Recesija, recesija...!!!

Riječ koja znači opadanje ekonomske moći zemlje, stanje ili razdoblje usporenih privrednih djelatnosti, blaža gospodarska kriza...nema vijesti koja ne govori o tome...iz dana u dan sve je gore, tako bar kažu u medijima...a mi?

Mislim da smo svjesni kako gore uvijek može biti, a dokle? Tko zna?! Ljudi više ne znaju da li da prosvjeduju ili čekaju...čudna klima vlada u društvu! Panika? Tjeskoba? Depresija? Kolektivna euforija, duševno stanje teškog bolesnika?! Egzistencijalni život je upitan!

Nazvao me rođak i rekao da su zatvorili firmu. On, žena i kćerka su na birou. Opet će raditi kao promotor jednog časopisa za školu. Ovo je samo jedan od primjera sličnih ili još gorih obiteljskih situacija. Mnogi roditelji nemaju novaca za knjige, mjesečnu kartu jer malo tko radi u obitelji. Umjetnost preživljavanja bez novaca je moto današnjeg života u Hrvatskoj.

Na poslu su nam katastrofalni uvjeti za rad. Mislim, imamo prozore i vrata, ali i najlošiji parket od svih učionica, zidove podnošljivo vidljive, ploča na zidu je u relativno dobrom stanju ako ne padne sa zida (kao prošle godine). Nastava se uglavnom svodi na ploču, kredu i učiteljevu kreativnost. Od obećavajuće nastava s laptomima, LCD televizorima, projektorima...za sada i u dogledno vrijeme, nema ništa??? Obećanje ludom radovanje!

Sve nade u bolje sutra nestale su ovoga ljeta. Dogodilo se suprotno, umjesto na bolje,sve je krenulo na dolje. Ljudi krive vlast, a sami su je izabrali. Tko god da je „gore“, uvijek može završiti i „dolje“, a što mi dobivamo promjenama vlasti? Ništa! Cirkus za pučanstvo! Bitnih promjena na bolje nema, niti će biti ovakvim razmišljanjima naših političara. Oni ne misle na narod, već na borbu u ringu za tron. Svi su korumpirani, prodane duše, žele na vlasti svoga, kalkuliraju i kombiniraju samo da njima bude bolje... Pučanstvo će nahraniti lažnim nadama, smiriti obećanjima, a poslije kako im bude. Ako je netko od onih „gore“ nekada bio pošten, s vremenom se izgubio među gomilom istih i priznao grijeh koji nikada nije počinio da bi opstao. Prva laž je najteža, kasnije ide samo od sebe...Jedna laž više neće nauditi ničemu što je već pokvareno.

Gdje su prave ljudske vrijednosti? Iskrenost, poštenje, suosjećanje, humanost...? Koje stoljeće treba doći da bi čovjek radio za dobrobit sviju? Kada će se cijeniti poštenje i umirati za njega, a ne za nečije bolesne ideale? Ljudi su postali sebični, egoistični i licemjerni. Hrane se tuđom nevoljom kako bi umanjili svoju. Za novonastalo kaotično društvo narod okrivljuje vlast, vlast okrivljuje prijašnju vlast...mi u školama okrivljujemo djecu, roditelji okrivljuju učitelje, a nitko ne okrivljuje sebe?! Nitko ne preuzima odgovornost. Svi znaju svoja prava, a obveze?

Djeca su buntovna, nasilna, nezadovoljna, neskromna... No oni nisu takvi rođeni. Oni samo žele biti kao mi...a mi želimo da ne budu takvi. Gdje su im uzori? Nestali u nekom prošlom vremenu kada smo imali manje materijalnih stvari, a više duhovnih vrijednosti. Mi se moramo mijenjati...nova vlast neće ništa promijeniti !!!

Kada ćemo se početi baviti recesijom pravih ljudskih vrijednosti?