"Najvrijednija je odlika zene muslimanke njeno duboko vjerovanje u Allaha dz.s , njeno jasno ubjedjenje da sve sto se desava ljudima, desava se po Allahaovoj volji i odredjenju, da sve sto zadesi covjeka nije moglo da ga mimoidje , a sve sto ga mimoidje nije moglo da ga zadesi. Covjeku u ovom zivotu ne preostaje nista drugo do da slijedi put dobra, da cini dobra djela u svojoj vjeri, a i u zivotu, da se istinski oslanja na Allaha dz.s , da prihvata Njegova naredjenja, da bude uvjeren da mu je neophodna njegova pomoc, potpora, da je pod Njegovom upravom I njegovim zadovoljstvom.

Prica o Hadzeri - nakon sto ju je Ibrahim , a.s. ostavio pored Ka`be ispod drveta iznad Zemzema u Meki El - Mukerremi u kojoj nije bilo nikoga, niti je bilo vode - a Hadzera je uza se imala svoje dojence Ismaila, a.s. - predstavlja za zenu muslimanku najupecativiji primjer dubine imana (vjerovanja u Allaha, dz.s.) , iskrenog oslanjanja na Allaha, dz.s. , kada je stalozeno, mirno, samouvjereno i smireno rekla Ibrahimu, a.s. : `O Ibrahime, da li ti je Allah, dz.s. , ovo naredio?` Odgovorio joj je: `Da.` Njen odgovor bio je pun pomirljivosti, pokornosti, radosne vijesti i smiraja: ` Onda, neces nas zanemariti.`

Ovo je bila najkriticnija situacija- covjek ostavlja svoju zenu i njeno dojence u pustoj zemlji u kojoj nema ni bilja, ni vode, a ni ljudi, uputivsi se prema dalekim zeljama Sama, ne ostavljajuci im nista drugo do torbu datula i mjesinu vode! Da nije bilo dubokog imana u dusi Hadzere, da nije bilo iskrenog oslanjanja na Allaha dz.s., koje je ispunilo sva njena cula i osjetila, ne bi mogla podnijeti ovako tesku situaciju, , nego bi bila shrvana od prvog trenutka i ne bi to bila ona snazna zena koju spominju hadzije i oni koji obavljaju `umru - danju i nocu- koji je spominju svaki put kada se napiju Zemzem - vode, svaki put kada obavljaju s`aj izmedju Saffe i Merve, poput njenog s`aja - trcanja tog kobnog dana.

