Evo malo za promjenu da ubacim klasično blogarenje.

Ovaj post nema veze s pričom koja je počela i koja ima nastavak...

Kada mi je dosadno, začinim si život nekim glupim situacijama kao što je ova o kojoj vam želim pričati. Dio priče je stvaran, a dio izmišljen.

Tko mi je stao na žulj?

Eh, jedna moja dugogodišnja poznanica, ne kolegica, mlađa je od mene, neudana (živjela je jedno vrijeme s nekim tipom), a splet okolnosti nas je doveo na nekakva druženja pa smo se mogle i bolje upoznati.

Sada mislim kako bi bilo bolje da ju nikada nisam upoznala u njezinom punom „sjaju“.

Ne volim bikere, alkoholičare, drogeraše, vucibatine, smutljivce,...radije ću podnijeti ljude slabijeg morala.

No kada se većina toga nađe u jednoj osobi onda mislim da je ta osoba dodirnula dno dna.

Spuštanja s njezine strane su počela uživo na zajedničkom druženju, a nastavilo se na netu.

Ponudila mi je jednu fotku na prodaju iz zezancije naravno.

Fotka prikazuje mene sa jednog od naših druženja.

I onda je krenuo virtualni razgovor:

- Zar je kod tebe sve na prodaju??? Neke stvari nemaju cijenu. Osnovno je životno pravilo: nauči cijeniti sebe! (morala sam joj to reći, mislila sam da će shvatiti...)

- Mutti, svaka roba ima svoga kupca, a ti bi to najbolje trebala znati...cijeniti sebe ne znači dobiti sve na tacni poput tebe, nego se izboriti za svoj kruh. Nažalost ti to nikada nećeš naučiti!

- Hm, ti očito ne znaš puno toga, ali znam da  znaš što znači biti psihički i fizički zlostavljana.

Jedina je razlika među nama što mene nitko nije izbacio iz stana s mojim stvarima u vreći za smeće, već sam sama otišla tako da danas imam SVE: mir, osiguranu egzistenciju, obitelj pa i ljubav.

Znaš li ti da se u životu ništa ne dobiva, već zasluži??? (osim na lutriji)

Sve što imam, nitko mi nije dao, zaradila sam i to vrlo naporno.

Ti ni ne znaš što znači ne stići spavati, ne stići jesti, ni misliti, a kamoli živjeti za sebe, svoju dušu...i tako nekoliko godina, jedno desetljeće bez svog života kojeg sam podredila obitelji.

Zato sada uživam u svemu stečenom i konačno je moj život postao godišnji odmor.

A tvoj život?

Nemam ništa protiv tebe, niti sam ikada imala. Ne slažem se s tvojim načinom života i to je sve u vezi tebe.

Svako životno doba nudi nam odgovarajuće mogućnosti. Ako ih propustimo, onda se kaže: prošla baka s kolačima!

Ne iskoristiti svoju šansu, ne samo da je glupo, već i nezrelo. Posljedice ostaju, problemi se nagomilavaju.

Ja sam svoje probleme nastojala što prije riješiti i zaraditi motiv više da bih mogla ići dalje i pokazala se uspješna svaka moja borba.

Nije bilo lako, naprotiv, bilo je izuzetno teško i puno toga je bilo na kockarskom stolu.

A tko ne riskira, taj i ne profitira, samo treba znati okretati kocku, treba znati sudbini pogledati u oči i smoći snage i upornosti u onome što radiš.

Izgleda tako lako, baš kao na tacni, ali nije, vjeruj mi!

No drago mi je ako tako izgleda jer ne želim glumiti patnicu, ni žrtvu, upravo želim biti ono što ti vidiš i na čemu mi zavidiš.

Hvala ti na još jednoj spoznaji!

I pozdrav do sljedećeg druženja! ;-)))