Da li sam zloća što uživam u ovom odvratnom vremenu?Po principu kad ja ne mogu iz kuće,(da ne kažem kreveta,jer to povremeno mogu) neka ne mogu ni drugi.Nisam,stvarno nisam.Naprotiv pravi sam altruista.
Jutros sam se baš rano probudila,nije ni svanulo,i gledam ljude na stanici čekaju bus,idu na posao,žao mi ih je.Posle malo razmislim i ja kroz to prolazim,zimi.Krećeš po mraku,vraćaš se po mraku.Posle gledam na TV-u,elegantno obučen bračni par Vukomanović,maltretira i maliciozno komentariše onu decu sa akademije "Operacija Trijumf".Oni su naravno kolima došli,možda ih je i šofer dovezao,sigurno se nisu po prevozu gurali.Ljudi rade važan posao,bez njih se ne bi moglo.Živote spašavaju,operišu,edukuju mlade generacije,pripremaju ih za život,održavaju pogone za vodu,struju,telefoniju.
E Srbijo majko!
Toliko poznanika,prijatelja i rođaka imam,lekara,sudija, inženjera...bez stanova a ne automobila.Tamo neki levaci što nisu ni prošli pored muzičke škole,što su komponovali i pevali "da li bi prala naše gaće,mače"(vrlo poučno)namlatili se para,uvalili u posao svoje ženice,i sad drže govorancije u takođe poučnom reality show-u.
Ko je kriv?
Ja!!!Zašto ih gledam,zašto ne promenim kanal nego se nerviram i razmišljam o nepravdi,koju mnogo pametniji i sposobniji od mene ne mogu da isprave.
Neće,ne žele,oni koji mogu.I njima odgovara.A onim drugima su vezane i ruke i noge,ili i sami postanu takvi kad im se pruži prilika da nešto promene.
A ja?Gledaću kroz prozor nesrećnike i patiću.
