenje računa za
majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noć
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju
a kad zazelis da se vratis
pogledaj
omamljena samocom
tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima
vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana

Slušao sam malopre ovu pesmu koja me je istovremeno
transportovala 15 godina unazad.Naravno, odmah mi se
javila želja da idem u grad, da se napijem, da ludujem.
Brzinom munje su se smenjivale slike, kao u filmovima,
bljesak,treptaj oka, sličica, i sve to kao slow motion,
dok jedna kap pada sa obrve na pod.Tad su mi omiljeni
bili stihovi iz "Uradi nešto",koje sam kasnije držao iznad
uzglavlja u studentskom domu, kao i oni iz "Voljela me nije
 ni jedna".Nalazio sam se jako u njima,doticao im srž, bez
obzira što je Džoni mislio na nešto drugo.Svaki put se setim
i svaki put uzdahnem.Kako su lepi i bezbrižni dani to bili.

Objavio Džo u 23:57 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (16) | Pošalji komentar
10/12/2006
Kamenčići

Klok, klok.

Blub, blub.

Svuššššš,svušššš.

Klizzz, klizzz.

Sssssss, ssssssssss.
Tiho, tiše.
Objavio Džo u 17:19 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
8/12/2006
Detalj

Njeno uvo, koje sam strpljivo čekao da uhvatim, dok je ona kuckala po tastauri.

"Aj` me slikaj", samodovoljni narcis je progovorio.
"Al` si više dosadan sa tim, ko zubna bolest", prgava maca režucka.
"Onda ću se slikati sam",pomirljivi medo reče.
Klik.
Objavio Džo u 18:02 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar
7/12/2006
The brain is a wonderful thing to waste

Da li je tako?Ko god se napio nije sigurno žalio, osim ako nije imao mamurluk danima, ili ako nije povratio svoja creva.Svakome se desilo pegliranje , bar jednom u životu.Crne rupe su rezervisane za one utrenirane, sa značajnim stažom.Imao sam ih jednom. Poslednji dan u gimnaziji, na kraju četvrte godine.U školi je cirkulisalo mnogo alkohola taj dan, rakija i vodka su bili najčešća kombinacija, vrlo ubitačna.Jedan ranac sa rakijom je kružio na času ustava i svi su cirkali lagano iz njega.Osetio sam tačno da sam prilično pijan , sa svojim neiskustvom u pijenju, ali me to nije sprečilo da nastavim.Na času matematike sam se već cerio kao zvekan. Pre pojave prve crne rupe, sećam se da sam sedeo na klupi u hodniku i klimao glavom. Kad sam podigao glavu, odjednom se više nisam nalazio tu, već su me njih četvorica jedva nosila, bolje rečeno vukla, i pokušali su da me uvuku u poslastičarnicu.

"Nemojte ga ovamo!", vikao je gazda, ispovraćaće se.
Opet crna rupa, i opet je mozak otišao ko zna gde, a onda neko urla da mu ne povraćam po kolima.Isfuravaju me napolje i bljujem po trotoaru.Dovlače me do ispred stana.Ne mogu da mi nađu ključ.Grozničavo traže, kad se vrata otvaraju. Bila je to majka, koja je spavala,i sva zapanjena pita:
"Šta mu se to desilo?"
"Ništa. malo je više popio."
Stavljaju me na krevet i skidaju mi cipele i ja povraćam po jastuku, povraćam između kreveta,  povraćam po lavoru, povraćam svuda. Dušu bih ispovraćao.
    I gde je mozak otišao tad?Da li se onesvestio ili je zalutao u neki mračni kutak?Kao u filmu Crni bombarder.
Objavio Džo u 23:01 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
6/12/2006
VATRENO VEČE


                                  Pocepala si me

                                  Kao lošu pesmu

                                  Pocepala si me

                                  Na dva dela

                                  Ne mogu se setiti

                                  Kojih su boja bili

                                  Razbila si moju volju

                                  Učinila da opet

                                  Sve vidim jasno

                                  Sve vidim I suvise jasno

                                  I mnogo

                                  Bila si u isti mah

                                  I kao sporedni efekat leka

                                  Pa sam video

                                  Stvari kojih nema

                                  Setio sam se                      

                                  Ispoljavanja strasti

                                  I agresivnog ponašanja

                                  Kažu da su u mozgu

                                  Oni blisko povezani

 

