˝Ako su uzvišenost cilja, oskudnost u sredstvima te zapanjivi rezultati kriterij ljudskog genija, ko može i pomisliti da poredi bilo kojeg velikog čovjeka u modernoj historiji sa Muhammedom? Filozof, govornik, apostol, zakonodavac, vojskovođa, osvajač idejama, restaurator dogmi, kulta bez likova; osnivač dvadeset ovozemaljskih te jedne duhovne imperije, to je Muhammed. Prateći sve standarde po kojima se veličina čovjeka može mjeriti, mogli bi se dobro upitati da li postoji čovjek veći od njega.˝ (Lamartine Histoire de la Turquine, Paris, 1854)
Mnogi su sebi davali titulu Božijeg poslanika, ali Muhammed, neka je mir nad njim, tvrdio je da je posljednji Božiji poslanik (resulullah), te tako pečat u nizu vjerovjesnika. Božiji poslanik mora zadovoljiti rigorozne kriterije kako bi njegove tvrdnje vrijedile. Mi ćemo primijeniti neke od njih na Muhammeda – samo na osnovu objektivne i nezavisne analize njegova života, misije i postignuća.
BOŽIJI POSLANIK MORA IMATI BOŽIJI AUTORITET ZA SVOJE TVRDNJE I TO MORA BITI ZABILJEŽENO KAKO BI BILO DOSTUPNO OBJEKTIVNIM ISTRAŽIVAČIMA, BILI ONI NJEGOVI SLJEDBENICI ILI NE
˝Suštinska iskrenost Muhammedove prirode nije upitna: historijska kritičnost koja ne zatvara oči pred činjenicama, ne sadrži ni malo lakovjernosti, vaga svako svjedočanstvo, nema skrivenih interesa i traži samo istinu, mora priznati njegovu tvrdnju da pripada tom nizu poslanika˝ (Annie Bessant, ezoteristica, The Life and Teachings of Muhammad, Madras, 1932.)
˝On je bio cezar i papa u jednom, ali on je bio papa bez papinskih pretenzija, i cezar bez cezarovih legija, bez stajaće vojske, bez tjelohranitelja, bez palače, bez fiksnih prihoda. Ako ikada ijedan čovjek bude imao pravo da kaže da je vladao s Božijim pravom, to je Muhammed, jer on je imao svu moć bez njenih instrumenata i bez njene podrške.˝ (Velečasni Bosworth Smith, Muhammad & Muhammadanism, London, 1874.) "(Kur´an) je doslovno Božija objava, koju je Gabrijel (Džibril) izdiktirao Muhammedu, savršen u svakom slovu. On je stalnoprisutno čudo koje svjedoči o sebi i Muhammedu, Božijem poslaniku. Kvalitet njegova čuda očituje se djelomično u njegovom stilu tako savršenom i uzvišenom da niko nije u stanju načiniti jedno poglavlje ravno njegovom najkraćem poglavlju, a djelimično u njegovom sadržaju od učenja, proročanstava o budućnosti, te zapanjujuće preciznim informacijama koje nepismeni Muhammed nikada ne bi mogao svojevoljno sakupiti.˝ (Harry Gaylord Dorman, Towards Understanding Islam, New York, 1943.
POSLJEDNJI BOŽIJI POSLANIK S TAKO ZNAČAJNOM MISIJOM MORA BITI NAJAVLJEN U PRETHODNIM SVETIM PISMIMA. IAKO SU OVA PROROČANSTVA PODLOŽNA RAZLIČITIM INTERPRETACIJAMA, IZRIČITI DOKAZI MOGU SE PRONAĆI AKO PREISPITAMO RAZLIČITE IZVORE.
STARI ZAVJET
˝...on je blještao s planine Paran, te došao s deset hiljada svetaca: iz njegove desne ruke izašao je plahoviti zakon za njih.˝ ( Ponovljeni zakon: 33:2, Verzija Kralja Jamesa)
Biblijski učenjaci se slažu da je pustinja Paran/Faran bila dom Ismailovih potomaka. Muhammed je neposredni potomak poslanika Ismaila preko njegova drugog sina Kedara. On je trijumfalno umarširao u Mekku s deset hiljada sljedbenika, koji su ga duboko poštovali i bili mu odani, te je uspostavio islamski poredak koji se proširio na gotovo cijelu Arabiju za njegovog života, a nedugo poslije duž sjeverne Indije i sve do Španije.
