27.5.2009
Bašta

 

Bila sam u jednoj pravoj pravcatoj bašti.

Kad gledate na filmu, to mnogo lako izgleda, gredice sa poredjanim povrćem kao vojnici, svaka biljka kao da je skočila sa naslovne strane nekog časopisa.

U prirodi to malo drugačije izgleda.

Mora da se kopa stalno, pre nego se biljke stave u zemlju, dok rastu, i posle kad se izvade. Postoje neke čudne lopate, ašovi i svašta. Sve slično, a sve različito. Mnogo gnjave te biljke da izadju napolje iz zemlje.

Izmedju paradajza i krompira uvuče se neki korov, opkoli ga, zagrli, ne da mu da diše.

Šteta što se ne  uzgaja korov, on tako lepo napreduje, i ne zakera stalno nešto:)

 Kopriva mi je isto simpatična, dok me ne ožari... stalno se gura baš tamo gde ja hoću da idem. Doskočila sam joj, svu sam je izbacila ... trebalo mi je vremena da ukapiram da je najvažnije izbaciti koren... Ko bi rekao da sam učila botaniku.

 Najbolji  je krompir! Ogromno lišće gore, dole nisam gvirnula:)

  Paradajz je sav u cvetu, i neki pasulj traži kočiće da se na njih osloni.

 Luk se drži, a ona šargarepa kao neka primadona, jedva je gvirnula iz zemlje, ne znam šta čeka, da joj  sviram serenadu?

Zalevanje je posebna priča. Dva sata zalevaš, a onda dodje oluja i smeju ti se gromovi i to žestoko.

O gradu koji je pao na nežne biljke, neću ni da pričam, poželela sam da istrčim napolje iz sigurnosti sobe, i da nekako zaštitim  baštu, nije moglo.

Sad možeš da biraš, da ne dodaš nikakav otrov i da sve ostane prirodno, reskiraš samo jednu sitnicu, da ne dobiješ ni jedan jedini gram povrća, i da sve to pojedu neke bube i životinje koje žive ispod zemlje…

Pasulj tek što izvodi besne gliste, ne bi verovali. Malo mu je što se oko njega znojite i lomatate, nego gospodin hoće da se još na nekog osloni. No to je tek priča za sebe…

Ne znam, u samoposluzi izgleda tako lako, sve natrpaš u korpu, gurneš na kasi katrticu .i kraj.

 Ipak ono uživanje kad vidiš da se iz zemlje pomalja list, raste u biljku, donosi cvetove, pa plodove, ne može se ničom zameniti.

Sve se zaboravlja, i ožarena ruka, i razbijeno koleno i polivena bluza i isprljane pantalone i trn koji boli kad se zabode u nogu… I još ponešto…

 

25.5.2009
AnaM domaćica...uf....

 

Došao je dan D. Prišunjao se i pogledao me strogo: spremanje kuće!

Uzdišući izvlačim usisivač, elegantnim pokretom primabalerine klizim sobom izvodeći piruete. Nestaju neprijatelji u vidu mrvica, neki papirići, kamenčići,  doneseni ko zna kako, pevušim  i okrećem se… ne dovoljno lagano, neki krak iza fotelje povukao gajtan, obmotao se oko vaze preteći da celu moju konstrukciju naredjanih knjiga  u vidu Ajfelove kule spremnu za brisanje, pretvori u  Pompeju.

Opasnost u zadnji čas izbegnuta.

Iza ormara pojavljuje se neki ogromni pauk, zaklanja mi vidik, veći je od Himelaja. Gleda me strogo očekujući da vrištim.

Šipak, ne bojim se pauka… kad je video moj preteći pogled i sprej protiv buba u ruci, pokušao je da pobegne  u svoju sigurnost.

Prekasno!

Hvatam ga novinama i izbacujem kroz prozor nadajući se da će se tamo negde udomiti i isprečiti muve i komarce da mi navcraćaju u goste.

