Pitao si me Sta volim...
3.11.2008


 

Volim da te cekam da dodjes.
Smiruje me osecaj pripadanja bas Tebi i cudno spokojstvo koje obitava u meni, dok misli pokusavaju da uznemire makar jednu celiju koju nisi nacinio svojim jezgrom.
Volim sto sam ti omedjala snove - sa mnom utones i izronis iz totalnog nistavila ili pak, raznobojnog svastavila. Osmehnem se kad se probudim, znam da si tu negde. Osetim ti ruku na toplom stomaku i toplinu koja s tvog dlana prelazi direktno u moju utrobu.
A onda krene cigrasto strujanje vazduha u mom stomaku.
Udahnem duboko, na trenutak mogu da se zakunem da te osetim pored sebe. Koza ti mirise na svezinu, kao da si na rosi spavao. Prelaz izmedju glave i ramena je mekan i topao; poneka izvetrela kap parfema jos uvek se bori za opstanak. Nikotin neizostavno pronalazi put do pora zeljnih kiseonika i ciste, planinske vode. Usne su ti meke i zele me vise nego smes da priznas.
Volim da se okrenem na bok i osetim te iza sebe.
Volim da me budis tako, sasvim lagano mi ljubeci ledja i smeskajuci se mojoj budnosti dok tvrdoglavo odbijam da otvorim oci u kojima ces videti zelju, nepodnosljivu i ogromnu, ponekad zastrasujuci i tebi tako primamljivu.
Volim da me mazis svojim mislima koje pokusavas da sakrijes medj` barsunaste fantazije dobro maskirane raznim neobaveznostima.
Volim tvoju socnost koja u mene uliva sokove neprospavanih noci i ukuse svih onih nedosanjanih snova koje ce moja potreba dovrsiti.
Volim isprepletenost nasih tela i skladnost pokreta koji istovremenski pocnu sa ubrzanjem oznacavajuci kraj jednog mirnog, usporenog, neznoscu protkanog, jutra.
Volim tvoju moc da me iz ljubavi pretvoris u strast, da me sludis i zaludis svojom zivotinjskom potrebom za ispunjavanjem... mojih zelja.....mojih snova....mene...mene...mene.
Ruka ti je vec na grudima, kukovi priljubljeni uz moje, negde dole ispod poslednjeg prsljena, krece uzarena lopta koja nema cilja. Kruzenje zadovoljstva od stomaka do glave i nazad do tabana, najezenost kojom sam pocascena, drhtanje koje se cini kao agonija, dah koje se pretace u uzdah, uzdah koji  se prelama u slatkasti jecaj, jecaj koji prerasta u krik zadovoljene zivotinje...
Cinis me tako zivom.
Volim taj osecaj.
Volim svoju ogoljenost pred tobom.
Volim zrelost kojom me, decackom iskrenoscu, zavodis.
Kao rasuto paperje lebdis mi po dushi, mazis je, cuvas, bolis i ja se prepustam mazenju i bolu, kao cuvarima zivota.
Volim tvoje zahteve da me imas svuda i stalno.
Volim ...
Volim...
Znas da volim...

...sto si moj...

Budi veceras u meni celu noc...

Objavio/la Proslost u 20:34 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

mmmm...volim dok lezimo da pulsira iza mene...: )

if you know what I mean...; )
Poslao/la SarahKay u 22:09 , 3.11.2008 | Link | |