100

6/5/2009,11:05
uto - 05.05.2009
(Ne Muzički) Intermeco

uopšte nisam htela da mi idući post bude o ovome, niti sam pretpostavila da ću o tome da pišem, pogotovo ne na ovaj način.. ali slayayu prekjuče napisa nešto na mom blogu što me čačnulo, ne znam ni ja sama s koje strane i kako, uglavnom od onda neki film se u meni odmotava.. pokušala sam da uhvatim te rastrzane misli sinoć, pa mi se učinilo predugačko za komentar.. so, da ih se oslobodim, i nastavim da pišem ono što sam htela :), here it is:

Lament o Ljubavi i Ljubavi

... sentimentalno - romantična predstava o ljubavi između muškarca i žene je definitivno imala svoje jako značajno mesto u razvoju čovečanstva.. 
donela je mnoge vredne kolektivne uvide, donela je, budući pogrešna, i mnoge strahote, o kojima ne treba ni pisati.. 
i čini-mi-se da je, kao takva, ispunila svoju ulogu, i da će biti, a sve ukazuje na to - prevaziđena..
da li umišljam ili stvarno sve više ljudi to primećuje, shvata, i ne retko traži neke nove / drugačije puteve.., neke drugacije osnove odnosa..
kao takva, bila je samo sredstvo, kao što i sve drugo, ili bilo šta drugo, može biti iskorišćeno kao sredstvo..
no za ići dalje, (budući smo vučeni silom evolucije?), potrebna je nova hrabrost.. potrebno je prevazići granice..

čovečanstvu su neophodna nova, sveža iskustva, a ona su očigledno potrebna i nama maleckim ljudima kao individuama..(ili bar sasvim definitivno nekim od nas)..
da bi prošli kroz ta nova iskustva, sloboda je uslov sine qua non.. , sloboda da ih iskusimo.. a da bi imali, ili ostvarili tu slobodu, e.. za to je preduslovna neka drugačija svest.. neki drugačiji, mnogo širi pogled na stvari, na sebe same, na druge ljude..

sentimentalno-romantična "ljubav", zasnovana na međusobnom ispunjavanju (ego) potreba, je iluzija.. to ne postoji..
ustvari postoji, ali samo kao prenosni točkić.. kao predvorje, kao naznaka, "hint of a century"
ništa više...
što nikako ne znači da se u njoj ne može uživati, daleko od toga. (što opet ne znači da to uživanje nije obojeno sebičnošću..) 
eto. 

kako? ne znam.. ...možda dati sebi sam ono što očekujes da dobiješ od druge osobe.. postati upravo ono što ti nedostaje. postati ceo.. pronaci izvor (radosti?) kroz sebe sama.. tek tad možes stvarno voleti drugog, ljubavlju koja je odgovorna ali nije stega, ljubavlju koja vidi tog drugog onakvim kakvim jeste, ljubavlju koja je saosecajna, blagodatna, nesebična..
i onda, ako sretneš isto takvo biće, dešava se slavlje života, ono najviše.. bezuslovno

zapravo, ova nazovimo je ljudska ljubav je nepotpuna, jer, i sam čovek koji ulazi u nju je nepotpun. on ulazi u nju da bi se osetio potpun.
i to je okej - dok god dobija od drugog to što mu je potrebno, leti na sedmom nebu. govori, ah kako je ljubav slatka, ah kako je divno voleti i biti voljen.. želeo bi zauvek ostati u tom blaženstvu.. ali avaj..
o ali užasa kad taj drugi prestane da te hrani na način na koji ti to odgovara..  – gde nestaje tada ta nazovi ljubav? ne javlja li se prikrivena mržnja ako taj drugi usmeri svoju energiju na neku drugu stranu, ako tvoj muž pogleda neku drugu zenu, ako se njoj neki drugi svidi malo ili mnogo više nego dozvoljeno, ili ako počne da ima interesovanja u kojima uživa a koja tebe jednostavno isključuju, ne mora uopšte biti treća osoba u pitanju.. ***

ljubomora, posesivnost, kontrolne drame, sve je to deo istog paketa. i laž. i igre. borbe moći.. jedno bez drugog ne ide.
posledica toga je tako često osećaj osujećenosti, promašenosti, neispunjenosti, spregnutosti, neslobode, slomljnosti? mirenje iz nemoći, i depresija..
i tako te oscilacije – od najviših vrhunaca do najdubljeg dna.. pa dok ti ne dosadi valjda
dok se toliko ne smoriš i ne kažeš pa jebote jel ovo život..
okej, kao volimo se, zajedno smo, ali šta je cena toga, i vredi li, ovog jednog života .. ali i najvažnije od svega - zar ne može(mo) bolje

e da, nema to veze sa drugim osobama.. kakvi god oni da su.. sveci, grešnici.. irelevantno je
želim li tu najveću ljubav, da budem sposobna da je dajem, do nje se izgleda dolazi nekim drugim putem.