Ko je izmislio zavese, tepihe, vaznice, pikslice, i one glupe figurice donesene ko zna od kuda?? Dobro, ako ih je već izmislio, što li ih turi u moju kuću?

Uzimam crnu kesu i „uspomene“ završavaju u njoj.

Druga kesa prima u svoje naručje novine koje ću pregledati sutra, časopise sa receptima koje ću jednog dana isprobati, modelima haljina koje su bile moderne u srednjem veku.

Treća kesa se malo zgrčila, uplašila se koja će nju muka da snadje. Gledam strogo  po kući, energično je uzimam i trpam krpe koje su za neku svrhu samo niko ne zna koju.

Srećno stojim na raščišćenom ratištu moje kuće, misleći kako će svi da se dive i priznaju moju muku.

Sve je čisto, blistavo, kao da si u nekoj prodavnici nameštaja, meni je malo i antipatično, kao da niko tu ne živi...

Zvrrr... Komšinica. Ja sva srećna, nisam radila uzalud, odmah će da primeti sa vrata

-Vidi što sam sredila kuću, kažem ja za svaki slučaj, očekujući ovacije

-Nisi sredila cveće, imaš suvih listova....

Toliko o poslovima u kući, vidi se samo ono što nisi uradio... odoh ja da gubim vreme na drugi način

23.5.2009
Kraljica

Bila je lepotica.

Gledala je sa visine na sve oko sebe. Znala je da je u svakom društvu kraljica, najlepša, najpoželjnija. Sve žene su se poredile sa njom, u mladosti, u svom punom sjaju, uvek su želele da budu kao ona.

A ona? Umela je da svoje obožavatelje povredi, duboko, do bola. Oni su je i dalje voleli, uzimali, divili joj se. Ponekad je bila mala, divlja, ponekad vatrena, nežna ili elegantno odbojna. Ona ih je sve volela, svima se davala, i ostajala uvek mirisna, zavodljiva, i nepristupačna svima...

Žene su širile oči kad bi je dotakle, pomilovale, radovale joj se, odvodile bi je kući i danima joj se divile.

Mladoj devojci je on izjavio ljubav smeškom, rečima volim te, i pružio je nju, ružu, crvenu kao krv, žarku kao njegova ljubav.

 

 

Za laku noć

 

 Došao Muja u ambulantu

-Poslala me žena da na kastraciju

-Jeste li sigurni da to želite?

-Siguran 100%

Bi što bi, i Mujo krene kući gde ga dočeka Fata

-Mujo, je si li bio na vakcinaciji?

22.5.2009
J`ADORE AneM

Parfem J `ADORE

 

Dobila sam na poklon bočicu parfema, skupocenog, francuskog.

Stavila sam jednu kap na sebe, zamirisalo pola Beograda, da li da stavim i drugu, ili da idem ovako nesimetrična?

U kafiću svi su me primetili, kafa nije imala ukus, a cvet u vazi pored mene, samo je sklopio glavicu.

U bioskop  nisam ni išla, za svaki slučaj.

Bočica je mala, ali darodavaoc bi se smrtno uvredio da ne koristim poklon.

Zato me izbegavajte, za svoje dobro, a ja ću se naviknuti.

 I jedan savet, kad poklanjate parfem nekom, mislite da on i njegova okolina imaju čulo mirisa. Mada, sumnjivi su mi muškarci koji ne vole parfem na ženi

 

Za laku noć

Zapili se Muja i Haso, pa Muja ostao da spava kod Hase.

Mala kuća, jedan krevet, i  Fata legla izmedju njih dvojice.

Pitaju drugi dan MujuAC

-Je l`, Mujo, da li je bilo što?

-Nije, smetala Fata.

19.5.2009
Želja u noći

Želeo ju je već duže.

Ponekad mu se činilo da je ona jedina koja ga usrećuje.

