Toliko sam se unela u ulogu bake,da hoću da umrem od sreće,muža sam ekspedovala na more sa bratom(njegovim),a ja ostajem da uživam.
Ako zanemarim činjenicu da sam plakala kad sam videla dete uživo prvi put u krevetiću,i izgledao je identično kao otac u tom periodu,čak je i palac provukao kroz cuclu da mu je neko ne ukrade dok spava,toliko sam se uzbudila da je malo falilo da umrem od sreće.
Na more neću da idem ,ono se neće promeniti za godinu dana,ali on,menjaće se iz dana u dan.Ja to ne želim da propustim.
Danas sam prostirala,peglala pelene,i radila sve one pomoćne poslove,koje mama još ne može jer se nije dovoljno oporavila od operacije,a tata mora da radi,iskoristio je odmor i sve slobodne dane,inače je do juče sve to on radio.
I još kupao dete,hranio,ma sve je radio....
Ja sam ga danas krišom uzela u ruke,nisam ga ljubila štipkala,samo gledala i kao vremeplovom se vratila 23 godine unazad.
Identičan,oblik glave,tela,oči ,usta,ručice,nožice(koje staju na moj dlan)...
A sad je ljudina koja mene podiže jednom rukom,i čuva svoju kopiju.
Mama kaže da je sebi rodila malog "Tetana" da ga gleda dok tata rmbači po čitav dan,da joj ne nedostaje.I dala bi mu ime Stefan da nije glupo u ovim krajevima tako nešto raditi.
Koincidencije su neverovatne,oboica su rođena carskim rezom,iste težine,dužine i obima gleve,po obe ose,na rođenju,i identične težine pri otpustu iz bolnice.Izgledaju kao klonovi,otac se ponaša kao što se njegov otac ponašao kad se on rodio,samo je mama agilnija od mene.Da budem iskrena, bila sam se oprostila sa životom i pravo je čudo kako sam preživela sve što jesam,ali jesam,i evo dočekala da još jednom prolazim,bez bola,brige i opterećenja kroz istu priču.
Sa ogromnim uživanjem,i sposobna da vodim brigu o novom životu koji je nastao.
Svima vam želim da dočekate ovo što se meni trenutno dešava,jer to je blaženstvo!!!!