kao da kreneš u indiju, a voz stane u inđiji i ti misliš aha to je to. a tek posle skontaš da ono ni blizu :). i sad šta, lepa je i inđija, niko ne spori.. (pretpostavljam, nikad nisam bila)
morao si da prođeš tuda jer inače, kako bi znao da to nije to.. to gde si zapravo krenuo..
a u međuvremenu počeo si i da puštaš korenje tu, zavoleo si ljude, zemlju.. sve ono lepo, a i sve ono ružno postalo ti je poznato, i u nekom smislu sigurno..

ali ne može ti drugi dati ono što je tebi potrebno..
i kako je sebična ta tražnja, to neprestano, nezrelo, dečije očekivanje od drugog.. jer on isto tako ima svoje potrebe, ima svoj put koji treba preći, svoja iskustva kroz koja mora proći..
on nije tu zbog tebe.

može biti pomoć, velika, ukoliko je to i njegova želja. njegova slobodna volja i želja. i samo ukoliko tebi istu takvu slobodu ostavlja, kao i ti njemu - to je jedino vredno truda.. vremena.. energije..

i onda, ukoliko on želi ostati tu, to je njegov izbor. ako će krenuti dalje sa tobom, jer je to njegova želja – divno. ako ne, moraš krenuti dalje sam. ako si shvatio da to nije tvoje odredište, ili da te ne ispunjava potpuno. 
ako odlučiš ostati tu zbog drugog, svest da si zakopao svoj san neće te ostaviti mirna. možda ćeš njemu reći da ostaješ sa njim, a onda krišom, svake noći, iskradati se u svoje pohode ka dalekom kontinentu koji te zove.. pohodićeš život tajno, onako, za svoju dušu..
vezanost.. je jedno veliko zlo.. projekcije, slike, svet malih bića na dnu reke što se drže za korito..

mislim, možda ni indija nije za tebe, ali to ćeš znati tek kad budeš stigao tamo.
kako bi pa drugačije inače mogao da znaš? kako bi mogao da znaš ako nikada nisi bio tamo? kako bi mogao da veruješ nekome ko je bio pa ti prepričava, da je to sve baš tako kao što oni govore? kako možeš da shvatiš njihovo iskustvo ako to istovremeno nije i tvoje?

ne možeš. jednostavno ne možeš.


well, to je to.. nisam sigurna da su uhvaćene uspešno, ali bar su tu.. što ono kažu, dijamant je parče uglja koje nije odustalo od posla.. 

dobar dan :o)

 

***

setila sam se ovde jedne scene iz mog detinjstva, evo, samo je izronila iz nekog mraka, nekako sam to bila potpuno zaboravila.... imala sam, tri ipo, četiri godine, moja sestra dve više od mene.. oboje naših roditelja su u to vreme radili, mama medicinska sestra na hirurgiji, radila je u smenama, 12 24 12 48, tata kao učitelj u nižim razredima osnovne škole odmah tu blizu naše kuće pre nego smo se preselili.. bilo je leto, sestra i ja smo se igrale u kući, nismo još išle u školu.. naš tata je u to vreme voleo da ide na pecanje.. to mu je predstavljalo veliko zadovoljstvo, mogao je satima da sedi uz reku.. mama je došla kući.. pitala je gde je tata, rekle smo da je na pecanju na par sati (da, često smo ostajale same, pa čak i kad je sestra krenula u školu mene bi ostavljali samu kući).. ona je postala besna, rekla je nešto kao jedva čeka da se vrati.. malo je odspavala, fića se pojavio na kapiji.. on je došao mirno, bio je vedar i raspoložen. ušao je unutra, nama su rekli da izađemo napolje.. prozori su ipak bili otvoreni.. ne znam koliko je to trajao.. njen bes, kako i ona radi, dolazi kući, sprema ručak, brine o nas dve, i kako on nije tu da joj pomogne, da ga baš briga da to ne može tako, treskalo je unutra, razbijanje stakla.. mi smo slušale, pitale smo se kada će prestati.. nakon nekog vremena on izlazi, ide prema šupi iza kuće, ulazi unutra, uzima svežanj svojih štapova i u jednom zamahu prelama ih preko kolena.. bilo je tu i velikih sklopljenih  teleskopa, baca ih u žbunje jorgovana pored zida..