Ponekad je bežao od nje, uzaludno, naravno, uvek joj se vraćao, željno i strasno.

Zatvorio je oči i zamišljao ju je, onako vitku, kako grli svojim rukama, dodiruje, miluje privlači sve bliže i bliže...

Uvek je spremna za njega.

Sinoć se ušunjao po mraku da nikoga ne probudi i kad ju je samo dodirnuo bilo mu je lakše. Zgrabio ju je i odneo u spavaću sobu.

Da li da zapali cigaretu odmah ili posle?

Možda... ne, sad će da zapali. Povukao je žudno dim, nepunio je pluća dragocenim otrovom, malo se zakašljao, pa pružio ruku ka njoj. Čekala ga je.

Ruka mu je pomalo drhtala od želje.

 Zgrabio ju je, privukao. Još jedan dim, a onda ona. Dotakao ju je usnama, mmmmm.... kako je dobra. Zagrlio ju je obema rukama, prijala mu je njena hladnoća.

Prineo je užareno čelo njenom telu, nagnuo se i onda žudno ispio, kako je dobra ta čaša

hladnog piva...

18.5.2009
Valcer

Valcer

 

Stajala je na balkonu

Mesec je blistao, Zvezde sijaju, opojan miris čempresa, more treperi, lise se razlivaju na mesečini, neki ribar lagano odlazi na pučinu, vesla dodiruju vodu, milujući je pre nego zarone…

Muzika je dopirala niodkuda. Jednostavno je bila tu, dodirivala je opijala…

Zatvorila je oči ,

 Valcer,

 On….

Lagano ju je objumio, njeno telo se nežno zatalasalo ka njegovom, ruka na ramenu, osmeh na licu. Zaplivali su u ritmu. Okrenuo ju je, dotakla mu je rame samo delić sekunde, dovoljno da oseti drhtaj celog tela

Ram tam tam, ram tam tam, jedan korak napred, pa pogled, telo se leluja prateći muziku, korak, ritam, Njega. Okreće se, ruka na ledjima je peče, kolena podrhtavaju, dah se ubrzava, muzika je sve brža, ne prati ga, leti sa njim….Brže, brže, još brže, adrenalin se razliva, obrazi su rumeni, oči blistaju kao zvezde, ram tam tam, ram tam tam…

Smeši joj se, naslanja glavu na momenat na njegovo rame, a onda ponovo se okreću , ram tam tam, njegova noga, koleno, ne to nije ples, to je više od igre, to je jedan život koji poznaje samo onaj koji igra valcer… grli je, dodiruje ga… muzika osmeh, zadihana je… srećna je, tako je srećna, neka muzika nikad ne prestane, neka ples traje večito…

Smeje se svojoj radosti, muzici, Njemu…

Otvara oči

Muzika nestaje

San

Sve je samo san…

 

14.5.2009
AnaM u ribolovu

 

Probudili su me u ranu zoru. Derali su se pod prozorima da su pola komšiluka uzbunili

. Učinilo mi se da neko svira serenadu, ne, to je samo oprema zveckala.

-Zašto tako rano?

-Riba najbolje radi u zoru?

-Šta raaaadi?

-Videćeš

I videla sam.

Reka se uvijala, Sunce se pomaljalo iza šume milujući talas koji je zapljuskivao obalu. Ptice su još spavale, nije bilo ni onih dosadnih mušica, čak su i komarci otpočinuli, najlepše doba dana.

Dadoše mi neke šipke da gurnem u platno, to mi je kao stolica. U ruke mi ne dadoše ništa, prvo da gledam. Svi ozbiljni, ćute, nešto petljaju po torbama, dva sata, ucrvljala sam se od dosade. Najzad sve namestiše, neke motkice sa najlonima gurnuše u obalu, sad će valjda riba da skoči i da uhvati taj mamac. Mora du su ribe mnogo blesave kad ne vide u onoj prozirnoj vodi  te motke.

