vaša su lica

poznata

ali su promijenila

izraz djetinjstva

i osmijesi

nisu

više oni

koje nosim

poput starog

crno-bijelog filma

s počestim

smetnjama u tonu

negdje

u nekoj ladici

sjećanja

optočenoj

šarenim perlama

od kojih su

nekada

strankinje

pravile ogrlice

za gležnjeve

koje su nama bile

neopisivo

smiješne

tko zna možda

ste upamtili

taj detalj

poput mene...

ili

sam samo ja

ostala veliko

dijete s repom

na vrhu glave.

vaša lica

lagano se pune

brazdama života

neke je život

već dobro izorao

drugi kupuju

skupocjene kreme

i plaćaju tretmane

kako bi

zaustavili vrijeme

bar u vlastitom

ogledalu

tko zna

možda se ujutro

u neko jutro

uspiju i zavarati

i možda se požele

uvući u krevet

mami

i

tati

a njih već odavno

nema...

vaša lica

o vama

prijatelji

nekad su govorila

sve

a

danas više

ne govore ništa

i pitam se

gdje je tome

razlog

i zašto

vaš smijeh

sliči na tonske

smetnje

nekog crno-bijelog

filma

iz jedne od

mojih

ladica

sjećanja

onih koje

su već

duboko

pri dnu

i rijetko ih se

sjetim

izvući...

težak je teret

na njima.

             Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

ljetna večer

šumi more

tijelo uvijeno

u bijeli šal

od tankog konca

tvoj dar

drag

iz nekog drugog

vremena

možda boljeg

a možda mi se

samo čini

sada kad

godine su neke

legle

na meni

ostavile

trag

jer opet je

ljetna večer

i mjesec pun

osrebruje obalu

i opet bosa

po šljunku gazim

nježno

da ga ne budim

dok more ga

ziba

i pjevuši

ljetnu uspavanku.

             E.M. Mahulja/Krk

noći provodim u bijelom satenu

a moje plahte mirišu na ljiljane

po kosi mi prosiplju zlatnu pelud

ja čekam

da vrati se prošlost

kroz trenutke sreće

koji će namreškati suviše mirno

jezero života

poput ogledala u kome se ogleda

uvijek isto plavo nebo

uvijek isto poznato lice

već pomalo dosadne slike

ja čekam da vrati se prošlost

u krevetu koji na ljiljan miriše

sa zlaćanom peludi u kosi

u bijelom satenu treperim

od hladnoće

i sanjam kako ulaziš kroz prozor

(radi tebe je uvijek otvoren)

i topao liježeš

kraj mene u bijelom satenu

...ja, šutim.

                E.M.Mahulja/Krk

sve što trebam je kratki bijeg

u nepoznati grad

gdje ću se utopiti u moru ljudi

čija mi lica ne govore ništa

o čijim sudbinama ne znam ništa

za koje sam potpuni stranac

na kojega nitko ne obraća pažnju

sve što trebam je kratki bijeg

na nepoznato mjesto

gdje me nitko ne poznaje

gdje mi neće zvoniti mobitel

niti se ikome moram javiti

hitno trebam jedno "čišćenje"

od svog blata koje se na me nalijepilo

dok sam se znojila i rješavala tuđe probleme

znamo kako svrbi prašina

na uznojenom tijelu

da li bi netko kupio mozak

polovni je, ali sam mu prvi vlasnik

i u dobrom je stanju

prejak je za mene, pa svako malo s njime

sletim s crte koju drugi crtaju

nisam ja za takvu vrstu prometovanja

sita sam tuđeg crtanja

crta koje ne smijem prijeći

zato sam uvjerena kako bi mi slabiji mozak

zastarjelih performansi mogao pomoći

u namjeri kratkog bijega

u potpuno nepoznati grad

gdje ću se utopiti u moru nepoznatih lica

o kojima ne znam ništa

i koja ne znaju ništa o

meni... bar za sad.

                     Elfrida Matuč-Mahulja/Krk 

koristim nemoć sunca

da se usprotivi vjetru sa sjevera

i smiri situaciju

prevrućeg ljetnog dana

kako bih bila korisna

sebi

ili bar drugima

i zaobišla depresiju u širokim

krugovima

u Reef japankama

za šetnju plažom

u stilu

novog milenija

u kojemu je to vrlo bitan

podatak

pa ga zato i navodim.

naime uz luksuz

otplate automobila i još

nekih luksuznih stvari

poput troslojnog toalet papira

jednostavno si ne mogu dozvoliti

i taj

da sa svojom romantikom ostanem

retro u vremenu i prostoru

u kojima živim

pa tu i tamo

napišem pjesmu s pogonom na sve četiri

polutke

mozgova u glavi

dvije lijeve i dvije desne

kako to samo cool zvuči

u C-duru

i uz gitarsku pratnju

na ljetnoj terasi.

        Elfrida Matuč-Mahulja/Krk