Ova budnost imana urodila je cudnim plodovima u zivotu vjernika i vjernica, jer je probudila osjecaje, istanjila njihova cula i upozorila srca na to da jedino Allah, dz.s., zna tajne i da je On s covjekom gdje god on bio. Nista bolje ne ukazuje na budnost osjecaja i prisutnost bogobojaznosti, u tajnosti i na javi, od dogadjaja koji je vezan za djevojku muslimanku, a koji se navodi u djelu `Sifetus - safveti vel - e`ajan`, a koji prenosi Ibn el - Dzevzi u svojoj knjizi `Ahkamun - Nisa`.
On navodi: `Prenosi se od Abdullaha bin Zijada bin Eslema, a on od svog oca, a on od svog djeda da je rekao: `Bio sam s Omerom bin el - Hattabom kada je usred noci obilazio grad, te se umorio i naslonio na zid. Utom je neka zena rekla svojoj kceri: "Kceri moja, ustani do tog mlijeka pa ga pomijesaj s vodom."
Na to je (djevojka) rekla: " Majcice , zar ne znas kakvu je odluku danas donio emirul - muminin (vladar pravovjernih)?"
-"A kakvu je to odluku donio, kceri?" - zapitala je.
Odgovorila joj je:" Naredio je da se obznani da se nesmije mijesati nlijeko s vodom."
Na to joj je majka rekla: "Kceri moja, ustani do mlijeka i pomijesaj ga s vodom. Ti si u situaciji u kojoj te ne moze vidjeti Omer."
Na to je djevojka odgovorila majci: "Necu mu se pokoravati kada me vidi, a biti mu nepokorna kada sam sama."
Omer je to cuo, pa je rekao: "O Esleme, pridji im pa vidi ko to govori i kome govori i da li imaju muskarca staratelja?"
Pricao je Eslem: "Te sam otisao do njih, kad to bi neudata djevojka i njena majka koje nisu imale staratelja muskarca."
Dosao sam do Omera i obavjestio ga o tome , pa je skupio i pozvao svoje sinove. Rekao im je:"Da li nekom od vas treba zena, da ga ozenim? Da vas otac ima potrebe za zenama niko ga od vas nebi pretekao da se ozeni ovom djevojkom. '
Na to je rekao Abdullah: "Ja imam zenu."
I Abdurrahman je rekao: "Ja imam zenu."
A Asim je rekao: " Ja nemam zenu, pa ozeni me."
Nakon toga poslao je po djevojku i udao je za Asima, te je ona Asimu rodila kcerku, a ta kcerka je rodila Omera bin Abdul - Aziza.`
Doista je budnost osjecaja koje je islam ucvrstio u dusi ove djevojke muslimanke, koja je bogobojazna i ustrajna u tajnosti i na javi, u svojoj samoci medju ljudima, anjen dokaz za jeste da je Allah, dz.s., stalno s njome, da On cuje i vidi. Ovo je istinski iman i ovo je njegov dusevni polod, koji je njegovu vlasnicu uzdigao do stupnja ihsana - dobrocinstva, a njena brza nagrada od Allaha, dz.s., bila je u tome da ju je pocastio sretnim i blagoslovljenim brakom, iz cijeg potomstva je peti Hulefaur - rasidin Omer bin Abdul - Aziz, r.a.
Akidu(vjerovanje) zene muslimanke koja je svjesna , cestita i cista, ne moze pomutiti njmanje neznanje, niti njenu cistotu moze pomutiti trun iskrivljenosti, kao sto ni njeno bljestavilo ne moze ugasiti nikakav obris sumnje. To je, doista, akida koja se temelji na vjerovanju u Allaha Jednog, Jedinog, Uzvisenog Gospodara, Onoga Koji je Svemoguci, Onoga u Cijoj ruci je Vlast i Onoga Kome se sve vraca;
"Upitaj: "U cijoj je ruci vlast nad svim, ko uzima u zastitu, od koga niko ne moze asticen biti, znate li` `Od Allaha!` - odgovorit ce , a ti reci: `Pa zasto onda dopustate da budete zavedeni?`(El - Muminun, 88, 89)
Ovaj duboki, jasni i cisti iman povecava snagu, svjesnost i zrelost licnosti zene muslimanke, te ona vidi ovaj zivot onakav kakav on i jeste u biti - kuca iskusenja i ispita, ciji rezultati ce se pokazati onog dana u koji nema sumnje:`Reci: ` Allah vam daje zivot, zatim ce uciniti da poumirete, a poslije ce vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali vecina ljudi ne zna.` ( El - Gasija, 26)
`Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se necete povratiti?` ( El - Muminun, 115)
`Uzviseni je Onaj u cijoj je ruci vlast - On sve moze! Onaj koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji ce od vas bolje postupati; On je silni, Onaj koji prasta.`( El - Mulk, 1,2)
Toga ce dana covjek biti nagradjen prema svojim djelim. Ako bude cinio dobro, bit ce mu dobro, a ako bude cinio zlo. Bit ce mu zlo i nece osjetiti nikakav trag nepravde: `Svaki covjek ce toga Dana prema zasluzi kaznjen ili nagradjen biti; toga Dana nece biti nepravde! Allah ce , zaista, brzo obracunati.` ( El - Muminun, 17)
Polaganje racuna bit ce precizno , da nemoze biti preciznije, i bit ce u covjekovu korist ili protiv njega:
`Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet ce ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet ce ga.` (Ez - Zilzal, 7,8.)
Toga Dana Gospodaru moci i velicine nece promaci nista, makar bilo koliko zrno gorusice:
`Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terezije postavit, pa se nikome krivo nece uciniti ; ako nesto bude tesko koliko zrno gorusice, Mi cemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je sto cemo Mi racune ispitivati.` ( El - Enbija`, 47.)
Nema sumnje da zena muslimanka , koja je svjesna i mudra, nakon sto prozivi neko vrijeme sa znacenjima ovih jasnih ajeta i nakon sto dobro razmisli o tom kobnom Danu, usmjerit ce se ka svome Gospodaru poput onih koje su pokorne, koje se kaju i koje su zahvalne, pripremajuci se za ahiret i cineci dobra djela u svakom danu koliko je to moguce.