 

                                 

 

 

 

                                 

 

Objavio Džo u 16:40 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
3/12/2006
IDILA

   
Na izvoru tišina

Rađa se novi dan

Strpljenje

Slušanje

Objavio Džo u 23:45 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
2/12/2006
Ovako sam se osećao pre 7 godina i 1 dan

          

            DO VIĐENJA:TRAŽIM VODU                               

                                     

                               

                              

 

 

 

                                Svesno se odričem

                                Halucinacija

                                Svesno ne želim

                                Da se bojim

                                Da se osećam morbidan

                                Odričem se halucinacija

                                Jer hoću da budem ja

                                Odričem se jer hoću

                                Da vladam realnošću

                                Opsenom svako može vladati   

                                Ako je dovoljno jak

                                Ako zamisli kompjuter

                                All`s clear

                                All`s all right

                                Mnogo ljudi suviše

                                Negativno utiče

                                Na druge

                                Šalju loše vibracije

                                I iritirajuće slike

                                Samom pojavom    

                                Dovoljno je da se pojave

                                I pokvare  ti veče

 

 

 

                                           

                                                                                                             01.12.1999
Objavio Džo u 21:45 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
2/12/2006
Vojni hit

Ova je pesma nastala tokom mog boravka u vojsci, kad sam oduživao dug jer me je "otadžbina pozvala".Bila je to najuzaludnija protraćena godina u mom životu, u kojoj je najbitnije bilo gde šta stoji i gde se šta nalazi.

                       Kao baba si neka

 

Ustajem i vidim sve umorne face,

Odmah čujem reci Jovičića Ace:

“Nikad vojnik od tebe nece biti,

Moram da ti kazem,to ne mogu kriti,

Još samo ovde falio ti si,

Pomakni se tamo, kad ni za šta nisi,

Ako te zgazim osta samo fleka,

Uuuuuu-kao baba si neka”

 

Izlazim na pistu bezvoljno i sporo,

Ovaj dan se neće završiti skoro,

Počinju i vežbe, svi u redu stoje,

Dlake nam se dižu na dreku Ostoje:

 

“Kao baba si neka,

Ne ličis na čoveka,

I ne znas sta te čeka,

Kao baba si neka”

 

Posle podne odma` kapetan me hvata ,

Koliko sam spor izgleda ne shvata,

Možda sam i sporiji malo iz inata,

Drmnula me u glavu prva vojna plata.

 

Slučajno odma` pravim grešku,

Što izazva odma` reakciju tešku,

Kapetana odma` stade dreka:

“Uuuuuuu-kao baba si neka”

 

“Uuuuuuu-kao baba si neka,

Uuuuuuu-ne ličis na čoveka,

Uuuuuuu-I ne znas šta te čeka,

Kao baba si neka”

 

Uveče se spavaona džogirati mora,

Kad ti se spava-kazna najgora,

svi nesto viču:”Ajde, brže malo!”

“Ma, oladi, bre,  budalo!”

 

Neka, ljudi, neka,

Boli me bre kita-kao baba sam neka.

Uuuuuu-kao baba sam neka,

Uuuuuu I znam šta me čeka,

Uuuuuu kao baba sam neka,

U daljni jeka,jeka,jeka,jeka………


Objavio Džo u 17:08 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
16/11/2006
Oči u oči


