Nisam sasvim sigurna kamo ću večeras s tobom.
Da li bih te stavila pod jastuk, i pravila se da ne primjećujem kako se gušiš...
ili da se samo od večeras nadalje pravim da nemam pojma tko si!? Da te ne poznajem.
Što i nije toliko daleko od istine.
I sve bi to bilo lako i jednostavno izvedivo da me ne steže u prsima.

Da me ne stežeš u prsima.
Šteta, vidiš, moj bar je prepun raznih pića, koja ljudi donose, a ja ne konzumiram.
Možda da probam večeras?
Pa da si nazdravljamo svatko u svojem naslonjaču s pola na pol... možda i otopimo led!?

Ili ćemo svatko sa svojom cigaretom, ciljati čelo onog drugoga?
Pazi u mome je pakovanju čak 25 otrovnih štapića... Ja sam opasni pušač.
(bavim se opasnim poslom)
I uza sve to još mogu i prekrižiti noge, u tom svom naslonjaču... i činit ti se lijepom tako s udaljenog pola dok se napinješ da čim bolje vidiš moja bedra.
Sve je lijepo dok se promatra s udaljenosti.

A većina se stvari pretvori u trulež kad im se približiš.
Tako bi vjerojatno bilo i neko naše, zajedničko putovanje ka Ekvatoru. Možda još jedinom toplom mjestu na svijetu... jednako udaljenom od oba naša pola.
Jer mi sve dijelimo.
Kao pravi bračni par.
Zar ne?

                                      Elfrida Matuč-Mahulja/Krk