Uteha je nada za ranjene i slabe...
Ukrotiti se može štošta, sem onih ranjenih zveri.
Krajnje su nepredvidive dok krvare.
Te zveri su naizgled mirne, staložene, neki misle
da imaju masku, da im je misaoni svet negde daleko...
Ali samo znalci ljudske psihe mogu ih prepoznati ili oni slični njima, braća po krvi...
A one jednostavno krvare, čekaju da iskrvare i umru.
Nakon toga rađaju se ponovo. Samo jaki se vrate.
Prepoznate ih lako, uglavnom imaju svetle oči, prozirne i duboke.
Duboke da se prosto možete utopiti u njima.
Oči u čijim dubinama bi se mogao sakriti ceo univerzum
ili jedna ljubav.
u slavu svake ubijene nade