3-Dec-2009, 12:14
Nešto strašno i večno, a nemušto; Ne-dokaz postojanja.
Svest u kamenu što gori na suncu i plače na kiši.
Suvo blato, ispucalo.
Zemlja u ustima govornika, vatra u plućima, slabost u telu.
Duh vremena, duh koji hoda, duh sveti, svetli.
Deca suza i sećanja. Deca revolucije. Radijacije.
Planina Jada. More Jada. Kiša govana.
Konca linija spaja, prišiva;
Oko za obraz za srce za svaki trenutak prošloga,
Omču oko reči steže.
U blatu biser sanja; Miruje nada;
Osmeh je samo misao,
Prošlost je buduća.
Hrlimo nazad.
U sutra.
Srećni i glupi.
Svest u kamenu što gori na suncu i plače na kiši.
Suvo blato, ispucalo.
Zemlja u ustima govornika, vatra u plućima, slabost u telu.
Duh vremena, duh koji hoda, duh sveti, svetli.
Deca suza i sećanja. Deca revolucije. Radijacije.
Planina Jada. More Jada. Kiša govana.
Konca linija spaja, prišiva;
Oko za obraz za srce za svaki trenutak prošloga,
Omču oko reči steže.
U blatu biser sanja; Miruje nada;
Osmeh je samo misao,
Prošlost je buduća.
Hrlimo nazad.
U sutra.
Srećni i glupi.
[ Povratak ] [ Komentari: ]
Zanimljivo sročeno. Esencijalno. S druge strane ostavlja previše "manevarskog" prostora za tumačenje, interni doživljaj... Pretpostavljam da je to i bila namera autora.
Kaufman2007, 4-Dec-2009 u 05:24
Yup, to je i bila namera.
leopold, 4-Dec-2009 u 11:26
Genijalno
Anoniman, 1-Sep-2010 u 15:35
