uhvatila sam čvrsto

određeno, nazovimo dobro

raspoloženje

da mi i ovaj put

ne pobjegne

             E.M. Mahulja/Krk

dolijećem

poput pahulje

s ledenim usnama

s kojih ne mogu

izustiti želju

na tvoju

postelju

meku

i toplu

i tu se rastapam

i nakratko

svoj trag

ostavljam

isti

kakvog

ostavljaju

suze...

           Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

osunčaj me pogledom

mislim da ti večeras ne znam

niti trebam

nešto ljepše reći

osunčaj mi vrat, ugrij grudi

učini da zatreperim

utrobom

u sebi...

samo otvori oči

dok me dugo ljubiš

                    E.M. Mahulja/Krk

ulicama

mnogobrojnih gradova na ovoj lijepoj a

zanemarenoj planeti mimoilaze se lica

koja ne gledaju nikamo osim u točku

do koje trebaju stići - najčešće zamišljenu

u svojoj glavi i bez prave potvrde u

stvarnosti...

ulicama prolaze lica prezaposlenih

u dobu narastajuće nezaposlenosti

i redovima pred vratima Fonda za

zapošljavanje - oni se trse u samozapošljavanju

i u tu su se svrhu naoružali mobitelima

po mogućnosti na preklapanje i bez antena

po mogućnosti sa zaslonom u boji

fotoaparatima, kamerama, diktafonom

i real tonovima alarma od kojih im neće

biti neugodno kad mobitel zazvoni

dok stoje u redu na šalteru u pošti

onoga dana kad stižu dječji dodaci i

socijalne pomoći...

ulicama prolaze slušalice i mikrofoni

ljudi pričaju sami sa sobom

izgleda kao da se intenzivno druže

bez osmijeha... neki i plešu ali ne

zbog radosti, u džepu im je sakriven

maleni MP3 - ni glazba se više ne

dijeli - pa da, ukusi su različiti

MP3 plejeri skupi - to su vrednote

koje ljubomorno čuvaš za sebe

to su tvoji koraci i napredak

u nepostojećoj karijeri prodavača

polica životnog osiguranja koje će

malo kome zatrebati,

dopunskog mirovinskog za treći stup

jer će do penzije država na drugi zaboraviti

ili će se isti srušiti pod bremenom

želja bez pokrića naplaćenih reketom

od dilera i narkića s juga

dodatnog zdravstvenog za pokazivanje

kartice za ekskluzivnu uslugu u bolnici

koja se raspada još od doba austro-ugarske

monarhije

ili za podmazivanje doktora i kao usput

nekoj sestri ubačene dvje, tri hartije

vrijednoga papira...

ulicama više ne hodaju bande iz gradskih četvrti

ulicama ne hodaju skupine

ulicama ne odjekuje smijeh

ulicama hodaju leševi sjajnih očiju

kreme u debelim slojevima i čudesni puderi

uniseks mirisi koji priliče svima

i s kojima smo svi jednaki

ulicama hodaju i jednako samotni

siromašni i sramotni - koji misle da su bogati

iako im iz usne šupljine smrdljivi zadah para zrak

zadah gladi - za svačime...

ulicama hodaju kanibali koji su pojeli ljude

pa sada žderu sami sebe

u panici

od sporog umiranja

u ritmu muzike

koju nitko drugi ne čuje.

                        E. M. Mahulja/Krk

ja živim neki svoj vlastiti
đir
neovisna od tijela koje
me omata
možda nekome djelujem
sretna
a tijelo o kome je netom
bilo govora

ono živi od sjećanja
na dodire tvojih

usana
na neka sjedinjavanja
noćima
ja sjedim u tvojoj fotelji
udobno uvaljena
s knjigom u

rukama

a u njoj sve o nama piše

u prošlom vremenu...

                      E.M. Mahulja/Krk

Ljudi,

       ja pojma nemam gdje ste, ali ja sam svakako 27.11. u večernjim satima u Zaječaru gdje će biti promocija knjiga iz edicije "ISTOK-ZAPAD" prema istoimenom natječaju, o kome se već pisalo na BlogOyu.

       Dakle, ako je netko blizu, bit će mi drago da se vidimo! Ida

... ideš

jutro je prebrzo stiglo

zateklo nas nespremne

nismo si stigli sve izreći na vrijeme

...ideš

ne mogu te zaustaviti

ne smijem

gledam kako mi pred očima

nestaje tvoja nagost kojom sam opčinjena

...ideš

sada ćeš mi dati poljubac

za zbogom

pomilovat ću ti obraz

još jednom i prošaptati negdje iz dubine sebe

"ideš"

k'o da to je nešto novo...