Sede svi i ćute, bulje u onu vodu, a ja probah da ispričam neki vic.

-Pssst, tišina

E da mi je neko rekao da ribe tako dobro čuju ne bih verovala. Možda bi i one volele da čuju kako pričam, ali ne dadoše mi.

Sedim na onoj stoličici, sva sam se ukočila, valjda mi lepo, samo ja ne znam.

Posle tri sata, niko ništa ne upeca, ako se računa onaj komad drveta što je pokidao najlone i ona boca od Coca Cole što se upetljala u mamac, onda i jesmo.

Smilovaše se, dadoše meni da držim onaj štap, valjda sam tri sata buljeći u njega nešto uvežbala. Ja ga sva srećna bućnuh u vodu

-Neee, ne tako, drži čvrsto.

Ja uhvatih, ali očito nešto pogrešno, jer mi štap nešto povuče unutra, skoro sam sela na travu od straha, mrda kao kad mobilni prima SMS. Derala bih se, ali grdiće me.

Vide onaj pored mene, priskoči sa mrežom, viče mi nešto, uhvati me oko struka, šutnuh ga ja petom, i nasta cirkus.

Na mom konopčetu ribetina, ne bi verovali, ali sigurno metar i po velika, ogromna, takve nema ni u Dunavu. Gledam ja nju, gleda ona mene, pa to gledanje io nije bilo dugo, prekobrcnu se ona, onako u leptir stilu i vrati se u okrilje reke...da sam je bar slikala, ali nije čekala da namestim aparat, neka mnogo nervozna riba.

Posle su svašta pričali,  kao nije metar i po, nego cantimetar i po,  kao da su  dimenzije važne,  ali kad vam kažem ni cm manje od metar i po...


12.5.2009
Ona i on

 Sunce je milovalo travu.

 Kolona mrava je žurila preko meredvina na zid, pa u neku sobu (nisam znala da i mravi trebaju merdevine) Gazda kuće ih nije baš blagonaklono gledao (znači li to da ne voli posetioce?)

 Opružio na stazici, zatvorenih očiju uživao je u prvim letnjim danima. Mislio je kako je divan svet.  Nikog ne dira, samo hoće da uživa u svom miru.  Ništa mu nije bilo potrebno, samo ovaj mir. Malo dalje, lipa se spremala da prospe miris svojih cvetova. Bela ljuljaška je odolevala namerama vetra da je zanjiše.

Onda se pojavila ona.

Kao slučajno našla se u njegovoj blizini. Žmirkala je zelenim očima, protezala se na Suncu. Nije bila gladna, ali ona je lovac, uvek spremna da nekog proguta. Doručkovala je nešto spremno baš za nju, pa se opustila posmatrajući pauka koji je vredno pleo mrežu.

Neki bumbar joj je proleteo tik pored nosa,  uvredjeno je  otvorila prvo jedno oko, pa drugo.

Ugledala ga je. Onako bezbrižan nije ni sanjao šta ga čeka.

Dotakla ga je noktom

On se pomerio, kao da je hteo da kaže, pusti me, ne čačkaj mečku.

Dotakla ga je po telu, on se zabezeknuo, malo se pomerio, ali ona je uporno nasrtala… Kad se najmanje nadao, prevrnula ga je.Pokušao je da se igra sa njom, ali ona je tako gruba. Naljutio se… pobegao

Gledala je levo desno.

Gde li je nestao?

Cica Maca pokuša da ga nadje ispod velikog lista, ali mali zeleni gušter, pobegao je u svoju sigurnost…

 

Klip je snimljen o tom dogadjaju, ali pojma nemam kako on može da skoči na post…a I da znam ko bi verovao da sam ja to snimila…

11.5.2009
Mogla sam da umrem od straha:)

 

Prijateljica mi je svratila na kafu.

Stavila je torbu na komodu, zapalila cigaretu i počele smo da ćaskamo.