mislim da naš život od tog dana više nikad nije bio isti.. ona je vodila u svemu glavnu reč, mi od tad oca praktično nismo imale. bio je on tu, fizički, ali nikako više.

sad kad posmatram taj dogadjaj, shvatam, činimise, ona je tad slomila njegovu volju. ma kako beznačajno to možda izgledalo..

moji su roditelji važili za srećne. one koji se vole. koji su i dan danas zajedno.

ja ne bih nikada, ali nikada želela da budem kao oni....................................

 
'

kada se sretnu dvoje koji žele da uzimaju, oboje odlaze oštećeni.
kada se sretnu dvoje koji žele da daju, oboje odlaze obogaćeni.

 
posted by marija@ at 5. maj 2009 20:34:21 | Permalink | 26 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(3) Komentara | obavesti prijatelja

Pošalji komentar
Komentari:

# At 6. maj 2009 1:02:18, dvevijuge
2m, koliko tema si pokrenula, da ne znam za koju da se zakačim?!
pošteno od tebe što si pustila muža da ide svojim putem,
milsim, da ne tumarate više krišom noću po okolini indjije


# At 6. maj 2009 1:03:20, dvevijuge
ispustio sam- odvojeno


# At 6. maj 2009 1:47:56, petarmudri
moras posetiti indjiju sto pre ;-)


# At 6. maj 2009 8:44:50, marija@
2v, verovao ili ne ali ja skoro da nemam pojma sta sam ovde napisala.
mislim o tome jos od juce kad sam objavila ovo - u smislu da li da post izbrisem, ili da ga preuredim tako sto bih pola od ovoga izbrisala.
i eto, jos nista
(morala bih da procitam ponovo :o))

a inace to poredjenje, hm.
napisacu ti nesto malo kasnije, sad moram da krenem na posao \


petre - vidis, a bila sam ja tu predugo - figurativno
mislim da sam videla sta se videti imalo
dalje se nije moglo


# At 6. maj 2009 9:00:46, cingarelo
ovaj tvoj post ... je više nego odličan. ne znam koliko će tebi pomoći, ali sam ubeđen da meni hoće. nije da nisam shvatao neke stvari do sada ... možda jednostavno nisam uspeo da ih kažem na ovaj način ... da pronađem "prave reči" ... ti jesi, i ja ti čestitam ... jer je sve onako kako si napisala. moja žena i ja smo i dalje u inđiji ... ali je moram pustiti da ode u tu indiju, da vidi da li je za nju. ne znam samo odakle dolazi glas koji mi govori da se odande nikada neće vratiti


# At 6. maj 2009 12:31:53, dvevijuge
2m, pa baš ima teksta za čitanje, a i naginje mi malo na budistički pogled na svet; pročitaću i ja ponovo;
2m, pa i ja sam rekao što i ti, samo ti drugačije zvuči kad ja to kažem u odnosu na tvoje:
"onda krišom, svake noći, iskradati se u svoje pohode ka dalekom kontinentu koji te zove.. pohodićeš život tajno, onako, za svoju dušu.."

# At 6. maj 2009 14:07:14, marija@
cingarelo, pa drago mi je ako je tako.. nekako su one pronašle mene, ja ih samo zapisala, mogla sam i da ih pustim da prođu :o)

hm.. da, jedan od "problema" na tom putu (ka ličnoj slobodi i autentičnosti) je taj, što prvi ti moraš postati onakav kakav želiš da drugi bude prema tebi.. i to stvarno, naći taj deo sebe – taj deo koji ti ustvari fali, da bi bio ceo i sposoban da budeš slobodan
što znači ako želiš da budeš slobodan i kao takav prihvaćen, prvo ti moraš dati slobodu drugome - sa razumevanjem i ljubavlju.. pustiti ga da ode gde želi.. sa prihvatanjem.. iskreno, istinito.. znači moraš proći kroz svoj strah da ćeš ostati sam, jer postoji rizik da se neće vratiti..

ali to nije isto kao pustiti ga iz osećaja povređenosti..

drugo je sebi dati slobodu i stati iza sebe kao takvog.. ali samo tako možeš osloboditi taj prostor između vas.. (ne mislim vas konkretno nego razmišljam naglas)

mislim da za pravu ljubav, tu bezuslovnu, iliti neuslovljavjuću, taj prostor između mora postojati
pored svih među- privlačnih sila )

btw si gledao big blu? jedan od mojih najomiljenijih filmova, ako ne čak i na prvom mestu..
ona skoro završna scena, kad ga ona pušta da ode, da ode i da vidi,
taj trenutak u kojem nadvlada sebe

epski
ajd idem da radim, pozdravljam te puno


# At 6. maj 2009 14:16:19, marija@
2v, pa da..
ja sam dugo mislila da će on samnom, on je verovao da ću ja sa njim..
kad sam shvatila da nece, rekoh mu - okej, ne moraš samnom, eto budi tu gde jesi, prihvatam to, ali možeš li prihvatiti da ja imam neka druga interesovanja - o kojima bih ti uvek sve govorila i vraćala se tebi.. kvrc, nije mogao. i tako..

a btw budisticki ?? u kom smislu, brE :d))
pozz


# At 6. maj 2009 14:39:38, kojak
Analitičari tvrde da svi mi (na ovaj ili onaj način) usvajamo modele življenja svojih roditelja pa i poglede na život, uz mala modifikovanja, ma koliko se nama činilo da je sve drugačije, i ja verujem da ta tvrdnja ite kako ima smisla.

Mada, toliko toga bi se sad moglo na ovu temu/e, iz stotine uglova i verovatno bi ovi komentari morali biti i mnogo duži od samog posta, a opet nisam siguran da bi smo u potpunosti mogli sagledati i objasniti svu složesnot, koju podrazumeva ljubav i ljubavni odnos među ljudima.

Bojim se samo da je poprilično otišlo se u generalizaciju, što je skoro neizbežno u ovako složenoj materiji. Malo je verovatno da se bilo šta (bar kada su ljudi u pitanju) na taj način može definisati, a da je sasvim ispravno.

Bojim se samo da mnogi od nas prepoznaju ljubav i tamo gde ona apsolutno ne postoji i zato dolaze do pogrešnih predstava o njoj.
Činjenica je da prava ljubav oslobađa i obogaćuje, sve ostale vrste vezivanja uzimaju i bazirane su na interesima ili pohlepi.
U ovom vremenu je mnogo više intersnih vezivanja ljudi (na žalost!), nego ljubavi i to je fakat!!
Ne usuđujem se prognozirati kako će sve ovo završiti, a ne volim skepticizam.

PS - u pravu si. Mislim da si ovaj post mogla podeliti na neoliko vrlo zanimljivih, ali ako se čita pažljivo (dva puta :p) ), moguće je sasvim pojmiti zajedničku nit pa i poentu ili se to meni samo čini? :o)

# At 6. maj 2009 17:05:40, marija@
kojake – sad kad ti tako napišeš, što reče 2v, shvatam da jeste tako – više tema :o)
znam da mnogi govore u stilu – nikad kao moja majka ili nikad kao moj otac, pa završe prepoznajući u sebi upravo te osobine koje su im najviše išle na živce..
ali ja verujem da se može promeniti sebe, ako se trudiš dovoljno uporno i dovoljno dugo

a inače eh kako mi je drago da se razumemo, priznajem da nisam znala treba li da očekujem da bi neko mogao da mi napiše nešto u stilu ej ćero prolupala si :d)

što se prognoze tiče, ja sam optimista – još uvek :d), samo što će mnooooooogo vode dunavom proteći do tad
al svejedno

i da, ne zameram ja svojim roditeljima ništa – oni nisu mogli bolje, i trudili su se najbolje što znaju. Dali su oboje puno od sebe nama, deci (imam i brata : )), možda je na nama da ispravljamo njihove greške


# At 7. maj 2009 1:22:26, dvevijuge
2m, pa evo primera: ima svoj put koji treba preći, svoja iskustva kroz koja mora proći.. on nije tu zbog tebe.
jbg ko u igrici, ako ne savladaš prepreke, podlegneš iskušenju, ne prelaziš na sledeći nivo, nego ostaješ zaglavljen na istom i sve ispočetka, samo se menja partner-ka u iluziji da se tako menja igrica;
možda se i menja igrica, ali nivo ostaje isti


# At 7. maj 2009 9:43:41, Gost kod grofice na veceri
"Model" mojih matoraca je razvod. Ja sam skoro petnaest godina u braku.

