Falio je tu i brkati komandant, vojničina, holandskog elitnog bataljona iz Srebrenice, koji je stručnjak u srpskim kolima i srpskim slavljima nad mrtvim i poniženim Bošnjacima. Zašto nisu plesali zajedno? Zašto se nisu veselili kao nekad zajedno u Srebrenici? Sudije će sada odahnuti, otići na zasluženi odmor i u anonimnost, uživaće lagodno do kraja života, smrti i pakla koji su, ako Bog da, sa ovom presudom zaslužili.

Kada se uzburkane emocije smire, kada čovjek dan poslije hladno razmisli, shvati da drugačije nije moglo ni biti.

Iluziorno je bilo očekivati pravednu presudu od onih kojima je nepravda i nasilje dio tradicije, historije i politike. Od onih čiji su preci simboli nepravde, agresije, genocida, zločina, kolonijalizacije. Ili onih koji su samo njihove jadne marionete.

Iluziorno je bilo očekivati da pravedno presude oni kojima muslimanski život ništa ne znači stotinama godina i koji su dosadašnjim presudama dokazali kako je za njih jeftina muslimanska krv.

Iluziorno je bilo očekivati da presude da je genocida bilo oni koji su učestvovali u tom genocidu. Oni koji su priznali BiH, a onda je napustili i ostavili srpskim zvjerima da je rastrgaju i da joj urade ono što su joj uradili. Kako će pravednu presudu donijeti onaj ko je učestvovao u zločinu? Onaj ko je dopustio koncentracione logore, onaj ko je dopustio klanja bespomoćnih muslimana, silovanja muslimanki, rušenje džamija i ubijanje muslimanske djece. Kako će pravedno presuditi oni čije su vlade pomagale genocid, dopustile ga i kada su htjele-zaustavile ga? Kako će pravedno presuditi ubici onaj ko je žrtvi vezao ruke?

Oni koji su uveli embargo na oružje bosanskim muslimanima, ne dopuštajući im na taj način da spriječe genocid i oni koji su, pod prijetnjom napada, zaustavili tu istu vojsku u njenom pravednom oslobađanju Bosne.

Kako da pravedno presude oni čiji su vojnici i sami silovali muslimanke, čiji su humanitarci otimali muslimansku djecu i pretvarali ih u časne sestre?

Nevini i dobrodušni Bošnjak, tako merhametli i uvijek spreman oprostiti koljaču, nije ovo očekivao.

S druge strane postavlja se pitanje: “Da li je bošnjački narod ovo zaslužio?“

Da li je ovo zaslužio narod koji je, poslije genocida koji je doživio, prvi ga zaboravio? Koji je dopustio da se o njemu ne uči u školama, koji je zaboravio svoje žrtve i svoje gazije?

Uzvišeni Allah dž.š kaže: „Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike-pa, Allahova strana će svakako pobijediti.“ (El Maide 55-56)

Narod koji je ostavio Allaha, omalovažavajući Njegove propise, psujući Ga, ismijavajući Njegove naredbe. Narod kojeme smetaju Allahove kuće i koji kritikuje njihovo građenje govoreći: “Toliko džamija, zašto se ne prave fabrike?“ Narod kojeme ne smetaju javne kuće, diskoteke i noćni klubovi- ali im smetaju džamije, mesdžidi i islamski centri.. Narod, u kojem ima ljudi kojima smeta i džamija, i vjeronauka, i mahrama, i brada i islam.

Narod koji je ostavio Poslanika s.a.v.s i njegove naredbe, koji ismijava one koji pokušavaju da liče na njega, koji se oblače poput njega i koji žele da žive poput njega. Narod kojeme ne smeta golotinja, nedolično oblačenje, ali mu smeta mahrama na glavi i veo preko lica.

Narod koji napada svoju braću vjernike, svoje „iskrene“ i svoje gazije. Koji govori da je naš Predsjednik „pre(o)dao“ Srebrenicu, da je Veladžić ubio komandanta Nanića, kojeme su naši heroji krinimalci, šverceri i teroristi. Narod kojeme smetaju oni koji su se borili za njih, pa ih deportuju i protjeruju, a ne smetaju mu ukrajinske i rumunske prostitutke, ruski i grčki plaćenici, četnički doseljenici iz bivše SAO Krajine, međunarodni humanitarci i bjelosvjetsaki šljam što se okupio u ovoj državi.

Narod koji žali za Titom, i „starim“, ne toliko ruralnim, i kao danas primitivnim Sarajevom.

Pa kako da očekujemo da neko presudi da je bio genocid, kad se i samo ponašamo kao da ga nikad nije bilo. Kada naši novinari pišu i izvještavaju da su „za rat krivi svi“, i kad je krivac uvijek SDA-HDZ-SDS (a SDA je uvijek na prvom mjestu).