Odjednom mi se zavrtelo u glavi.

Kakav sam paničar, pomislila sam da umirem. To je to, pomislih, nestajem, gotovo je. Soba mi se ljuljala, sve se prevrtalo Ništa me nije bolelo, smrt je izgleda laka.

Onda sam malo gvirnula.

Nikako da umrem.

Ne, u pravu sam, torba na komodi se pomera, ne, učinilo mi se.

A onda je torba skočila u vazduh, i pala na pod, pa ponovo skočila pokušavajući da se popne na sto.

Skočila sam kao da me kolju, pokazivala sam prstom, i jedva mucala

-Mrda... mrda, torba skače po sobi.

To je bilo jezivo, koji filmovi, koja strava i užas. U sobi okupanoj Suncem, skače torba.

Prijateljica je sela na kauč i previjala se od smeha.

Vidim ja tu nešto ima, zašto i ona ne dreči?

Ah, da, smejući se priznala je, kupila je živog šarana na pijaci...

8.5.2009
AnaM je ljubomorna...uvek....

AnaM je ljubomorna

 

Sunce je pomalo zalazilo, milujući jele, dotičući zelenu travu, šaljući svoj najlepši sjaj da ga se sećamo do jutra.

Sedeo si na terasi, ruke su ti milovale gitaru, a tvoj baršunasti glas je opijao svakog  ko ga je čuo. Neki put je tako lepo da zastanem, mislim da sve sanjam i da ću se probuditi. Pogled mi se gubio negde u daljini, a misli su slale osmeh na moje lice...

Gledala sam tvoje mišice, poželela sam da ih dotaknem, čvrste kao čelik. Nagla sam se malo i

Tras-bum...

Videla sam je. Dotakla te je svojim usnama, upila svoje telo u tvoje, kao da je htela da te isiše. Nisi je odmah video, dotakao si je rukom, tvoji dugi prsti prelazili su preko njenog tela. Ne umem da ti objasnim, baci je...popiće ti krv... šta će ti... možda ne bi verovao...

-Ne diraj je, dreknula sam ljubomorno

 Poludela sam. Moja najjača osobina najbolja i najgora, je ljubomora.

 Htela sam da je otrgnem od tebe, da je sklonim. Bojala sam se da ti ne naudi... Gledala sam je trenutak, mogla sam da je rastrgnem, ali bojala sam se da je ne uradim nešto pogrešno, da ostane u tebi...

Pogledala sam na sat

Petak

Vreme odmiče

Panika

Počinje vikend.

Želela sam da ti pomognem, a nisam se usudila da te dotaknem, da je odvojim od tebe.

Medecinska sestra...

Najbolji prijatelj ili neprijatelj. Meni su obično prijatelji.

Kola

Gas

Vreme

Do kad rade?

I došli smo u ambulantu. Maleni zahvat, i odvojili su te od nje, te gadne crne sa pipcima,  krpeljke...

 

 

 

 

7.5.2009
AnaM najbolji vozač na svetu

AnaM najbolji vozač, dobro nećemo preterivati, ali tu negde

Uvek sam želela da budem vozač,

 možda formule,

 možda aviona,

 a možda najbolji vozač u društvu.

Naletala sam na ljude koji su me ubijali u pojam.

Treba samo nešto da jako, jako želite, mora da se ispuni.

Bravuroznom vožnjom po nekim strmeklijama, tvrdogavo ne slušajući nikoga stigoh sa dva nevozača na cilj.

Suvozači su malo čudno izgledali, jedan bled kao krpa, drugi crven kao paprika.

Ne znam što.

Primetila sam da su se  raspitivali kad kreću autobusi za Beograd.

Ako sedite pored pet ljudi koji ne voze kola, šta mislite kako se osećate.

Kažem ja, samo nešto treba jako želeti, mora da se ispuni!

Ko misli drugačije:?


