Čežnja
17.5.2010

Noćas su vetrovi svirali

Neku tužnu melodiju na iskidanim žicama mandoline

Nečiji jecaji su budili tišinu noći

Nešto ogromno, nepregledno

Kao nevidljiva svetlost

Kao treperav trzaj uspavanog sunca

Kao razapeto jedro nad zvezdama

Zamrači mi dušu

I probudi u meni ono od čega bežim

Što želim da stisnem

I pretvorim u prah!

Objavio eminkvak u 14:39 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

prelepo...
Poslao Danna u 15:00, 17.5.2010 | Link | |