Bilo je to relativno skoro, kad sam bio na sahrani svog dede, koji je umro u 97 godini života. Obreo sam se po ko zna posle koliko godina u gradiću u Crnoj Gori, koji nisam podnosio jer sam silom prilika tamo vrlo često morao da idem dok sam bio mlad, a znate kad nešto je mladom biću odvratno i kad ga primoravaju na to, onda ta odvratnost ostaje do kraja života. Zadnji put sam tamo bio isto na sahrani moje babe, što znači da je povod bio opet moranje iz poštovanja. Naravno, opet se moralo ići na moje najneomiljenije mesto u čitavom gradiću, groblje. Groblja ionako nisu privlačna, a ovo je još neprivlačnije meni, jer sam umalo pored njega ostavio svoje kosti daleke 1984. Desio se sledeći slučaj-izlazilo se na desetogodišnicu smrti moje tetke, a ljudi iz sela iznad groblja su proširivali put, tako što su minirali veće stene. Čovek koji je trebao da čuva stražu,da neko slučajno ne bi prošao ispod, je otišao da nekom melje žito, i mi smo, naravno, prošli. Ja sam stajao između ujaka i dede kad su počele detonacije, koje su bile tako jake da su, odlično se sećam pošto sam zapamtio taj detalj držanja ruku na ušima, parale uši do granice bola. Posle toga sam pao u nesvest, ali ne od detonacija, već od kamena koji je doleteo odozgo od puta, pogodio me u desnu stranu glave i slomio mi lobanju. Operisan sam 2 puta, gde su mi ugradili deo od plastične mase da nadogradi kost, a doce su me drugi put zamalo ubile ostavivši aparat na licu i progorevši me do kosti. Imao sam jako veliku sreću da sam prošao bez posledica. Ujak nije dao majci da tuži te ljude jer su mu neki od njih bili starinski kumovi, a ja se nisam ništa pitao jer sam bio klinjo.A povod mog pisanija je što sam na dedinoj sahrani konačno video glavnog odgovornog, docu koji je bio organizator miniranja. Pokazan mi je lično. Nisam osetio ništa, ni mržnju , ni gnev, ni ljutnju, ni praštanje. Kao da je crv koji negde mili i to toliko nema veze sa tobom i ne tiče te se hoće li ga neka ptica pojesti.

Objavio Džo u 22:50 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
9/11/2006
Glupost je neuništiva


Stvarno me čudi do koje granice gluposti ljudi mogu ići. Biti pravi bolidi u svojim shvatanjima.  Primer ortodoksne gluposti je iz moje zgrade. Skupština stanara koja ima brilijantne napise, koje kači na oglasnoj tabli, ovaj put je nadmašila sama sebe. Naime, kretenima iz uprave je palo na pamet da zarade pare tako što će dozvoliti postavljanje antene mobilne telefonije na vrh zgrade. Nikad im nije palo na pamet zašto se te sprave postavljaju po brdima bogu iza nogu. Zbog signala da, ali zato što i emituju zračenje. I oni su hteli pare nauštrb zdravlja. Pa da se redom svi počnemo razboljevati od raka i sličnih boleština. Morao sam fotografisati njihov napis kad im akcija nije uspela, i kad su okačili i imena stanara koji nisu hteli potpisati, među njima i naše ime.

Objavio Džo u 07:28 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
2/11/2006
Bejah pre neki dan

Nedeljno popodne.

Jutarnja kafa ,a bogme i cigara

U parkiću.

Reka.

U parkiću opet.

Jutrom žurim na kopanje-pardon-na posao.

Fontana.
Objavio Džo u 23:16 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
1/11/2006
Referendum


 

Glasalo se.Nisam bio tu za tako bitan i važan događaj našim dragim i milim političarima,a i kad bih bio, zaokružio bih i da i ne ,čisto da mi ne ukradu glas i da im tako pokažem koliko mi se j…za njihov ustav.Stavili su plakat kako su uradili sve i sad samo fali još ustav,pa da nam procvetaju ruže.Plate nam povećajte,kao što sebi povećavate,pa ćemo biti zadovoljni.Da ne preživljavamo, kao do sada.Jeste,ja imam kompjuter,ali da se radi o mojoj plati,kupio bih ga za sto godina.Već mi je majka dala pare za njega.A kako je dobila te pare?Pa tužila se sa svojom firmom, jer su je godinama potkradali za platu.Dobila je posle 10 godina.Toliko o pravnoj državi i vladavini prava.Imam jedno dete,a o drugom ni ne razmišljam,jer mu ne bih mogao obezbediti ni da jede.Zato bi drugovi političari mogli da se zapitaju ko će ih uskoro glasati.Sami  sebe možda.