 

 

 

 

5.5.2009
AnaM voli maj

AnaM u maju

 

Ako je april moj mesec za čvrknutost, maj je definitivno za zgode i nezgode kolima.

Možda se varam, ali procenite!

Krenem ja u divno jutro, ptičice, oblačići sunašce, cvrkut, i ostali tandrmolji, ali kapija se ustobočila pa neće da me pusti napolje.

Mene nećeš da pustiš, gas AnaM , rikverc.

Tras-bum…zangr… popustila je.

Mene našla da koči, zato je i promenila lični opis. Kola neću da zagledam, šta je moglo da im bude?

E moglo je, videle sam kasnije, ona se kapija dobro izmakla čim me je primetila da se približavam, ali je onako pakosno pokazala kvakom na travu gde se kočeperio moj levi žmigavac.

Sve me stomak zaboleo.

Kao i u svakoj priči i ovde je jedan  vitez  ostavio giteru,  kleknuo, uzeo alat i sredio stvar, kapiju nije, kaže nije strašno.

Ima još… dug je dan…

Približava se Autokomanda…prolazim pored one pumpe koja mi je baksuz.. sa svih strana kola jure, gde li su krenuli kad i ja?

Kočim….noga kao da sam je stavila u vodu… propada… panika… tap tap pumpam… staje… dobro je… kočnice ne rade, ali nije daleko do moje kuće….

Ujutro majstor kaže

-Vozili ste pod ručnom

-Samo deset kilometra….

 

 

1.5.2009
AnaM putuje

 

Opija me brzina.

Kola jure, volan  u rukama, a adrenalin u venama.

Kad putujem, za sreću nosim kuvana jaja, obavezno. Kad idem na izlet, ne nosim ništa.

100km je izlet?

Ne nosim jaja.

E, šipak, nije , što će da videti vrlo brzo.

Nije bitno šta sam uradila kao prekršaj, ali da je bilo žestoko, bilo je.

Stanem ja da odgovorim na SMS, pošteno, nisam u vožnji. Iza mene stade policaj

-Dođite malo ovamo, kaže on meni

Ne bih ja, ali mislim nezgodno da ga ne poslušam, muško je, a i  jači je od mene.

Krenem ka tašni i…

Ijaaaooo… setih se… kad sam gledala da mi se šal slaže sa bluzom, a patike sa torbom, promenila sam tašnu… nije se slagala, ali ne i ono što je bilo unutra

-Vozačka, saobraćajna

-Nemam

-Kako nema

-Nema ostale u drugoj tašni

-Žene… lična karta

-Nemam, sad mi već malo neugodno.

Čovek prevrte oči uhvati se za kajš, neće valjda pištolj da vadi, mislim ja. U zlo doba dreknuh

-Imam

-Vozačku?

-Ne, markicu gradskog saobraćajnog

Pošto je to bilo u Pančevu, i prošlo bi mi da nisam napravila onaj prekršaj.

Nezgodno mi prezime, pa zvali da provere podatke. Pita on mene za neke brojeve. Baš me interesuje da li neko zna broj vozačke, ne znam ni gde piše.Morala sam da gledam u tablice i broj kola koji je.

I ostali podaci mu se nisu dopadali, sve me gledao ispod oka, ime oca, prezime, mesto rođenja, sve sam znala… I položih kod njega ispit o svojim ličnim podacima…

Bojala sam se da me ne istera iz kola, i vrati busom za Bg, a sve sam lepo isplanirala

Pusti me, reče da mogu da se vozam sa tim papirčetom koje će da me košta 2000 za nenošenje dokumenata, pet dana… ali za ono drugo mi ne gine oduzimanje vozačke… 3do6meseci… umreću , načisto… ja ne umem da funkcionišem bez kola… volana… brzina…

I može da priča ko hoće da sam sujeverna, baš  me zabole uvo, ima da nosim jaja gde god mrdnem… dok mi ne oduzmu dozvolu… a onda ću da plačem…