˝...on je mahmad/mahmud/mahmudim.˝ (Solomonova pjesma nad pjesmama 5:16)
Ovdje se direktno pominje Muhammed, arapski ekvivalent za mahmad. Jevreji kažu da je Pjesma Solomonova o ljubavniku i djevojci. Kršćani pak kažu da je to izraz ljubavi prema Isusu. No u ovom presudnom stihu objekat slavljenja je direktno identificiran.. On je mahmad (Muhammed). Čitaoci engleske kao i naše verzije nemaju pojma o ovome jer su prevodioci preveli značenje imena umjesto da zadrže ime u tekstu. Arapski i hebrejski imaju zajedničke korijene. Korijen riječi Muhammed u arapskom jeziku je Ahmed (AHMD) dok je u hebrejskom jeziku Hamad (HAMD). Mahmud (MHMD) ima značenja vrijedan slavljenja (ili onaj kome se dive, onaj koji je poželjan) i pohvaljen (hvaljeni, kome se dive). Ustvari, ovo su sve imena poslanika Muhammeda, neka je mir Božiji nad njim. Muhammed znači onaj (ili taj) Slavljeni, a Muhammedin (ili Muhammedan, Muhammedun) su forme koje se koriste na različitim mjestima u rečenici ovisno od gramatičkih pravila, tako da je predmet slavljenja bio muškarac čije je ime Mahmad (ili Muhammed u arapskoj verziji) čije ime znači "onaj slavljeni". Nažalost, većina biblijskih verzija prevodi ovaj stih kao "sav je od ljupkosti" tako da su današnji kršćani lišeni veze s poslanikom Muhammedom, neka je mir Božiji nad njim. Da se ovo odnosi na Muhammeda dodatno potvrđuje izraz pomenut šest stihova ranije gdje se on naziva "vođom deset hiljada" (Pjesma nad pjesmama 5:10 VKJ). Da li slučajno, niti jedan čovjek u semitskoj historiji nije nosio ime Muhammed prije poslanika, no danas je to najučestalije ime, češće od Johna (Ivana, Jovana, Jahje, Huana itd) ili Leeja ili bilo kog drugog imena. Njegovo drugo često citirano ime je Mustafa, što znači izabrani (odabrani). Uistinu je Muhammed el-Mustafa, neka je mir Božiji nad njim, bio Slavljeni i Odabrani koji je poslan kao milost čovječanstvu.
˝ i knjiga je poslana njemu koji nije učen, govoreći: "Čitaj ovo, i ti se moli!", a on reče: "Ja nisam učen.˝ (Izaija 29:12 VKJ)
Ova vizija poslanika Izaije predvidjela je u tančine događaj u pećini Hira kad je Muhammed, a.s, primio prvu objavu Kur´ana preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela). Muhammed je bio poznat kao nepismen, neobrazovan ili neučen poslanik. Kad mu je anđeo Gabrijel rekao: "Čitaj!" on je odgovorio: "Ali ja nisam učen". Ovo se ponovilo dva puta, a potom je anđeo Gabrijel nastavio sa: "Čitaj u ime Gospodara svoga..." što je je bio prvi kur´anski ajet diktiran Muhammedu, neka je mir Božiji nad njim. Taj događaj je obilježio njegovo imenovanje u vjerovjesnika i Božijeg poslanika. Nažalost, kršćani i Jevreji koji ne znaju šta se desilo u toj pećini propuštaju važnost ove vizije. Također, vizija u novijim verzijama Biblije (poslije VKJ) gubi svoje izvorno značenje u pokušaju prevodilaca da je stave u kontekst, iako je sami ne razumiju.
˝Evo sluge mojega koga podupirem, Mog izabranika, miljenika moje duše. Na njega sam svoga duha izlio, on će objaviti pravdu narodima svijeta.˝ (Izaija 42:,1 Living Bible)
Božiji Odabrani je Muhammed el-Mustafa. Kur´an kazuje da je Muhammed bio poslan da donese pravdu i uputu cijelom ljudskom rodu, dok Biblija govori da je Isus "bio poslan samo zalutalim ovcama kuće izraelske" (Matej, 15:24). Ova vizija poslanika Izaije ponovo se odnosi na Muhammeda. Ustvari, Izaija, 42:2-4 jasno opisuje Muhammedov karakter...
Nastavice se, insa-Allah... |