Gdje se čuje kod nas o tom genocidu. U školama? Nikako!To smo davno izbacili.Na TV-u? Nikako! Mjesto toga imamo Pink, a uostalom moramo izvještavati o pravom problemu-wehabijama. U novinama? Ma nije to zanimljivo.I sad će ti mediji, politički i „nezavisni“ magazini, koji su se svim silama u zadnjim godinama trudili da izjednače sve strane u sukobu, koji su iskopavali naš prljavi veš u ovome ratu, koji su se svim silama trudili da od nas naprave teroriste i pripadnike bijele al Qaide, koji su montirali procese poput „Pogorelice“-zgrožavati nad presudom, optužujući ili Zapad ili političare, zaboravljajući svoju prljavu ulogu u ovoj prljavoj presudi.

Da li je presudu zaslužila dijaspora, koja je žrtva genocida, čije su majke i očeve, braću i sestre, Srbi ubijali na sve moguće načine, a koja im je vratila na taj način, što na zadnjim izborima nije glasala, te je svojim neglasanjem predala RS vojvodi Dodiku i njegovoj zločinačkoj kliki.

Je li ovu presudu zaslužio narod koji ni sam ne poštuje uspomenu na genocid, koji ni sam ne poštuje žrtve genocida i koji je tako lahko spreman oprostiti i zaboraviti.

Presuda za nas, Muslimane, ne treba ništa da znači. Zapad i tzv. međunarodna zajednica je ponovo skinula svoju masku i pokazala svoje nakazno lice- lice krstaša. Ona niti je pravedna, niti oslikava istinu, niti je obavezujuća za nas.Presuda je samo potvrda kakav odnos svijet ima prema nama i upozorenje- borba protiv nas nije gotova. Samo su promjenjena sredstva i načini te borbe.

Vratimo se Onome ko nas neće nikada izdati. Vratimo se Alahu dž.š, jer On je jedini pravedni sudija i jedini pravi zaštitnik. Vratimo se islamu, našoj vjeri, jer sa islamom ne možemo nikako izgubiti i on je jedino što je vrijedno na ovom dunjaluku. Otključajmo naše džamije, neka u njima budu oni koji ih vole, koji izgaraju u radu za islam, predajmo ih mladim muslimanima i islamskoj omladini. Učinimo od njih naše tvrđave, naša komandna mjesta, neka nam one budu mjesta okupljanja, mjesta planiranja, mjesta iz kojih kreće napredak i akcija.Odstranimo one iz džamija koji su je umrtvili i kojima je to samo posao, odstranimo one koji u nju dolaze da prave razdor i inate se, oni koji rastjeruju iz nje i koji je iskorištavaju za svoj lagodni život.

Oštrice svojih jezika okrenimo prema neprijateljima našim- a nama muslimanima neprijatelja, nažalost, nikada ne fali.

Okrenimo se našem Poslaniku s.a.v.s, njegovom sunnetu i praksi onih koji su ga slijedili u dobročinstvu. Vratimo se praksi naših istinskih predaka, ashaba i tabiina, naših gazija i šehida. Praktikujmo ono što je on praktikovao, a ostavljajmo ono što je on ostavljao, volimo one koje vole Allah dž.š i Njegoov Poslanik, a mrzimo one koje oni mrze.

Volimo našu braću „iskrene vjernike“, one koji iskreno molitvu obavljaju, one koji vole islam i Bosnu svim svojim srcem Oni koji su se borili za islam i Bosnu. Ne protjerujmo ih, ukažimo im dužno poštovanje jer su oni naši pravi prijatelji.

Ne napadajmo našu ulemu, naše učenjake,naše heroje i gazije, naše komandante, one koji su izgarali za islam i za Bosnu.

I ne zaboravimo genocid koji se desio- da se ne bi ponovio našim potomcima. Učimo našu djecu istini, jer neće je čuti ni od koga osim od nas. Učimo ih o genocidu koji smo doživjeli i učimo ih o herojima, sa ljiljanima na ramenu, sa mjesecom i zvjezdom ili „La ilahe ilallah“ oko čela, koji su islam i Bosnu branili.

Učimo ih o bosanskoj omladini i gazijama koji su srcem udarili na čelik, bez naoružanja i opreme, u patikama i teksas jaknama. Učimo ih o herojima koji su godinama gnjili u rovovima i mrzli se po bosanskim planinama i brdima , koji su svojim tijelima sprečavali da životinje pobijede, koji su natopli svojom krvlju cijelu Bosnu. I od čijih tekbira se ledila krv u žilama našim neprijateljima. Učimo ih o našim šehidima, o komandantu Naniću, generalu Alagiću, Hujki, Talijanu, Zaimu Imamoviću i hiljadama drugih koji su dali život za slobodu.

Presuda je samo nova Allahova dž.š pouka za nas koja nam jasno govori o tome ko su nam prijatelji, ko neprijatelji, ko nas voli a ko mrzi. Ona je poziv na ujedinjenje muslimana Bošnjaka i čvrsto držanje Allahova užeta. I ona je poziv za nove napore i nova žrtvovanja u borbi na Allahovom putu, borbi koja će trajati do Sudnjeg dana.

preuzeto sa www.islambosna.ba