Luke «

2.10.2008 «

Nekada sam mislio da su sigurne luke
moja destinacija u noćima bure.
Moja destinacija u noćima njenih nemirnih šapata,
dok nisam shvatio da me kao sirena,
koja doziva nesrećne brodolomnike
vuče u dubinu, sve više i više.
Nisam shvatio sve dok mi nije ponestalo vazduha.
...te dubine, mogao bi se citav jedan svet sakriti u njima...
Nisam shvatio te noci, dok sam bio u njoj
miran, tih, al tako u njoj...
Nisam shvatio ni onda kada me je u nemirnom šapatu
pozvala po imenu iako sam želeo da sam neko drugi.
Iako mi je mesečina obasjavala njeno lice,
nisam video suzu u njenom oku...
tih i nepomičan, tako tih da sam mogao čuti njene poglede.

Objavio Jacques u 22:54 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

zagrljaj luke, tople i sigurne i tvoje....neprocjenjivo vrijedno...
Poslao Nurlisoul u 19:33, 3.10.2008 | Link | |
toliko patnje... Uvek sebe pitam zbog cega?
Poslao Toxicity u 19:54, 3.10.2008 | Link | |
Zarad života.
Poslao jacques u 01:23, 4.10.2008 | Link | |
Sve je to zivot, tako?
Poslao Toxicity u 16:56, 4.10.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!