Dr. Muhammed Ali el - Hasimi iz knjige :` Licnost zene muslimanke`

Ovaj datum mi Bošnjaci i ostale patriote Bosne i Hercegovine morali dobro zapamtiti, jer je to dan u kojem se nije sudilo po pravdi i na bazi činjenica, već po diktatu velikih, na štetu malih naroda i u korist agresora i počinioca zločina, a na štetu žrtve....

Neprijatelji muslimana će se neprekidno boriti protiv njih, sve dok ih ne odvrate od islama, što potvrđuje drugi dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

"...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىَ يَرُدُّوكُمْ عَن دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُواْ وَمَن يَرْتَدِدْ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُوْلَـئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالآخِرَةِ وَأُوْلَـئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ" (سورة البقرة: 217)

«...Oni će se neprestano boriti protiv vas, da vas ako budu mogli, odvrate od vjere vaše. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu i oni će stanovnici džehenema biti i u njemu će vječno ostati.» (Suret El-Bekare: 217)

Metode koje neprijatelji islama koriste na  putu odvraćanja od islama su različite, ali je cilj u potpunosti isti i nepromijenjen, a mi Bošnjaci smo živi svjedoci tih najgnusnijih metoda.

Allah dž.š. u 85. Kur’anskoj suri, Suri El-Burudž (Sazviježđa), koja pripada Mekanskom periodu Objave, govori o nevjerničkom narodu koji je zlostavljao i mučio vjernike, sa ciljem vraćanja u nevjerstvo. Kada su to vjernici odbili, oni su iskopali jame, napunili ih vatrom i gorivom i nakon toga ih u njih pobacali. Zbog toga ih je Allah dž.š. prokleo:

"قُتِلَ أَصْحَابُ الأُخْدُودِ"(4) "النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ"(5) "إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ"(6) "وَ هُمْ عَلَى مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ"(7) "وَ مَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلاًَّ أَنْ يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ"(8) "اَلَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَات وَ الأَرْضِ وَ اللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيءٍ شَهِيدٌ"(9) (سورة البروج: 4-9)

«Prokleti bili oni što su rovove iskopali,»(4) «i vatrom i gorivom ih napunili,»(5) «kada su oko nje sjedili»(6) «i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!»(7) «A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog vjerovali,»(8) «Čija je vlast na nebesima  i Zemlji, - a Allah je svemu Svjedok.»(9) (Suretu El-Burudž: 4-9)

Neka je Allahovo dž.š. prokletstvo na one o kojima govore citirani Kur'anski ajeti! Neka su prokleti i zločinci, koji su nad Bošnjacima počinili stravičan zločin, a zločinci vremena našeg življenja su u zločinu čak prešli i granicu koju tretiraju citirani ajeti, jer njihov zločin nije bio usmjeren samo na vjernike, već na sve Bošnjake – muslimane, bez obzira, bili oni vjernici ili ne bili, bili opredijeljeni ili neopredijeljeni, bili mladi ili stari, bili oni tek rođeni ili imali stotinu godina... Kada su Arkanovci iz susjedne tada Krnje Jugoslavije, aprila 1992. godine upali u Bijeljinu, ubijali su sve osunećene muškarce i u svima njima su vidjeli svoje zaklete neprijatelje. Kakva je to patološka mržnja skoncentrisana u unutrini neprijatelja muslimana? Kakav je to nagon da za sedam dana u Srebrenici ubiju 10.748 Bošnjaka, među kojima je 492 maloljetnih i da pri tome uživaju? Mnogo je pitanja, ali je razuman odgovor teško naći...

U Bosni i Hercegovini je bez sumnje na djelu bio najveći oblik genocida i agresije, počinjen od strane susjedne tada Krnje Jugoslavije i Srba iz Bosne i Hercegovine i to su historijski fakti. Niti u jednom trenutku, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, između samoproglašene Republike Srpske i Krnje Jugoslavije nije bilo ni formalne granice. Naprotiv, one su funkcionirale kao jedinstvena teritorija i svi materijalni i ljudski potencijali su bili dati na raspolaganje da se okupira cjelokupna teritorija Bosne i Hercegovine, a Bošnjaci i ostale patriote: pobiju, muče i protjeraju, a njihova se imovina: uzurpira, opljačka ili totalno uništi, te da se sve: džamije, vakufski objekti, mezarja i spomenici kulture poptpuno unište...