Kada spoznaš da li furaš scenario, ili antiscenario?

# At 7. maj 2009 13:37:36, slayayu
Mene je najviše dotakla ova scena iz tvog detinjstva.
Moj ćale je odrastao bez oca, i par puta je uspeo da kaže: NAJLAKŠE JE OTIĆI I OSTAVITI SvE. MNOGO JE TEŽE OSTATI. A onda ja odrastem, i shvatim da bi njemu život bio 10 puta lepši i lakši da je otišao. I bude mi žao. I razumem zašto je sad dovoljno daleko da bude sam.
,


# At 7. maj 2009 20:34:32, marija@
2v, kad si to napisao shvatih kako uopšte ne znam puno o budizmu - tek se setih bude i njegovog osmostrukog puta, koji znam da uključuje nenasilje i saosećanje..

e, a sad to drugo - sa drugom osobom ponovo prolaziti kroz isto..
pa, ne verujem.
čini mi se da jedino ako se sa nekim rastaneš da bi izbegao to da prođeš kroz neku teškoću to će te isto sačekati u idućoj vezi..

nas dvoje smo se rastali da bi mogli da prodjemo sa nekim kroz ono kroz šta nismo mogli jedno s drugim.. moguće je i da sam ja za ovaj svoj život završila karijeru al to je druga priča – to da je možda sve ovo došlo (pre)kasno....


Goste - nemam univerzalan odgovor na pitanje, neki verovatno ne primete nikad..
da smo ostali zajedno moj dragi i ja bi sigurno ponovili scenario mojih roditelja, po mojoj proceni - možda i lošoj

njegovi su isto bili razvedeni od kad je bio beba, a ja tek sad kapiram da je on morao prvo proći kroz to iskustvo braka, porodice, biti tu samo jedno za drugo, kao ..
budući sam videla a i proživela, da se ne zavaravam, bilo je tu svačega među nama kroz sve te godine, šta sve ima u tom paketu, izgleda da sam od toga pobegla, po čemu ispada, da na kraju više nisam verovala u nas, ni u to da bi nas dvoje mogli da ostvarimo bolju porodicu.. i onda nismo napravili nikakvu.
možda tu negde leži odgovor na pitanje šta se desilo....
po sistemu da je bolje nemati decu nego imati ih a nemoći pružiti im najkvalitetnije moguće – od sebe, i kroz sebe..


Slađana - eto, imalo bi tu još dosta da se priča.. znam da sam jednom počela da pišem o mojoj majci, pa prekinula.. i sad mi ne dolazi ponovo inspiracija, a ne mogu da 'sastavljam' postove if u know what i mean.. nego otvorim onaj beli pravougaonik i pustim da isteče - šta god - i to je to..
ali možda mi ponovo dođe.. možda poželim da se suočim.

btw drago mi je da razumeš svog oca, to je bitno, ma kako izgledalo sporedno za tvoj lični život (ne znam da li sam shvatila da su tvoji razvedeni?)


pozdravljam vas nešto sam se večeras smorila, naporan dan na poslu ) eto izvinjavam se )


# At 7. maj 2009 21:15:53, alan_a
podsetila me ova tvoja zanimljiva promišljanja na knjigu Teodora Zeldina 'Intimna istorija čovečanstva'; ti bi mu bila odlična sagovornica.

uz nadu da te neću zamoriti (i izvinjavam se zbog dužine komentara), ostavljam citat:
'... Treća vrsta intimnosti je stvorena, bliskost mišljenja ljudi koji čitaju, misle i posmatraju druge i sebe, i za koje je život jedno istraživanje. Umesto da se stalno međusobno ispituju, „da li si još očaran(a) sa mnom?“, postavlja se drugo pitanje, „da li me još uvek zanimaš, podstičeš, da li mi pomažeš, da li me paziš i brineš o meni dok se razvijam i menjam, i da li ja činim isto za tebe?“
Ovakva intimnost je partnerstvo u potrazi za istinom, koje omogućava svakom da vidi svet dvostruko, tuđim i sopstvenim očima. Prodiranje u nečije misli ne podrazumeva ni pokornost ni dominaciju: partneri se trude da se uzajamno slušaju, a da pri tome svako ostane ličnost za sebe, svesni da intimnost može biti uzrok sukoba, ili da preveliko zbližavanje može dovesti do gušenja ličnosti ili njenog povlačenja. Takođe, ne može biti potpuno bezbedno ni povlačenje iz neprijateljskog sveta. Na osnovu toga mogli bismo reći da je indirektan zaključak da dve osobe ne mogu u potpunosti da zadovolje uzajamne potrebe. Ali, njihove različitosti im omogućavaju da pomognu jedno drugom da istraže, zajednički ili ponaosob, ono što inače ne bi sami uradili.'