                   Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

svečano šutim

kako ne bih remetila

dostojanstvo sivo-plavo-zelenih

tonova

neba

i

zemlje

u podne dok vjetar pjeva

uhu ugodne šansone

koje ti lako uđu u uho

ne riskirajući

da ih

netko

prozove

lakim notama

i

odbaci

s gnušanjem

a

bez

sluha

        Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

danas...

nebo boje čelika pritiska mi tjeme

i ja ne umijem razmišljati

više

danas...

pala je kiša u tragovima bez riječi

tek toliko da i ulicu

učini sivijom

danas...

nije bilo grlica na ogoljelim granama

ili su se možda sasvim

stopile u boju

koja

tako dobro

oslikava

dosadu...

               Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

jako sam, ne ljuta,

jako sam prazna.

ispuhuju me poput balona,

velikog

u koga su bili upakirali poklon

nekome za rođendan.

rođendan je prošao,

poklon je izvučen,

a ja, balon

ostala sam prazna i nepotrebna,

zaboravljena. 

s prljavim čarapama ugurana

među jastuke kutne garniture,

trenutno moderne beige nijanse...

i sad mi reci da smo svi jednaki

da su nam startne pozicije iste

i još nekoliko ofucanih fraza

o krojačkim obrtima za vlastitu

sreću i obratno

prvom ću te prilikom

u obliku ružičastog para papuča

zarobljena u balon s umjetnom

slamom

pokloniti brkatom mačo muškarcu

kakvima Balkan obiluje

               Elfrida Matuč-Mahulja/Krk 

ne volim više s tobom ukrštati prste

plaši me grubost tvojih prerano

ostarjelih ruku, vrijedna moja

u svim ovim godinama u kojima

mene nije bilo tu

i

ne volim s tobom ukrštati pogled

oči su ti se smanjile, izgubile sjaj

vjerna moja, u svim onim usamljenim

noćima u kojima ja

nisam bio sam

a ti... ti

svojom mi plahošću govoriš

svojom šutnjom pokazuješ

voljena moja ti sve znaš

a mene je sram

jer i ja to znam

              Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

u deset ću leći

i tad me ne pitaj ništa

samo pokloni mi

mrak

a u njemu osmijeh

lak

onaj s početka priče

o nama

u deset ću leći

slušat ću tvoj televizor

kroz zidove

možda se vratiti

u neka prošla vremena

a možda glavu uvući

pod jastuk

da ga ne čujem

i vjerojatno ću zaspati

prije nego mi se pridružiš

a ujutro kad se probudim

zadovoljno ću se protegnuti

i sama popiti

prvu jutarnju kavu u tišini

koja mi sve više odgovara.

                       Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

ako te zavolim
uslijed tvoje nenadane
jurnjave kroz moju misao

vjetar će šaptati krošnjama
tvoje ime
ili će ga poput glasna djeteta
izvikivati trčeći niz moju ulicu

ako te zavolim

zato jer neću znati

što bih drugo s tobom

umislit ću da poznajem

Morseovu abecedu

i da kiša slovka tvoje ime

kucajuć o moje prozore

ako te zavolim

a bojim se da hoću

ili me je ljubav stavila pred svršeni čin

pitat ćeš me što je

ljubav

reći ću ti slušaj

snijeg dok pada

to se sama ljubav čuje...

                   Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

tražim se jedna obična ja

nestala pred više godina

u nepoznatom smjeru

na sebi sam imala

vedar pogled

i osmijeh

kombinirane sa

veselim odjekom

tipično ženskih koraka

u niskim sportskim cipelama

da li me je tko vidio?

ljudi

molim vas recite mi

ako me prepoznate negdje

da se još uvijek čekam

na prozoru

s kojega se pogled ni malo

nije promijenio

od onda

i da u meni i danas živi nada

da mi se nije

ništa

strašnog

dogodilo tada

a već me predugo nema.

              Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

ja znam

neće ti se svidjeti svako

od mojih lica

koja ćeš zateći poput zapisa

u vlastitim očima

i neće ti leći

sve moje riječi

kojima te budem dočekivala

u susretima

koji nam tek slijede

reći ću ti da sam poput mora

mirna i snena

za bonace i mirnih dana

ili zapjenjena, brza

kad me šiba bura

nekada se ljeskam suncem

u sebi

da te oči zabole od ljepote

a ponekad sam dom

mjesecu i zvijezdama pa se

pitaš tko sam uopće

o kako znam biti bistra i svijetla

topla poput djeteta

a već drugoga dana navuku se oblaci

na moje nebo

i odjenu mi sive haljine, izvuku na površinu

sav mrak iz moje dubine

ja znam

ne voliš to moje lice

lice juga

nitko ga ne voli

zove se kratko

zove se tuga.

             Elfrida Matuč-Mahulja

pokupila sam

poput fotografija

obješene sekunde

sa konopa vremena

i zaronila s njima

u demenciju

gdje se dobro osjećam

ja čije su oči

navikle na mrak

molim, prigušite blještavilo

koje je sakrilo zvijezde

iznad nas

i bar povremeno

gasite svjetlo

ne želim oslijepiti!

           Elfrida Matuč-Mahulja/Krk