Jučer... da
mislim da je bilo
jučer, kada
poželjela sam
sići sa svog oblaka
od snova
i našla se na ulici
nepoznatog grada
Jučer...da
mora da je bilo
jučer.
S lijeve strane ulice
muškarci su me gutali pogledom
s desne su me žene
proždirale njime
i čuo se šapat
na račun mog hoda
nečujnoga
Zaboravila sam obuti
visoke pete...
lažem
ja ne znam hodati u njima
Jučer... da
jučer nisam znala
ne znam ni danas
koji je to bio grad
ni koja je bila ulica
samo znam da je imala
lijevu
i
desnu stranu
koje se osim po spolu
ničim nisu razlikovale.
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