# At 8. maj 2009 9:58:21, marija@
alan_a dear, uopšte nemaš za šta da se izvinjavas daleko od toga
zahvaljujem na prepisu, zvuči (mi) vrlo interesantno, cenim da bi se ja i taj gospodin odlično razumeli

treća vrsta intimnosti, partnerstvo u potrazi za istinom,
to je to?, lepo rečeno..
sad koliko je ostvarivo stvarno ne znam, ali bih jako volela da probam - ako bude bilo prilike, eh..

teodor zeldin - potražiću to prvi put kad skoknem do bgda...
a u međuvremenu ne bih imala ništa protiv ni ako ostaviš jos neki citat


*****
danas je tačno 5 godina kako zvanično radim u ovoj zemlji, i tačno dve kako sam se preselila into capital, pa mi ovo dođe k'o neki mini jubilej..
jutar!


# At 8. maj 2009 10:13:13, slayayu
srecan jubilej, i da narednih 5 bude 10 puta 5 bolji od prethodnih 5!! Cheers!!


# At 8. maj 2009 10:29:11, Sanatorijum
marija@, ja tju ti poshaljem luve, znash vetj gde...
za ostalo, netju si davam kompentenciju da se izrazhavam. ti najbolje znash & dovoljno si punoletna. (ha! to ti sad prodajem fazon, jer meni skoro neko reche da sam dovoljno punoletan da bih blablabla, a meni vetj 864 godine...).


# At 8. maj 2009 10:48:59, kojak
Evo stiže čestitka za jubilej, a ti kuvaj kafe i sipaj pitjence da nazdravimo, bre! Aj' pa živeli! :o)


# At 8. maj 2009 12:34:58, marija@
hej 3 x hvala dragi drugari (ce :d) ))

slađo - hvala ti na lepim željama
verujem da to i neće biti tako mnogo teško ostvariti, al potrudiću se ..

gazdo - kako ne bih znala - radenska tri srca )
nego, možda smo toliko punoletni, ali na blogu za tačno mesec dana tje slavimo neke rođendane gde smo još dečica :d

kodžak, ajd živeli, evo kafica a i parče torte ako može


# At 8. maj 2009 12:38:58, Sanatorijum
za mesec dan bitjemo tu, bash ovde. dotle, eve ti 353 buritja marijovache, spravljene po supertajnim receptima. da uzhivash, nego shta.


# At 8. maj 2009 12:39:37, kojak
Hehe...
Možeš li zamisliti mene bez torte? :p))
Nego, moralo bi se tortu i zaliti nečim. :o))


# At 8. maj 2009 13:18:49, marija@
uf gazdo, medzik poushn buritje najbolje obozavamj evo i tebi 5682 i jos jedan da ne bude paran broj


kodzak - hm - ovo je torta sa bananama i vanila kremom, pa sa slagom ozgore
evE ti onda jos jedno partjence
a da zalijemo pa biraj sta zelis, kutja casti )


