noći provodim u bijelom satenu
a moje plahte mirišu na ljiljane
po kosi mi prosiplju zlatnu pelud
ja čekam
da vrati se prošlost
kroz trenutke sreće
koji će namreškati suviše mirno
jezero života
poput ogledala u kome se ogleda
uvijek isto plavo nebo
uvijek isto poznato lice
već pomalo dosadne slike
ja čekam da vrati se prošlost
u krevetu koji na ljiljan miriše
sa zlaćanom peludi u kosi
u bijelom satenu treperim
od hladnoće
i sanjam kako ulaziš kroz prozor
(radi tebe je uvijek otvoren)
i topao liježeš
kraj mene u bijelom satenu
...ja, šutim.
E.M.Mahulja/Krk
