(pjesma pisana crvenom kemijskom)

Nije mi vas namjera plašiti, dobri moji

ali preda mnom je još cijeli jedan sat

prazna galerija s već viđenim crno-bijelim fotografijama

nepobitnog umjetnika, zaljubljenika u moj kraj

i dugačka ulica na kojoj nema nikoga,

sunčani dan.

Zvona sa zvonika, dobri moji

na vodovodnoj cijevi utvrđeni kvar – najava kopanja…

iz gornjeg reda kuća glasne psovke i lavež

odnekud mi nosnice uzbunjuje palež

ručka zaboravljive domaćice…

Najava programa za par narednih dana

valjda ćemo biti tu da i to popratimo

u dnevnim novinama.

Ni daška vjetra. Vrijeme kao da je stalo.

Još jedan krug, od slike do slike

nikada ne znaš možda si propustio poneki detalj

vrijedan pažnje.

Sa mnom ste na trećoj stranici nekog starog bloka

dobri moji

i hvala vam što ste još uvijek tu.

Ormar pun knjiga pronašla sam u međuvremenu

u svojoj ne znam kojoj vrtnji u krug

i vrijeme poklonila Arsenu

poslao mi Brod u boci za bijeg od dosade

Ne daj se Ines poručuje,  ja ga poslušam

iako se zovem drugačije – taj detalj Arsen ionako

ne mora znati

sve smo mi Ines nečije…

I ne brojim više stranice, dobri moji

samo iz ljepote prazne vapim koja za vas

i sa vama postoji, u tome je njezin smisao

inače je uzalud, dobri moji

kao glazba koju nitko ne čuje

kao torta koju nitko ne kuša

il' riječ koju nitko ne sluša

kao ljubav koju nemaš kome dati…

Brod u boci koji nikome ne dopluta…

ostarjela Ines iz kuće preko puta

koju više nitko ne treba…

dobri moji…

knjiga koju nitko ne čita

kao samac za ko'g nitko ne pita...

    ... nedaj se godinama!

                            Elfrida Matuč-Mahulja, galerija "Toš" Punat, 17.05.06.