# At 8. maj 2009 18:55:30, alan_a
kakav lep datum za godišnjice - neparni brojevi, pa još prva sedmica... meni (tako ispada) oduvek sedmice za nešto talične.)
čestitam, uživaj, nastavljaj...
))
što se knjige tiče, čini mi se da će ti se dopasti, prelistaj je kad stigneš, geopoetikino izdanje... a da ti još malo zasladim, za slavljenički bonus, evo još nekoliko odlomaka:
"Kako razumemo druge ljude i šta vidimo kad se pogledamo u ogladalu zavisi od toga šta znamo o svetu, šta verujemo da je moguće, kakva sećanja imamo i da li smo odani prošlosti, sadašnjici ili budućnosti. Ništa toliko ne utiče na našu sposobnost da izlazimo na kraj sa životnim teškoćama kao kontekst u kojem ih vidimo – što brojniji konteksti između kojih možemo da biramo, to teškoće izgledaju manje neizbežne i nesavladive. Činjenica da je svet postao složeniji no ikad ranije neizgled sugeriše da je postalo teže naći izlaz iz naših dilema, ali što je stvarnost složenija, to više ima pukotina kroz koje se možemo provući. Ja tragam za onima koje još nisu primećene, za rešenjima koja su propuštena."
---
"Međutim, najvažnije otkriće nauke o strahu jeste to da se njegovi telesni simptomi, u smislu hemijskih supstanci koje se proizvode radi odbrane tela, razlikuju samo po stepenu od onih vezanih za radoznalost. To nam pomaže da shvatimo kako ljudi koje kinje strahovi uspevaju da ih izbegnu ili zaborave tako što se predaju radoznalosti, brizi oko nečeg u šta se toliko udube da se ponašaju kao da su veoma hrabri. Iz razloga što su koreni straha povezani sa korenima radoznalosti, činjenica da se gotovo niko ne rađa podjednako hrabar u svakoj sferi života ne mora da znači da su ljudi zanavek prikovani za vlastiti tip kukavičluka. Čovek katkad iznadi sebe."
---
"Njena večita opsesija jeste prevazilaženje jaza između nje i drugih ljudi. U detinjstvu je imala običaj da prati kakvog stranca na ulici, podražavajući njegov hod, vežbajući se u tome da bude neko drugi. Pozorište je za nju bila odskočna daska. Komade je režirala još od mladalačkog doba, a gluma je za nju najbolji način da se ljudima uđe pod kožu. «Gluma vas osposobljava da uvidite tuđe gledište, da razumete načine na koje drugi ljudi misle i osećaju. U glumi morate da iznađete nešto zajedničko. Ja u glumcima vidim fluidne ljude koji nisu privrženi nijednoj definiciji sebe.»"
itd... i mnogo toga...


# At 8. maj 2009 18:57:45, alan_a
sorry, nekako sam povezala taj datum s jučerašnjim danom... sad vidim da je osmica. e pa osmica je valjda jedino što može da bude bolje od sedmice... em kad je okreneš vodi u beskonačno, em je moja divna baka baš na današnji datum imala rođendan i napravila jedan prebogat život... )) srećno još jedared!


# At 9. maj 2009 17:11:09, marija@
hej alan_a hvala ti - nema veze za broj, u pravu si skroz kad kazes da je od broja 7 jedino osmica lepsa :d)))

a sto se tice citata:
- tragati za propustenim - ili drugacije receno - jos neistrazenim resenjima, to je izazov vredan paznje - pogotovo sto smo se o 'oprobanim' metodama vec toliko puta uverili gde vode i sta nude

- radoznalost - da li je to ono sto prevladava strah, ili je to zedj za spoznajom, hm.. kako god to nazivali - dobro je da postoji
a o iznenadjivanju sebe, prevazilazenju sebe, interesantan mi je trenutak u kojem neko kaze nesto poput, ma ko ga 'ebe - i korakne u napred, cak iako je godinama vec stajao tu pred provalijom i drhtao )
caroban trenutak...

- biti sposoban videti svet ocima drugog.. vrlina koju nije lako postici, a bez koje, nema ni razumevanja sebe..
ne vredi, robovanje definiciji definitivno (ha) stavlja koprenu na oci, ne dozvoljava direktno iskustvo i zaustavlja (pro)tok zivota..

potrazicu knjigu, videh na netu da ima oko 500 strana, ako sam to dobro izguglovala )

pozdrav tebi za ovaj dan
uzivaj )

Izmenio marija88 dana 11/5/2009 u 12:40
Poslao/la marija88 u 13:23, 6/5/2009 | Link | |
aaa bre rastuzi me, pojma nemas koliko sam razumio svaku tvoju rec, u zadnje dve recenice dala si i poentu svega, znam samo da kad covek padne nije sramota, samo malo njih ima snage da se pridigne i krene za tu (izvini na izrazu) jebenu indiju
Poslao/la PoslednjiBalkanac u 21:08, 6/5/2009 | Link | |
eh, zao mi ako sam te rastuzila, nije mi bila namera

a inace nema sta da se izvinjavas, potpuno kapiram sentiment

pozdrav!
Poslao/la marija88 u 09:03, 7/5/2009 | Link | |