Presuda Haškog suda predstavlja pravni presedan, totalno civilizacijsko posrnuće i definitivni pad morala. Ova sramna presuda je signal velikim silama, da će za ugnjetavanje malih naroda i država, biti nagrađene legalizacijom okupiranih teritorija, a da će preživjele žrtve biti krive što su se branile i što su uopće ostale u životu. U konkretnom slučaju Tužena strana se   oslobađa i od obaveze naknade materijalne štete. Utješna satisfakcija je što je Srbija okrivljena zbog nesprječavanja genocida u Srebrenici i na tome se sve završava. To posljednje je isto kao šarena laža kojom su nam kao djeci davali nadu da ćemo dobiti nešto vrijedno, a u stvari je to samo fikcija.

U Presudi Haškog suda stoji da Srbija nije imala za cilj da počini genocid u Bosni i Hercegovini... Kakve li sramote i kakve li ironije, kod egzaktnih činjenica: dvije stotine hiljada ubijenih, četiri stotine hiljada invalida, četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, tri stotine logora, kroz koje je prošlo tri stotine hiljada logoraša, šest stotina i petnaest do temelja porušenih džamija, na desetine hiljada porušenih stambenih objekata i td..

Činjenica je da je sva tzv. Jugoslovenska narodna armija iz: Slovenije, Hrvatske i BiH, sa još pet korpusa iz Srbije, sa svim raspoloživim materijalnim i ljudskim potencijalima punih četrdeset i pet mjeseci atakovalo na ovu malu, ali bogatu zemlju, koja se zove Bosna i Hercegovina i na goloruke Bošnjake i rijetke pojedince iz drugih naroda, koji su i pored Embarga Međunarodne zajednice na uvoz naoružanja, potpuno vezanih ruku uz Allahovu dž.š. pomoć i materijalnu pomoć i pomoć nekoliko stotina dobrovoljaca iz islamskog svijeta sačuvali dio države Bosne i Hercegovine i onda kada smo iz odbrane prešli u fazu oslobađanja Bosne i Hercegovine, Međunarodna zajednica nas je u tome spriječila i prisilila da potpišemo Dejtonski sporazum, kroz koji se legalizirao rezultat genocida, koji se zove R. Srpska...  

Obzirom da je Međunarodna zajednica cijelo vrijeme skrštenih ruku posmatrala brutalnu agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima i patriotama iz reda drugih naroda, pored toga što bi to bio čin nesporne pravde, Haški Sud je imao i moralnu obavezu da sve to nazove pravim imenima, te da  Srbiju i Crnu Goru kazni na način što će biti dužne platiti ratnu štetu, koja je izražena u milijardama Maraka.

Ali očekivanja naivnih Bošnjaka i ostalih patriota ove napaćene Zemlje su 26. februara 2007. godine bila iznevjerena i Međunarodni Sud (ne)pravde u Hagu je skinuo svoju, ali i masku ostalih Međunarodnih institucija i jasno dao do znanja, da se Srbija i Crna Gora oslobađaju optužbi.

Ne stidimo se, jer se nemamo čega stiditi, ne plašimo se institucija i ljudi, jer se samo Allaha dž.š. trebamo bojati, ne budimo pesimisti, jer to nije svojstveno muslimanima i ne zavaravajmo se time da će naše probleme umjesto nas rješavati neko drugi!

Braćo i sestre, ne dozvolimo da bilo ko pogazi principe borbe, na kojima se temeljila odbrana i oslobađanje BiH! Nazivajmo stvari, pojave, narode i (ne)ljude imenima, koja im pripadaju! Rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu! Učimo ih da budu: dobri muslimani, patriote, pošteni, vrijedni, bogati, snažni i odvažni! Svaki dan im govorimo istinu i samo istinu, a istina je naše ubojito oružje i istina će inša-Allah pobijediti! I Bosne i Hercegovine će inša-Allah biti sve do Posljednjega dana, a na Sudnjem danu će se sve nepravde Haškog i drugih sudova popraviti i toga dana se nikome nepravda neće učiniti!!!

Gospodaru, pomozi svim ugroženim ljudima, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji govore samo istinu, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 12. safer 1428.h.  

Hutba: Džamija "Kralj Fahd" 02. mart 2007.g. 

Nezim Halilović  Muderris