Eva ne nosi gaćice.
I ne shvaća zašto se radnje erotskih priča uvijek događaju u sobama uz svijeće i šampanjac... moguće i uz vatru na kaminu.
Sretnik će uhvatiti priču u kojoj se radnja događa na podu, na nekoj koži koja smrdi na ovčetinu, davno ustrijeljena jelena ili krepanu kravu...
Eva zna što hoće.
Dosadno joj je u životu. I traži uzbuđenje. U krcatim tramvajima u određeno vrijeme. Kada je u zraku vonj muškog znoja. Oh kako je to pali!

Stiješnjena između dva muška tijela, obješena o rukohvat, oslanja se malo na onog ispred što joj je leđima okrenut, pa malo na onog iza sebe, namjerno ga guzom gađajući u osjetljivo mjesto... sve dok to mjesto ne počne osjećati i dok ne namiriše želju...
Tobož će hvatati ravnotežu, u raskoraku. Mirisi se razumiju. Ne treba znati tko je iza nje, kao ni on tko je ispred njega.
Ženski raskorak i njegovo osjetljivo a u tvrdoći već i bolno mjesto... komuniciraju. Sami.

Tramvaj im pomaže u transmisiji pohote.
Nagla kočenja su više nego poželjna. Eva obožava semafore.
Pridiže se na prste, samo to. Ostalo obavlja stara tramvajska kanta. Mmmm kako se fino trljati o njega.
Nema on ništa protiv. Dapače. Upire se o nju kao pomahnitao. Već i dahću, ali okolina ne primjećuje. Sve se dobro uklapa u omarinu uznojena prostora...

Eva zna. Nije joj prvi puta.
Izlazi na slijedećoj stanici. Vlažna i uzbuđena.
Poklanja još pogled, osobi koja je iz tramvaja gleda velikim staklenim očima zvijeri... kojoj su upravo oteli plijen iz čeljusti...
Eva se smije. Neodoljivo.

Nasmije se i on. Evina zvijer za današnji dan.

                                   Elfrida Matuč-Mahulja/Krk