Objavio Džo u 01:10 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
13/10/2006
Petak trinaesti
Zanimljivo.Nikad nisam smatrao da je to baksuzan broj.Možda je čak i srećan.Mada u mojoj okolini,žena je pričala da joj je sin na taj dan imao saobraćajku.Mislim da ,ako će nešto da ti se desi,onda će da se desi i ti tu ništa ne možeš.Viša sila,act of god.Bežao.ne bežao ,ne možeš se sakriti.Da čovek zna gde će slomiti vrat, ne bi tamo išao.Jedan trenutak ti može promeniti čitav život.i ti se onda pitaš kako bi izgledalo da je bilo drugačije.Recimo,ja sam zamalo poginuo na najbizarnijem mestu,na groblju,nemarnošću ljudi koji su bili odgovorni za bezbednost.Da mi se to nije desilo,možda bi bilo nešto slično.Crna maca,prolaz ispod merdevina,razbijeno ogledalo,možda bi se neko užasnuo,prestravio i počeo da kuka nad zlehudom sudbinom.Samo mislite pozitivno i sve će biti u redu.
Objavio Džo u 15:36 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
12/10/2006
Blogeri se čitaju
Svi vi koji pišete na blogu hoćete da vas neko čita,a i vi želite nešto da pročitate,zar ne?U čitanju je poenta,čovek tako bogati sebe i svoj lični izraz.Međutim,tužna istina je da masa mladih ljudi ne čita ništa uopšte,pa čak ni magazine za tinejdžere.Knjige neću ni da pominjem,čita se ono što se mora iz lektire,pa i to prepričano ili u što kraćoj verziji.Bruka.Najsvarljiviji medij im je TV,u najgoroj varijanti.Zato se ne zna značenje ni osnovnih pojmova.Pre neki dan klinac,peti razrad,me je pitao šta  znači ponosan,reč koja je itekako u upotrebi u našem jeziku,a drugi,pak,je pitao šta znači mudar.Kad se izražavaju,a fali im reč ,čuje se "ovaj","kako se zove" i slično.U Srbiji je počela da stasava generacija koja će služiti da radi,tj .da rmbači po ceo dan za minimalac i da se ne buni zbog toga,jednostavnije rečeno jeftina radna snaga.Ili će se obogatiti na kvarno(oružje,krađa,droga,prostitucija),a onda će svoje neznanje dobro unovčiti tako što će sve to legalizovati i postati "bizmismeni" i krenuti da posluju legalno.Onda se ljudi i pitaju o poenti čitanja.Ja ću to raditi i dalje ,jer mi se to sviđa.
Pa makar i ne postao "bizmismen".
Objavio Džo u 14:11 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
8/10/2006
Kako se kravio frižider
Ima kućnih poslova koji su dosadni,a ima i onih dosadnijih od dosadnih.Jedan od takvih je kad treba da otkravite frižider,ali ne bilo kakav,već onaj koji se nije kravio duže vreme.Onda,prvo uzimate alat,i to fen za početak,da ga dobro zagrejete,pre no što uzmete nož i počnete da lomite komade koji su se malo kravnuli.Onda se iznervirate što neće da se lomi onako brzo kao što ste planirali,ali i dalje držite nož pod kontrolom da ne biste izgrebali zidove frižidera.Zatim dolazi na red topla voda,pun lonac,da para to malo izjede,pa opet na stari dobri fen.I onda led ide u kadu ili u šolju,ako ste namerili da se tuširate,pa vas mrzi da čekate da se led otopi,a mrsko vam je da vam je hladno oko stopala.Pih,predugo ode moj esej o mašini kao što je frižider.Evo još nekih slika...

Cvetić iz dvorišta

Džo trči za sinkom
Objavio Džo u 23:03 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
7/10/2006
Nastavak

Šta ti je uživancija!

Zelenilo i sunce.

Malo paradajiza,malo šargarepe...

Green,green,greeeeeeen...
Objavio Džo u 22:35 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar