Nekada sam mislio da su sigurne luke
moja destinacija u noćima bure.
Moja destinacija u noćima njenih nemirnih šapata,
dok nisam shvatio da me kao sirena,
koja doziva nesrećne brodolomnike
vuče u dubinu, sve više i više.
Nisam shvatio sve dok mi nije ponestalo vazduha.
...te dubine, mogao bi se citav jedan svet sakriti u njima...
Nisam shvatio te noci, dok sam bio u njoj
miran, tih, al tako u njoj...
Nisam shvatio ni onda kada me je u nemirnom šapatu
pozvala po imenu iako sam želeo da sam neko drugi.
Iako mi je mesečina obasjavala njeno lice,
nisam video suzu u njenom oku...
tih i nepomičan, tako tih da sam mogao čuti njene poglede.