I danas još

kad bura zapjeva

niz crjepove

sjetim se dana

kada sam bila starica

s očima iz kojih su nestale

uspomene na ljeta

i obrazima poput oblaka

Imala sam glas

kojim kamenje uzdiše

i bila sam golet

strašna

podlokana

erozijama sna

I danas još

kad bura niz crjepove

zapjeva

sjetim se dugih godina

u kojima sam

zima

bila.

Mogla sam istresati pahulje

sa zamrle kose

i meko paperje

koje grlice ostave na golim

granama ispred

moga prozora

i nebo je bilo bijelo

kad sam bila starica

I danas još

kad bura zapjeva

niz crjepove

čujem tvoj glas

govoriš mi

«pada snijeg»

velikim tužnim očima

smijem se

smijemo se

dodirujemo se rukavicama

trčimo tihim ulicama

govoriš mi

«pada snijeg»

i danas još

kad bura zapjeva

niz crjepove

ja sjetim se nas

sebe

kad bila sam starica

i tebe

kad bio si mlad…

              Elfrida Matuč-Mahulja/Krk