I to o najgorem mogućem obliku PMS-a?!
Poludim, ne volim ono što volim, ne volim ništa, jedem kako kada, nema pravila, svaki PMS je drugačiji iz mjeseca u mjesec. Imam snage za za sto ljudi, mogla bih raditi u kamenolomu, malo spavam, teško zaspem, budim se sa željom da se ne probudim...
I sve je bilo divno, bajkovito, pomalo nestvarno, nelogično, ali istinito, istovremeno tragično i ushićeno. Malena je granica između sreće i nesreće, isprepliću se u ljudskim sudbinama kao ruskom ruletu. Nekoga pogodi, a nekoga promaši...sreća.
Dogovarale smo ovaj susret danima, nismo se vidjele godinu dana. Životi su nam se razišli na nepredvidive strane. Ja se razvela, a ona svoj „brak „krpa“ jer joj ništa drugo ne preostaje.
Gleda me dok ispijamo kavu. Nevjerica joj treperi u očima. Uvijek je bila takva. Bila je laka žena, slabijeg morala, sušta suprotnost meni i zato su mi bile zanimljive njezine „ljubavne priče“ i njezino ponašanje, a tek njezina razmišljanja o životu, eh!: Iskoristi SVE i SVAŠTA što ti život pruža! Ne pitaj za cijenu, ni za posljedice!
No, večeras je na distanci, ne povjerava mi se kao ja njoj. Nema veze. Ja sam inzistirala na susretu jer me PMS gadno „pere“, a tada ne smijem biti sama. Mislila sam da će mi pomoći razgovor s njom.
Uvijek sam bila otvorena i iskrena što ona nikada nije, znala je neke stvari tajiti, znala je i lagati!
Valjda mi zato nije vjerovala.
Nema veze, uživala sam istresti sve iz sebe pred nju jer neće tračati okolo o tome, bar ne previše, jer mi ne vjeruje, hehehe...
Znaš, sve se dogodilo nabrzinu. Upoznali smo se prije šest mjeseci na poslovnom putu, izmijenili brojeve i čuli se nekoliko puta, a susret dogovarali i dogovarali...i konačno izašli 19. studenog prošle godine. S oženjenima nisam željela petljati, no ovo je bila specifična situacija. On je tražio nekoga jer mu je žena bila neizlječivo bolesna.
Ljubavna iskra je buknula iste večeri. Nije prošlo ni mjesec dana od naših nezboravnih, svakodnevnih druženja i dogodilo se ono najgore. Umrla mu je žena od leukemije. Ma koliko god se čovjek pripremao na kraj, uvijek je zatečen u takvoj situaciji.
Toga sudbonosnog dana i ja sam bila naručena na kolposkopiju gdje su mi potvrdili kako imam CIN 1, ginekološki problem koji može nestati ili se pretvoriti u rak. Uh, šok!
Na dan pogreba njegove žene, umrla mu je i majka od posljedica dijabetesa. Nevjerojatno!
Naša veza je imala oscilacije.
Kad me uhvati PMS,a imam ga najmanje četrnaest dana u mjesecu, tada nisam normalna. On to nije razumio, no ubrzo je počeo shvaćati moje nagle promjene raspoloženja, moju neobičnu želju za izolacijom, za destrukcijama, za nerazumijevanjem njegovih novonastalih problema...a trudila sam se biti mu podrška u tim teškim danima, no ispalo je obrnuto.
On je najčešće bio podrška meni, a onda bi sve uprskao nekim glupim ponašanjem.
Tražila sam dogovor oko našeg predloženog suživota. I za čudo, neke stvari sam uspjela promijeniti, a neke navike su ostale. Nisam ni ja savršena, ali iako je on vaga u horoskopu, ispalo je kako ja više važem našu vezu nego on. On je bio uvjeren da smo zaljubljeni jedno u drugo poput klinaca i da naši različiti mentaliteti ne mogu razoriti toliku ljubav.
Moja kolegica mi savjetuje da ne brzam s odlukama i previše se ne vezujem za tipove. Dala mi je i savjet kako s njima uvijek moram biti dobro raspoložena i dočekati ih raširenih nogu, eh...to je moja kolegica!
A ja kažem, PMS nema potrebu za sexom, traži društvo i pažnju drugačije vrste, traži prijatelja s kojim će podijeliti svoje luđačke emocije i u najgorem slučaju, spriječiti suicid za koji nemam hrabrosti, no često se vidim u autu bez kočnica...
Jučer je bilo Valentinovo!
Trebali smo ići na večeru. Javio je da će malo kasniti. Kasnio je samo TRI sata. Isključila sam mobitel, izašla van s prijateljem (susjedom), vratila se prije ponoći i PMS je učinio svoje: nesanica, destrukcija, nemir...ignoriranje poziva na fiksni telefon...
Nakon 24 sata uključila sam mobitel. Bilo je dvadesetak poruka. Negdje je pisalo Kraj...a negdje da će se upucati...bilo je i savjeta za liječenje jer nisam normalna...prihvaćam!
Terapija je počela...pišem...
Kako da se borim s tim ubojitim PMS-om?
Help! ;-(((
Objavio mutti u 01:59 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar

